Domovinski rat koji se vodio u Hrvatskoj bio je isključivo obrambenog karaktera s ciljem osamostaljena i neovisnosti. Iako, kažu, ratovi ne donose pobjednike, Domovinski rat spada u onaj težak i krvav, s velikim gubitcima, koji je u olujnoj završnici okončao pobjedom Hrvata. Petogodišnje bitke diljem cijele Hrvatske donijele su svom narodu zasluženu slobodu, pa je stoga više nego čudno što domaća javnost tako malo zna o njemu.
Kad je, zapravo, počeo rat i je li balvan revolucija dio njega?
Nekoliko je kriterija po kojima se računa početak rata, pa je tako za mnoge započeo velikosrpskom pobunom i balvan revolucijom pokrenutom u ljeto 1990. godine u Kninu. Iako su Srbi svojom blokadom prometnica nanijeli veliku ekonomsku štetu i uveli svojevrsno dvovlašće, do oružanog sukoba nije došlo pa se tako ovaj period može nazvati pobunom. Premda nije do kraja definirano spada li u rat i pobuna ove vrste, oružani sukob to svakako jest. Do prvog je sukoba, dakle, došlo 1. ožujka u Pakracu, ali na današnji dan pozabavit ćemo se uvertirom koja je dovela do neslućenog, višegodišnjeg krvoprolića.
Sve je počelo na današnji dan
Na današnji dan 17. kolovoza 1990. u okolici Knina počela je otvorena oružana pobuna Srba koja je zbog stavljanja velikih balvana i krupnog stijenja prozvana „balvan revolucijom“.
Bio je to početak oružane pobune dijela srpskog stanovništva u Hrvatskoj protiv demokratski izabrane vlasti kojoj su ovim činom dali do znanja da nije u stanju svojim redarstvenim snagama i pravnim aparatom održati državni poredak na tom području.
Krajnji cilj bilo je pripajanje dijela teritorija Hrvatske paradržavnoj tvorevini, u skladu s planovima o stvaranju Velike Srbije. Dva dana nakon postavljanja barikada na prometnicama, pokrenut je i referendum za srpsku autonomiju unutar Hrvatske.
Rat koji je započeo kao “hajdučija”
U Obrovcu i Kninu oružje rezervne policije podijeljeno je srpskim civilima i milicajcima te su pobunjenici organizirali straže, a kamenjem, drvećem i vozilima blokirali prometnice. Time je prekinuta veza između kontinentalne Hrvatske i Dalmacije, i to usred turističke sezone. Noću su oko srpskih sela kružile naoružane straže , s izlikom da se, poučeni iskustvima predaka iz Drugog svjetskog rata, boje “ustaškoga genocida”. Na kraju dana mnogi bi pokupili balvane, koje su potom prodavali, a onda noću rezali nove. Rat je, ukratko, počeo kao hajdučija – a taj je termin često koristio i predsjednik Tuđman.
Bila je to početna faza oružane pobune dijela Srba u Hrvatskoj, potaknute iz Srbije i krugova u JNA. Tadašnje Srpsko nacionalno vijeće najavilo je raspisivanje referenduma o autonomiji. Pravdali su to kulturnom i političkom neovisnošću iako je svima bilo jasno da je u pozadini stvaranje Velike Srbije čija je težnja ispisala jednu od najkrvavijih epizoda moderne Europe.