”Ja sam u Zagreb došao kao mali dječarac ’74. godine. Kupio sam kartu u jednom smjeru. A kad kupite kartu u jednom smjeru, jednostavno ste osuđeni na uspjeh”, otkrio je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić u jednom od svojih posljednjih intervjua za Jutarnji priznajući kako politika nije humanitarni rad.
Već tada mediji su se raspitivali za njegovo zdravstveno stanje, a on po svemu sudeći nije ni slutio da ga mjesec dana uoči borbe za novi mandat očekuje bitka koju neće izdržati.
”Mogu ja dobiti jedan tromb, to je ništa, to će proći. Ako dobijem dva, to ne bi bilo dobro”, komentirao je kroz šalu tada. U svojim brojnim javnim istupima Bandić se nije libio govoriti jezikom naroda, a u anale će otići njegove nadasve osebujne izjave.
”Trajat ću dok građani to budu htjeli, jer se tu ne radi o meni”, pričao je u više navrata priznajući da nije savršen.”Nisu ni sve moje odluke, većina je, a one koje nisu ispravljam u hogu”, otkrio je jedne prigode, naglašavajući da se on radeći odmara. Za njega je posao bio hobi, strast i ljubav. ”Nema za mene penzije dok sam živ”, govorio je gradonačelnik koji je političku karijeru startao kao član Saveza komunista Jugoslavije.
U SDP-u je obnašao neke od najvažnijih funkcija, a kada se sa socijaldemokratima rastao odlučio se kroz politiku probijati sa vlastitom strankom koja na nacionalnoj političkoj sceni nije polučivala značajnije rezultate, no u Zagrebu konkurencije nije imao. ”Dok god budem perfektno radio svoj posao u Zagrebu, dotad će mene zagrepčani čuvati u Zagrebu”, zaključiovao je lakonski, opisujući sebe kao vizionara. ”Glupi kaskaju za vremenom, malo pametni korespondiraju s vremenom, a državnici i najmudriji idu korak ispred vremena”, objašnjavao je u vrijeme kada je najavljivao pisanje vlastitih memoara. Prema njegovim riječima, za politiku je tajming jako važan, a politika je za Bandića značila život. ”Nema većeg erosa od politike u životu, i kad vas jednom uzme nema natrag”, govorio je, a politika je Bandića do te mjere uzela da je poželio biti ‘gradonačelnik cijele Hrvatske’ pa i predsjednik države, što mu nije pošlo za rukom premda je s Ivom Josipovićem uspio ući u drugi krug.
Uz to što je politika bila njegova strast, Bandić je obožavao sport, ustajao je svako jutro u pola šest, no u zadnje vrijeme nije trčao svakog jutra po deset kilometara, već je šetao hvaleći se kako je iza njega 16 maratona, šest ultramaratona i 42 polumaratona.