PRAVDA ŠEKSOVOG KUMA: Je li se Šeparović sa SDP-ovcima urotio protiv najpopularnijeg hrvatskog suca?

Sve odluke Nacionalnog stožera bile su zakonite, odlučio je Ustavni sud tvrdeći da “stožeraši” nisu prekršili ničija ustavna prava tijekom prvog vala epidemije koronavirusa. Prema odluci ustavnih sudaca, samo je zabrana rada nedjeljom bila neustavna, a odluka koju je javnost dugo očekivala zapravo je malo koga iznenadila.

Godinama se u javnom prostoru spekulira o sprezi hrvatske politike i pravosuđa, a poseban se naglasak stavlja na Ustavni sud koji je s politikom i formalno povezan jer suce bira Hrvatski sabor. Posljednja odluka o mjerama Stožera koje je problematizirao čak i predsjednik Zoran Milanović s oduševljenjem je dočekana u Vladi, premijer Plenković i njegova svita s odobravanjem su komentirali taj pravorijek, dok s druge strane zastupnici oporbenih stranaka nisu birali riječi. Da je odluka Ustavnog suda bila očekivana, kaže Mostov saborski zastupnik Nikola Grmoja, koji smatra da je Ustavni sud kadroviran.

Ondje su završili političari političkom trgovinom HDZ-a i SDP-a, čak i neki koji su sudjelovali u aferama poput gospodina Davorina Mlakara koji se lažno predstavljao prilikom posjeta Austriji u kontekstu optužbi za primanje mita od 210 tisuća eura. Kako će Mlakar znati što je ustavno, a što neustavno, kad ne zna ni kako se zove”, zapitao se Grmoja te dodao da je ova odluka Ustavnog suda donesena nakon što se o njoj usuglasio klub HDZ-a. “Što odluči Vlada, to na kraju blagoslovi Ustavni sud. To je ono što je skandalozno i trebamo ozbiljno razmišljati je li nam ovakav Ustavni sud uopće potreban zbog načina na koji je iskadroviran, zbog njegova sastava i zbog odluka koje donosi, ali i s obzirom na to da sve ovlasti Ustavnog suda može preuzeti Vrhovni sud”, kaže Grmoja.

Dramatične odluke

“Ovo ništa ne mijenja, osim što će se sada vladajući moći koristiti ovom odlukom i govoriti da su sve mjere koje su poduzeli bile ustavne. Ali to ne znači da su bile ispravne. Stožer je potpuno ispolitiziran, kao što je i Ustavni sud jedno političko nestručno tijelo koje donosi odluke koje pogoduju vladajućima”, tvrdi Grmoja pa podsjeća da i premijer Plenković tvrdi kako je Stožer političko tijelo čije je protivnike identificirao.



“Ta izjava samo dva dana prije odluke Ustavnog suda svojevrsni je pritisak na taj sud i sami ti ljudi znaju da su izabrani upravo zahvaljujući HDZ-u te su se tako i ponijeli. Jedan dio ustavnih sudaca ušao je u Ustavni sud zahvaljujući SDP-u, ali to je sve slično, stoga nažalost imamo ovakve odluke”, kaže Grmoja. I dok on ono što misli govori naglas, ova se odluka problematizira i po pravosudnim kuloarima pa upućeni u materiju svjedoče kako se tjedan dana prije odluke znalo kakva će ona biti. Danima prije odluke šuškalo se o kolegiju 13 članova Ustavnog suda, a izvjestitelj u ovom predmetu Rajko Mlinarić predstavio je svoj prijedlog da se ustavnim proglasi sve što su nadležna tijela činila tijekom epidemije. Potom je postalo jasno kako se deset sudaca slaže s time, dok su se odluci daleko od očiju javnosti usprotivili Goran Selanec, Andrej Abramović i Lovorka Kušan.

Upućeni kažu kako i u tome prste ima politika jer je riječ o ljudima koji su u Ustavni sud ušli na prijedlog SDP-a. Njih troje su i prije finalne odluke bili kritični prema Stožeru te su već upozoravali na potencijalno kršenje Ustava i zahtijevali da sud što prije iznese svoje stajalište o tome, no bezuspješno. Upravo se zato ova odluka u pravosudnim, pa i političkim krugovima smatra pobjedom premijera Plenkovića koji je time porazio predsjednika Milanovića koji je tjednima Stožer karakterizirao kao paraustavno tijelo, navodeći kako nije normalno da grupica ljudi koju nije izabrao narod određuje koliko će ljudi biti na svadbama. I baš kao što su ustavni suci oko ove odluke bili podijeljeni, tako i stručnjaci o njoj imaju podijeljena mišljenja. Tako je, primjerice, ustavni stručnjak Mato Palić s osječkog Pravnog fakulteta mjesecima tvrdio da državna vlast i Nacionalni stožer nisu prekršili odredbe Ustava, dok je njegova riječka kolegica Sanja Barić bila nešto kritičnija. Bilo kako bilo, 27 ustavnih tužbi političara i građana koji su od Ustavnog suda tražili očitovanje za aktualnu vlast više nisu predmet za polemike. Kada je o polemikama riječ, valja podsjetiti da su u njima u javnom prostoru često sudjelovali predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović te njegov kolega sa zagrebačkog Županijskog suda Ivan Turudić.

Sukob sudaca

Oba su se suca svojim djelovanjem uspjela nametnuti i popularizirati među građanima, a problem među njima nastaje onoga trenutka kada se Šeparović obratio Vrhovnom sudu tražeći da zagrebački Županijski sud više ne odlučuje o predmetu u kojem on za klevetu tuži umirovljenog profesora sa zagrebačkog fakulteta Vjekoslava Miličića, koji je u svojoj knjizi Šeparovića i njegov doktorat označio kao primjerak plagijatorstva u znanstvenoj zajednici. Šeparović je u to doba bio sudac Ustavnog suda, a tužbu za klevetu protiv profesora Miličića dobio je na Općinskom sudu u Zagrebu koji je utvrdio kako je Miličić svjesno išao oklevetati Šeparovića i nanijeti mu štetu. Međutim, Turudićev Županijski sud poništava presudu kojom se Miličića proglašava krivim, i to zbog proceduralnih razloga. Niži sud ponovno presuđuje u Šeparovićevu korist, a žalba se opet našla na Županijskom sudu pa Šeparović preko svoje odvjetnice traži da se o žalbi odluka donese na drugom sudu, i to zbog Turudića.

Navodno je njihovo prijateljstvo puklo još 2015., kada je Ustavni sud srušio presudu Ivi Sanaderu u slučaju INA-MOL te za Hypo banku, a valja podsjetiti da je Sanadera u zatvor otpremio upravo Turudić. Presuda je postala pravomoćna, potvrdio ju je Vrhovni sud, a onda ju je, na iznenađenje mnogih, poništio Ustavni sud te sve vratio na ponovno suđenje. Priča je dobila novu dimenziju kada se u nju upleo USKOK, pokrećući istragu o tome je li dio  sudaca Ustavnog suda dobio mito za oslobađajuću presudu Sanaderu, međutim, višemjesečna istraga pokazala je da za to nema dokaza, dok je Šeparović prst uperio u Turudića, navodeći kako je on taj koji je proširio tu informaciju, za što također nije bilo dokaza. Šeparović je inače jedan od najbogatijih hrvatskih sudaca, a karijeru je gradio na zagrebačkom Općinskom sudu, u Ministarstvu pravosuđa, a zatim i u vlastitom odvjetničkom društvu. Bio je član Odvjetničke komore osnovane pri Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu, no široj javnosti najpoznatiji je po kumstvu s HDZ-ovim doajenom Vladimirom Šeksom. Mnogi su mu to spočitavali, a često se spominjalo i kako je Šeparović u kumskim vezama i s aktualnim predsjednikom HDZ-ova zastupničkog kluba Brankom Bačićem.

Nije nepoznanica da je sudac Šeparović devedesetih bio ministar pravosuđa, a uz to i šef HIS-a u doba kada su vlasti prisluškivale novinare. Mandat je okončao skandalom u kojem je optužen da je novinarima odbijao dati podatke koje im je morao dati. Nakon toga odlazi u odvjetnike, da bi ga na kraju HDZ postavio za ustavnog suca. Ustavni sudac je i bivši SDP-ovac Mato Arlović, kojega i danas socijaldemokrati nazivaju svojim Šeksom. Arlović je u pet mandata bio saborski zastupnik, autor je knjige “Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i (pre)ustroj Bosne i Hercegovine” kojoj je cilj bio obraniti istinu o tome da Hrvatska nije dijelila BiH. Ovaj Slavonac bio je SDP-ov izbor za Ustavni sud, no upućeni tvrde da je on uvijek njegovao korektne odnose sa starim HDZ-ovim kadrovima.

Brojne optužbe

Korektni odnosi sa svim SDP-ovim šefovima u Ustavni sud doveli su Ingrid Antičević-Marinović koja možda nije najvještija govornica engleskog jezika, no u politici je itekako ostavila traga. Ostat će upamćena kao organizatorica svečanosti otvaranja lifta u jednoj zgradi suda, a osim toga, mnogi i dan danas tvrde da je Ingrid bila najzgodnija hrvatska političarka s iznimnim osjećajem za modu. U Ustavnom sudu karijeru gradi i Davorin Mlakar, bivši HDZ-ovac involviran u skandale oko propasti austrijske Hypo banke. Mlakar se spominjao u jednoj od optužnica protiv austrijskih bankara, istina, u svojstvu svjedoka, no problemi su nastali kada se saznalo da se u Austriji u jednom trenutku lažno predstavljao kao Gordan Dolović. Unatoč tome, postaje sudac Ustavnog suda.

Ne tako davno ustavnim sucem postao je i Goran Selanec, sudac koji je “iskočio iz tračnica” protiveći se posljednjim stavovima svojih kolega te zahtijevajući da se odluka donese uz prisutnost medija. Selanec je na sudačku poziciju došao s mjesta zamjenika pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, a do 2012. godine radio je na kontroli usklađenosti prakse pravobraniteljice s europskom stečevinom. Kritičari s konzervativne scene Selancu su spočitavali liberalne stavove o abortusu, eutanaziji, istospolnim brakovima i surogat-majčinstvu. Ovaj Zagrepčanin koji je zanat brusio i na zagrebačkom Pravnom fakultetu lavinu reakcija izazvao je nakon što je imenovan ustavnim sucem, i to svojom izjavom o pobačaju. “Za mene nije pitanje što je embrij, nego je li embrij osoba jer pravni poredak jamči prava osobama i pitanje je kada se nekome priznaje osobnost jer od tog trenutka vrijedi njegova puna zaštita. A osoba se prema pravnom poretku postaje rođenjem”, komentirao je i uznemirio duhove na konzervativnoj sceni.

I njegov kolega Andrej Abramović odudara od većine kad je riječ o odlukama Stožera. Abramović je pravnik koji je karijeru gradio u odvjetničkom uredu Jurja Vedrine, nakon čega se prebacio kod Milorada Čađenovića, gdje se zadržao do izbora za suca Općinskog suda u Zagrebu. Ondje je jedno vrijeme vodio grupe za medijske sporove, nakon čega prelazi u zagrebački Upravni sud, a iduća postaja bila je ona na Ustavnom sudu. Lovorka Kušan, pak, bila je suradnica Hrvatskog pravnog centra u projektima vezanima uz prisilne migracije, uz to se bavila Konvencijom za zaštitu ljudskih prava, a u biografiji stoji i da je aktivistkinja za ljudska prava HHO-a koja je surađivala s Institutom Otvoreno društvo te Centrom za mirovne studije, gdje se zauzimala za prava tražitelja azila i zabranu diskriminacije.

Upitna sudbina

To troje relativno mladih pravnih stručnjaka u Ustavni sud ušlo je prije nekoliko godina i od tada su više puta imali mišljenja oprečna većini koja je donosila odluke, a to se potvrdilo i sada kada se odlučivalo o ustavnosti mjera koje je donosio Stožer. Suci Abramović, Selanec i Kušan s kolegama se nisu usuglasili u slučaju “lex Agrokor” premda je Ustavni sud ustvrdio kako je taj zakon u skladu s Ustavom, u manjini su bili i kada je Ustavni sud odbio tužbu kojom je Gong zatražio objavu ugovora između hrvatske Vlade i odvjetničkog ureda Patton Boggs LLP o zastupanju generala Markača i Gotovine, a nisu se složili ni s nizom drugih odluka, međutim, sve to neodoljivo miriše na ideološke prijepore.

Bez obzira na sve, pred Ustavnim sudom uskoro bi se trebalo naći još jedno važno pitanje, ono o sudbini Visokog kaznenog suda, čije je osnivanje povjereno sucu Ivanu Turudiću. Kada će ta saga okončati, ne zna ni Turudić. “To je pitanje za milijun dolara”, odgovara na pitanje o tome kada bi odluka o Visokom kaznenom sudu mogla biti donesena. Na naše pitanje ima li to otezanje veze s njegovim odnosima sa sucem Šeparovićem, naš sugovornik podiže glas. “A ne, ne! To ja ne želim komentirati”, poručuje Turudić te dodaje da se nada donošenju odluke u razumnom roku. “Taj razumni rok je pri kraju”, ističe, “neko maksimalno vrijeme za donošenje odluke bilo bi kraj godine, no ja ne vidim razloga da to ne bude i prije. Međutim, sve je u rukama Ustavnog suda i ja tu nemam nikakvih ovlasti”, naglašava Turudić. Podsjetimo, Ustavni sud uskoro bi se morao očitovati o ustavnosti Zakona o visokom kaznenom sudu, odnosno novom sudu koji bi s radom trebao početi u prvom mjesecu iduće godine. Nakon što je posao njegova osnivanja povjeren sucu Turudiću, SDP-ovci Peđa Grbin i Orsat Miljenić podnose zahtjev za ocjenu ustavnosti ovlasti tog suda. Ustavni sud zatim lani odgađa početak njegova rada do donošenja odluke o njegovoj ustavnosti, no ta odluka još nije donesena. I Turudić podsjeća kako su ustavni suci prije odluke zatražili mišljenje četiriju katedri za kazneno procesno pravo.

“Četiri fakulteta dala su četiri različita mišljenja, mišljenje je iznijela i Vlada RH, no ona su savjetodavne prirode, konačnu odluku donosi Ustavni sud”, zaključuje Turudić. Kako se neslužbeno može čuti, prijedlog odluke o sudbini tzv. Turudićeva suda već je bio napisan, a sjednica Ustavnog suda bila je zakazana za 8. rujna, ali je odgođena zbog mišljenja zagrebačke katedre za kazneno procesno pravo koje je na Ustavni sud stiglo prije desetak dana, no kako je riječ o tekstu od više od sto stranica, suci su uzeli vremena da ga prouče. Istovremeno se spekulira kako osječka katedra ne vidi ništa sporno u pokretanju ovoga suda, a splitska katedra nije konkretizirala svoje mišljenje.

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI