Hrvatska je javnost nedavno svjedočila velikoj promjeni na političkoj sceni, promjeni koja se dogodila u Domovinskom pokretu. Naime, predsjednik Kluba zastupnika Domovinskog pokreta Milan Vrkljan odlučio je napustiti Miroslava Škoru, a za njim je krenula i nezavisna Karolina Vidović-Krišto, koja je u Sabor ušla na listi Domovinskog pokreta.
Čin je to koji je, s koje ga god strane pokušali sagledati, teško razumljiv jer nije jasno što Vrkljan i Vidović-Krišto dobivaju tim potezom. A gube mnogo, praktički sve. Nitko nije očekivao takav postupak Milana Vrkljana i Karoline Vidović-Krišto. Njihov odlazak iz Kluba zastupnika Domovinskog pokreta dogodio se u trenutku kada ta stranka čini sve da pomogne stradalom stanovništvu Banovine. Više od 1200 tona različite pomoći podijelili su ljudima stradalima u katastrofalnom potresu. I neće stati: pomagat će koliko god bude trebalo. Činjenica je da se ni Vrkljan ni Vidović-Krišto nisu pojavili s domovincima na razrušenoj Banovini i među tim stradalim ljudima ni jednu minutu.
Dok su Škoro i ekipa radili i pomagali, ovaj je dvojac, uvjereni su u Domovinskom pokretu, kovao drugi plan. Na sada već povijesnom sastanku Kluba, najprije su razmotrili aktivnosti kriznog stožera stranke u pomoći stradalima u potresu, a potom su prešli na raspravu o radu zastupnika u Saboru tijekom jesenskog dijela zasjedanja i o planovima do ljetne stanke. Činjenica je da se Klub dulje vrijeme uopće nije bio sastajao te je postojalo određeno nezadovoljstvo načinom rada predsjednika Kluba. Na kraju rasprave pao je prijedlog da članovi Kluba zastupnika tajno glasaju, odnosno da većina odluči treba li Vrkljan i dalje ostati na čelu Kluba ili bi ga trebao zamijeniti netko drugi. Doktor Milan Vrkljan je dobio samo jedan glas.
Potom su njih dvoje demonstrativno ustali i napustili stranačke prostorije. Nekoliko minuta nakon njihova odlaska na Facebooku je osvanula i njihova objava, toliko brzo da se sa sigurnošću može zaključiti da je bila pripremljena. U njoj spominju neku “duboku državu”. U Domovinskom pokretu ostali su šokirani takvim postupkom, koji su doživjeli kao nečastan i nedostojanstven.
Škoro zaprepašten
Miroslav Škoro i javno je priznao kako ga je jedna Vrkljanova izjava zaprepastila. Rekao je da mnogi od njih ne bi u životu mogli sjediti za istim stolom s njim da nema politike jer je on sveučilišni profesor. Istovremeno, od samog početka Vrkljanu su ispunjavani svi uvjeti koje je postavljao pred vodstvo stranke u čijem je vrhu i bio kao član Domovinskog odbora. Inzistirao je da bude u istoj izbornoj jedinici s Miroslavom Škorom, i to na drugome mjestu. Domovinski pokret je u toj izbornoj jedinici osvojio oko 23.000 glasova, a on je dobio samo 151 glas, odnosno 0,66 posto i po svakoj logici, da je časti i poštenja, smatra Škoro, prepustio bi taj mandat nekomu od devetero ljudi s liste koji su redom dobili veće povjerenja birača od njega.
“Razumijem njegovo nezadovoljstvo rezultatom glasanja, ali ne razumijem kako mu nije jasno da su interesi stranke iznad svih nas. Imao je odriješene ruke, samostalnost u djelovanju i u konačnici, njegovi su prijedlozi uvažavani, od razine imenovanja povjerenika na terenu do imenovanja organizacijskog tajnika pokreta. No njemu i svima mora biti jasno da ova stranka može bez svakoga od nas jer njezina je svrha borba za bolju Hrvatsku, za naš narod i svakog čovjeka u našoj napaćenoj zemlji”, komentirao je Škoro prošloga tjedna.
Stranka, poručio je, nije osnovana zato da bi uhljebljivala ljude, stvarala sinekure ili da bi bila nekakav klub elitista koji po potrebi trguju svojim položajima. Za one koji tako misle nema mjesta u Domovinskom pokretu
Ovaj dvojac, sada bez kormilara, izlaskom iz Domovinskog pokreta ostao je bez brojnih pogodnosti koje su imali kao dio Kluba, a Vidović-Krišto i kao predsjednica saborskoga Odbora za obitelj, mlade i sport. Nemaju na raspolaganju tajnicu, ured, stručne službe, a o stranačkoj logistici da ne govorimo. Isključivanjem su si ograničili i pristup medijima, ali i interes medija za njih.
Potpuno nejasna odluka, pogotovo uzme li se u obzir da su u Domovinskom pokretu imali slobodu o kakvoj bi drugdje mogli samo sanjati. Stoga se logično postavlja pitanje što je morao biti motiv za takvo nešto.
Vrkljanovi motivi
Domovinski pokret je u prvim reakcijama poručio kako je Vrkljan talac ministra zdravstva Vilija Beroša. On se tada branio da je često u istupima govorio o stanju u zdravstvu. Istina, ali nikada, ama baš nikada nije dirnuo u Beroša, već je govorio načelno. Prava je istina da Milan Vrkljan nikada nije skrivao svoje divljenje prema ministru Berošu. Nije tajio da su prijatelji, često ga je javno hvalio.
Ovaj detalj nije nimalo nebitan ako se zna da Vrkljan želi veći utjecaj u KB-u Sestre milosrdnice. Nadalje, Vrkljan se nikad nije uspio obraniti ni oprati od optužbi za sumnjivu zastaru sudskog procesa u kojemu je bio nepravomoćno osuđen za primanje mita. Ovo bi mu HDZ-ovci predbacili svakom prigodom, a Vrkljan bi na to odšutio. Shvaćao je da je ta priča neobranjiva i da je tu trajno ranjiv.
Nije mu sigurno odgovarala ni smjena njegove supruge s rukovodeće pozicije u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Gospođa Vrkljan je, naime, smijenjena nakon što je Vrkljan postao predsjednik Kluba zastupnika, a to je bio dodatni udarac za kućni budžet i društveni utjecaj koji je, kako doznajemo od dobro upućenog izvora iz njegova kruga, Vrkljanu bitan.
Konačno, Vrkljan je, doznajemo, strepio i od mogućnosti da se novinari pozabave porijeklom nemale imovine navedene u njegovoj imovinskoj kartici. Sve bi to mogli biti motivi za prelazak na stranu HDZ-a i stavljanje u potencijalnu funkciju žetončića, kako su i upozorili iz Domovinskog pokreta.
Žrtva manipulacije
Kada je riječ o razlozima koje je za odlazak navela Vidović-Krišto, u Domovinskom pokretu su ostali prilično začuđeni s obzirom na to da je, kako tvrdi nekoliko insajdera, ova zastupnica kao nezavisna imala veliku slobodu u djelovanju. Vjeruju da ju je izmanipuliro Milan Vrkljan.
I dok ona tvrdi da nije imala podršku za interpelaciju za vjetropark Krš – Pađene, prava je istina da je tu interpelaciju podnio Klub Domovinskog pokreta, a ne nezavisna zastupnica Karolina Vidović-Krišto. U saborskoj raspravi i medijskim istupima javljali su se brojni kolege iz Kluba.
S druge strane, Vidović-Krišto jedina nije htjela staviti masku na kojoj je bila ispisana afera Krš – Pađene kada je bio Dan borbe protiv korupcije, 9. prosinca. Nadalje, tvrdila je da je bila opstruirana pri podnošenju ustavne tužbe za ovršni zakon, koju su Vidović-Krišto i Vrkljan podnijeli kao privatne osobe, a da nisu uključili Klub.
Konferenciju o tome naumili su održati ad hoc, bez ikakve prethodne najave, na Dan sjećanja na žrtvu vukovarske bolnice, 17. studenoga. Nelogično i komunikacijski dvojbeno ako se zna da je toga dana i idućih dana u cjelokupnom fokusu javnosti tragedija Vukovara i Škabrnje. Tako je smatralo i vodstvo stranke, koje je procijenilo da bi tema ovršnog zakona imala bolji odjek nakon što prođu te tužne obljetnice.
Podsjetimo, toga dana svi su pričali o HDZ-ovu državnom tajniku Zvonku Milasu i bacanju vijenca u Dunav sa SDSS-om. Odgovor iz Domovinskog pokreta bio je oštar i bolan za Plenkovića i Pupovca. Stipo Mlinarić Ćipe na presici u Vukovaru ispričao se što je bio prisiljen braniti Vukovar i pucati na Plenkovićeva koalicijskog partnera SDSS.
Odnos sa SDP-om
Vidović-Krišto na konferenciji za novinare tvrdila je da su je u Domovinskom pokretu spriječili u iznošenju afere vezane uz predsjednika SDP-a Peđu Grbina i Uljanik, poručivši da treba održavati dobre odnose sa SDP-om. No u Domovinskom pokretu to oštro odbacuju. Objašnjavaju da je jedino sporno bilo vrijeme takvog istupa i da je samo trebalo izabrati drugi “tajming”.
Karolina Vidović-Krišto je, naime, izlaganje o Grbinu tempirala uoči unutarstranačkih izbora u SDP-u i uoči interpelacije za koju su, kako kažu u Domovinskom pokretu, trebali i podršku SDP-a. Procijenili su kako je loše stavljati se u ulogu arbitra druge stranke kada ima unutarstranačke izbore i da nije mudro tražiti nečiju podršku u trenutku kada ga kritiziraš.
A soliranja je bilo još puno. Jednostavno nije bila timski igrač. Forsirala je samostalne presice, a većinom ignorirala sudjelovanje u izlaganjima u ime Kluba na teme koje su na dnevnom redu Sabora. Riječ je često o zakonima o kojima treba satima čitati i istraživati, a priprema izlaganja o tim zakonima oduzima mnogo vremena. Takve je točke Vidović-Krišto izbjegavala u širokom luku, baš kao i Milan Vrkljan, a o tome jasno govori saborska statistika.
Umjesto po britkim saborskim raspravama o zakonima, Vidović-Krišto “proslavila” se odbijanjem da nosi masku i presicom s antivakserima Lidijom Gajski i Srećkom Sladoljevim.
No domovincima je, doznajemo, bez obzira na sve žao što je Vidović-Krišto odlučila otići iz Kluba. Svi su imali isti cilj – kritizirati HDZ-ovu klijentelističku mrežu i spregu s privatnim lobijem, duopol, Plenkovićevu trgovačku koaliciju sa SDSS-om, korumpirano pravosuđe.
Jasno je da Andrej Plenković i HDZ imaju najviše koristi od odlaska Vidović-Krišto i Vrkljana, u trenutku kada Domovinski pokret iznova pokušava okrupniti i ujediniti treću, domoljubnu opciju.
Jasno je i da je za korjenite promjene, koje je spominjao ovaj dvojac, Hrvatskoj potrebno zajedništvo konzervativno-suverenističke opcije. Oni koji rade na razbijanju zajedništva, rade u korist duopola. Ipak, bez obzira na ovaj potres, Domovinski pokret je ostao treća politička snaga. Osvojiti 16 mandata nakon tek nekoliko mjeseci postojanja i rada u izvanrednim uvjetima zbog koronakrize povijesni je uspjeh. To nitko u Hrvatskoj dosad nije učinio.