Pojedinci koji se suočavaju s koronavirusom uz tjelesne znakove bolesti nerijetko doživljavaju i stigmu, odnosno osudu okoline.
Većina zaraženih govori o podršci koju dobivaju od bliskih osoba, ali u nekim situacijama se otkrije i druga strana, ona koja govori kako okolina za njih ponekad nema razumijevanja.
“Stereotipi i predrasude vezano za pojavu virusa javljaju se svuda po svijetu i na žalost ta pojava nije nova u povijesti. Međutim, virus ne bira i može zahvatiti svakoga. Ako je uz bolest osoba i stigmatizirana, posljedice su gore, jer stigmatizirane osobe zbog toga ostaju izolirane kad trebaju najviše potpore”, rekla je klinička psihologinja Bruna Profaca.
“Vezano uz širenje virusa djeca trebaju jasne, istinite i korisne informacije, a ne izolaciju i negativne stavove prema drugima. Obratite pažnju koje informacije prati vaše dijete, osobito ako živite s adolescentima ili ako vidite da se u nekim medijima pojavljuju negativne infromacije koje mogu biti povezane s karakteristikama ljudi”, dodaje Profaca.
Ovdje se pod karakteristikama ljudi misli na one iz raznih krajeva ili drugih zemalja. Ako se naglašava isključivo pripadnost nekoj grupi za ljude koji su oboljeli, kod djece se može javiti ljutnja, predrasude i nepovjerenje za sve osobe iz iste te grupe.
Važno je zaustaviti bilo kakav oblik negativnog ponašanja, kako među djecom, tako i među odraslima. Zato je bitno razgovarati s djecom i osigurati da se osjećaju sigurno.
“Djeca i mladi trebali bi u skladu sa svojom dobi biti informirani o osnovnim informacijama o COVID-19, uključujući informacije o simptomima, komplikacijama, načinu na koji se virus prenosi i kako se to može spriječiti”, poručuju iz Unicefa.
Predložili su i odličan način kako djeci u osnovnim školama slikovito objasniti važnost pranja ruku sapunom, a ne samo vodom.
“Pokažite im zašto je važno prati ruke sapunom i vodom 20 sekundi. Stavite malu količinu šljokica u ruke djeci. Neka ih pokušaju oprati samo vodom. Neka promotre svoje ruke. Jesu li oprane sve šljokice? Neka zatim 20 sekundi peru ruke sapunom i vodom“, savjetuju.
“Razgovarajte o mogućim različitim reakcijama koje mogu doživjeti i objasnite da je to uobičajeno u izvanrednim situacijama. Potaknite ih da razgovaraju o tome kako se osjećaju, ali im i objasnite kako strah i stigmatizacija mogu pogoršati situaciju. Riječi su važne, a korištenje neprimjerenih riječi i stereotipa mogu imati negativan utjecaj i odvratiti ljude od poduzimanja nužnih koraka za vlastitu zaštitu”, zaključuju.