Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Armada Rijeka reagirala je na izjave predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koje su dočekane na nož dobrog dijela javnosti, napose onoga na Kvarneru. Generaciju Rijeke s kraja 70-ih i sredine 80-ih neoprezno je nazvala je rezervnim klubom Zvezde i Partizana zbog čega je po vlastitom priznanju bila vezana i “uz hrvatske klubove Dinamo i Hajduk, jer nogomet 80-ih nije bio samo nogomet već pitanje nacionalnog identiteta.”
Rijeka je zatražila službeno očitovanje od predsjednice, koje je i stiglo na adresu Damira Miškovića. U njemu je predsjednica bila izričita:
“Poštovani gospodine Miškoviću,
U tom kontekstu sam tadašnju NK Rijeku okarakterizirala kao rezervni klub. Znam dobro kakav je bio status Rijeke tih osamdesetih godina i nitko me ne može uvjeravati u suprotno. Armada je pri tome uvijek bila simbol hrvatske Rijeke, prkosa i otpora prema hegemonističkim politikama. Uvijek sam podržavala i dalje ću podržavati svoju Rijeku, svoj nogometni klub, svoje „Bijele“.
“Krepat’ ma ne molat” je i moje životno geslo i danas i budite uvjereni kako ću prije krepat’ nego se odreći svoje Rijeke! To sam geslo spomenula i preksinoć u govoru, zahvaljujući svojoj obitelji i voljenoj Domovini, posvećujući im Fulbrightovu nagradu za životno djelo”, odgovorila je predsjednica.
U priopćenju su naveli da Kolinda svojim istupima lovi glasove splitskih navijača.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
“Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Armada Rijek baš kao i cjelokupna javnost šokirana je izjavom predsjednice Republike Hrvatske, gđe Kolinde Grabar-Kitarović na premijeri dokumentarnog filma o bivšem Hajdukovom igraču Ivanu Gudelju.
Predsjednica Republike Hrvatske tom prilikom je izjavila kako je nažalost Rijeka u vrijeme bivše države “više bila nekakav rezervni klub za Partizan i Crvenu zvezdu, a da su domaći igrači koji su bili dobri i kvalitetni odlazili kasnije najviše u Hajduk, a nešto manje i u Dinamo.”
Očekujemo da nam predsjednica objasni što to znači rezervni klub za Partizan i Crvenu zvezdu.
Znači li to da su za Rijeku navijali navijači Partizana i Zvezde kao njihov rezervni izbor ili da su uprave Partizana i Crvene zvezde zajednički upravljali NK Rijekom ili se je Predsjednica jednostavno pogubila u ovom za nju stresnom periodu predsjedničke kampanje?
Jer kako pojasniti da klub koji je rezervni za Partizan i Zvezdu najbolje igrače šalje u Hajduk i Dinamo?
Možda ni njoj nije jasno što je željela reći, ali je sasvim očito što je željela postići; kampanja je u tijeku i predsjednica nastoji pridobiti glasove s juga koji su velikom većinom navijači Hajduka.
Ne bi li im se dodvorila predsjednica je prigrlila Torcidinu navijačku podvalu o Rijeci kao klubu za koji navijaju i navijači Partizana i Crvene zvezde.
Ovaj se Torcidin mit proteže od utakmice finala kupa maršala Tita 1987. godine u kojoj su se sastali Hajduk i Rijeka.
Na toj utakmici osim navijača Hajduka i Rijeke bili su prisutni i navijači Zvezde i Partizana koji su tom prilikom navijali protiv Hajduka, u to vrijeme većeg konkurenta nego što im je bila Rijeka.
Je li moguće da se je Predsjednica s namjerom da pridobije glasove u Dalmaciji svjesno i namjerno spustila na nivo izmišljenog navijačkog vrijeđanja i to još na nacionalnoj osnovi i pri tom opet svjesno žrtvovala svaku simpatiju koju je imala u svom rodnom kraju?
Je li moguće da je Predsjednica dolazila na zapad legendarne Kantride i podržavala rezervni klub Partizana i Crvene zvezde, a da su joj pri tom u srcu bili Hajduk i Dinamo?
Odgovore na ova i sva druga pitanja koja su ostala nakon bizarne predsjedničine izjave očekujemo što prije jer svi mi koji smo Rijeku pratili po svim stadionima bivše države, koji smo voljeli i uvijek ćemo voljeti Rijeku baš kao i našu domovinu Hrvatsku koju smo branili po svim našim ratištima u Domovinskom ratu to i zaslužujemo!”
Sinoć sam u svome govoru vrlo jasno iznijela stav o statusu nogometnog kluba Rijeka osamdesetih godina. Kako se moje riječi pokušavaju zlonamjerno reinterpretirati, osjećam potrebu još jednom potvrditi svoj nedvosmislen stav: tadašnjim političkim utjecajima na upravu našega kluba, Rijeku se u kontinuitetu pokušavalo povezati s Beogradom.
Rijeka koju sam pratila kao navijačica još od školskih dana, nije ova Rijeka danas. Najtalentiraniji hrvatski igrači, poput Grobničana Zorana Šestana, sjedili su tada na klupi, dok su neki drugi, manje talentirani, ali politički podobniji, dobivali priliku.