„Daj mu neka vodi bilo što”, navodno su premijeru Andreju Plenkoviću prišapnuli rukovodeći kadrovi iz vinkovačkog HDZ-a lobirajući pritom za svojega kolegu Marija Banožića. Samozatajni Slavonac donedavno je vodio Ministarstvo državne imovine, resor koji je izmišljen za njegova prethodnika Gorana Marića, koji je iz Plenkovićeve Vlade ispraćen zbog afera s nekretninama i pogrešno popunjene imovinske kartice. Banožić je pak u svoju karticu upisao da je lovac, te je zapravo to jedino čime je u nekoliko mjeseci ministarskog staža uspio skrenuti pažnju javnosti na sebe. Što je točno radio kao ministar, nije poznato, ali je zato poznato da je u njegovom donedavnom resoru radila Josipa Rimac, nekadašnja kninska gradonačelnica, bivša HDZ-ovka i VIP gošća zagrebačkog hotela Remetinec. U ona teška i krizna vremena, kada je Plenković pod pritiskom žetončića i medija bio primoran rekonstruirati svoju Vladu, za Banožića se založio HDZ-ov operativac Tomo Čuljak. Premda zvuči pomalo nevjerojatno, mladi se ministar premijeru pridružio kao kompenzacija za Gabrijelu Žalac. Iako nije preuzeo njen resor, dodirna točka im je vinkovački HDZ i Čuljak koji je podbacio pleća za njihove nacionalne političke karijere. Premda je u novoj Vladi Plenković odlučio ugasiti Ministarstvo državne imovine, poruke iz važnog slavonskog ogranka ipak je poslušao pa je Banožiću nakon višednevnih polemika dodijeljeno Ministarstvo obrane.
Ministar lovac
Što Banožić ima s Ministarstvom obrane i je li njegova kvalifikacija to što je lovac – posprdno su upitali Plenkovića u HDZ-u čim je otkrio gdje će pozicionirati mladog kolegu. No, Plenković se nije osvrtao na sprdnje. Ostao je pri svojem čak i nakon poruka iz toga ministarstva iz kojega su mu vrlo jasno davali do znanja da im treba operativac koji zna posao, a ne mladić kojega će oni morati učiti poslu. Da se oko Ministarstva obrane uistinu polemiziralo među Plenkovićevim suradnicima, potvrđuje i to što je u posljednjim trenucima donio odluku da to ministarstvo ostavi kao samostalan resor, premda mu je namjeravao pripojiti Ministarstvo branitelja i taj megaresor predati u ruke Tome Medveda. Za razliku od premijera, Medved je bio nešto racionalniji pa je Plenkoviću objasnio da bi ukidanje Ministarstva branitelja moglo rezultirati novim šatorom nalik onome iz zagrebačke Savske, pa je ovaj u posljednjim trenucima povukao svoju odluku. No, da obrana za Plenkovića nije „posljednja rupa na svirali”, ali i da je svjestan potkapacitiranosti ministra Banožića, potvrdio je imenovanjem svojih novih savjetnika. Na poziciji premijerova savjetnika za obranu kao volonter se naime pojavio bivši ministar Damir Krstičević, koji je Ministarstvo obrane napustio uoči parlamentarnih izbora na kojima nije želio sudjelovati kao kandidat u svojoj desetoj izbornoj jedinici. Kada je Krstičević napustio Ministarstvo obrane, Plenković se obratio javnosti tvrdeći da je ministar veliki emotivac, koji nije mogao podnijeti pritisak pod kojim se našao zbog smrti mladih pilota. Osim toga, bez obzira na Krstičevićeve neupitne operativne sposobnosti, u njegovom se mandatu u obrani nagomilalo podosta afera, koje su se s posebnom pozornošću pratile u domaćim medijima, koji kao da su s oduševljenjem čekali svaki Krstičevićev kiks. Dok su mediji problematizirali njegov mandat i poteze koje je vukao, u Ministarstvu obrane zadovoljno su trljali rukama pričajući o Krstičeviću kao stručnjaku koji je vratio dignitet i ugled. Što god da je za hrvatsku vojsku učinio, Krstičević će s time, po svemu sudeći, moći nastaviti. Banožićevo preuzimanje Ministarstva obrane, prema tvrdnjama upućenih, zapravo je samo popunjavanje forme. Krstičević će kao savjetnik-volonter nastaviti s radom u Ministarstvu obrane, a s pozicije savjetnika bit će pod manjim pritiskom medija i javnosti što njegovom temperamentu daleko više odgovara. Ovom Plenkovićevom akvizicijom ugašene su glasine o njegovom i Krstičevićevu sukobu, a osim toga premijer je potvrdio da je bivši ministar i dalje jedan od ljudi koji uživaju njegovo povjerenje. Da se Krstičević zaista vratio u sektor koji je prije nekoliko mjeseci naprasno napustio, potvrđuju i naši sugovornici iz Ministarstva obrane, koji kažu da se bivši ministar tamo nalazi sve češće. Ponovno je nakon odmora upalio svoj mobilni telefon, moguće ga je nazvati za svaki savjet, a s njim je svakodnevno na liniji i Banožić. I na nedavnom obilježavanju 25. godišnjice „Oluje” Krstičević se uz Banožića pojavio u prvim redovima, a osim toga donedavni ministar s aktualnim ministrom obišao je vojarnu u Kninu, družio se s vojnicima koji su bivšeg ministra nazivali – ministrom.
Banožića zapravo nitko niti ne doživljava ozbiljno, a ako doista ponešto i zna, to nije u mogućnosti pokazati pošto ga Krstičević vodi sa sobom diskretno mu dajući do znanja tko je u tom njihovom odnosu zapravo šef. Za Plenkovića je ovaj manevar s Ministarstvom obrane višeslojno značajan, a najvećim dijelom zbog toga što je Krstičević u MORH-u primio francusku delegaciju koja je nedavno gostovala u Banskim dvorima – francuskog vojnog izaslanika ugostio je Zvonimir Frka-Petešić, predstojnik Ureda premijera, ali i osoba koja je supredsjedatelj Vladina povjerenstva za nabavu vojnih aviona.
Francuska veza
Prema tvrdnjama upućenih, Plenković se u posljednje vrijeme sve češće čuje sa svojim prijateljem, francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, s kojim je navodno prije pandemije koronavirusa bio na korak do dogovora o nabavi francuske borbene eskadrile za Hrvatsku. Iako je pandemija privremeno zaustavila taj posao, te primorala sve europske države na štednju, Plenković se nada da će kroz pomoć svojih europskih kolega uspjeti realizirati nabavu borbene eskadrile te na taj način osnažiti obrambenu poziciju Hrvatske, pretvarajući time našu zemlju u regionalnog lidera. S obzirom na širok raspon premijerovih planova, u jednu je ruku razumljivo da se oslanja na iskusnog Krstičevića, a u drugu ruku to je iznenađujuće budući da je baš pod njegovom palicom propao posao s Izraelcima. Bilo kako bilo, u Ministarstvu obrane svjedoče nevjerojatnim događanjima, ali istodobno ne kriju zadovoljstvo time što im se vratio Krstičević s kojim su odlično surađivali. Koliko su u konačnici takve političke igre poštene i moralne, nitko niti ne govori. Plenković očito vlada punim kapacitetima i nema se namjeru zamarati tim pitanjima. Zašto i bi kada ga do narednih parlamentarnih izbora ionako dijele duge četiri godine.