GDJE JE I ŠTO RADI? Ljilja Vokić otkrila nam je što misli o online nastavi i zašto ne opravdava prosvjed školskih radnika

Školarci i školarke od prošlog su tjedna ponovo u školskim klupama, i to nakon više od mjesec dana pauze. Jasno, zbog epidemioloških mjera. Današnji učenici obrazuju se u sve, samo ne normalnim uvjetima. Uz zadatke iz matematike, debele lektire i povijesne godine, što je normalno, njih opterećuju i kurikulumom, obrazovnom reformom, štrajkom njihovih profesora, a sada i online nastavom.

Nastava usred pandemije kada se malo ide u školu, malo ne ide, praznici su malo dulji pa malo kraći, sve je samo ne normalna. A tko bi nam to bolje mogao potvrditi od nekoga tko je cijeli život proveo u prosvjeti, prošavši gotovo sve strukture, uključujući i ministarsku fotelju.

Ljilja Vokić rođena je u Ljubuškom, u Bosni i Hercegovini gdje je završila gimnaziju, a nakon nje i Filozofski fakultet u Zagrebu. Bivša je ravnateljica VII. gimnazije u Zagrebu, no njenu je karijeru obilježio Franjo Tuđman imenovavši je 1994. godine ministricom obrazovanja i sporta. Odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića, a 2010. godine dobila je nagradu za životno djelo Nagradu Ivan Filipović za rad u srednjem školstvu.

Obzirom da je i sama bila ministrica u teškim vremenima priznaje da su se današnji ministri, obzirom na višu silu, dobro snašli.

“Oni upravljaju velikim sustavom sa 400-500 tisuća djece, a to nije lako. Smatram da se početkom ove godine dobro krenulo. Dobro je da su srednjoškolci stavljeni na online nastavu, a maturanti da pohađaju nastavu”, kaže nam bivša ministrica Vokić.



“Kad imate posebne okolnosti onda se i posebno postupa. Mi ne možemo u nenormalnim okolnostima imati normalnu školu. Makar je ona najdjelotvornija i najbolja licem u lice. Stroj ne može zamijeniti čovjeka”, dodaje.

Naravno, nismo mogli izbjeći pitanje prosvjeda prosvjetara koji se održao i prije nekoliko mjeseci, u jeku pandemije.

Vokić smatra kako treba uzeti u obzir broj učenika i broj zaposlenih. “Na 60 tisuća zaposlenih dolazi oko 150 tisuća učenika manje negoli prethodnih godina i zato su njihovi zahtjevi bili neopravdani. Kad bi se smanjio broj zaposlenih i kada bi razredi bili onoliki koliko je propisano, da ih je u razredu 20, a ne 10 ili 13, onda uredu. No, ne može se imati i visoka plaća i mali broj učenika”, objašnjava nam.

Podsjeća nas kako je za vrijeme rata u školama bilo razreda koji su brojali i po 44 učenika. “I nastava je funkcionirala”, dodaje.

Svjesna je, kaže, da će jedan dio nastavnika ostati bez posla, no  treba voditi računa da se onda mladi ljudi zapošljavaju na mjesta onih koji odlaze u mirovinu.

“Nema države koja bi izdržala 60 tisuća zaposlenih na toliki broj učenika”, tvrdi i daje primjer Francuske gdje ima 300 tisuća zaposlenik na 60 milijuna.

Napominje kako je radila u razredu 23 godine u osnovnim i srednjim školama i da zna o čemu govori.

Komentirala je i kako su se njeni nasljednici u ministarskoj fotelji snašli u ovim izvanrednim vremenima.

“Ministricu Divjak više nitko ni ne spominje i to mi je žao. Ona je htjela supermoderan namještaj u staroj hiži, no za to treba dosta toga pripremiti”, kaže Vokić.

Daje primjer ravnateljice iz Banovine koja se požalila da njezini učenici ne mogu pratiti online nastavu jer nemaju interneta.

“Ministra Fuchsa osobno poznajem i on se dobro nosi s ovom problematikom. Ipak je toliko učenika i toliko zaposlenih stavljeno na breme jednog čovjeka”, kaže iskreno.

povratku u politiku odgovara pjesnički: “Finili su Mare bali!”

“To je završena priča. Ja bih mogla sugerirati jer nisu se previše stvari promijenile, škola je škola”, dodaje nam.

Smeta ju što se previše eksperimentira u normalnim okolnostima. Sada je bitno da su učenici i nastavnici barem u nekakvom kontaktu. Optimist je i smatra da će ovo već nekako proći i da će imati školu u pravom obliku.

Prema njenoj procjeni učenici su online nastavom izgubili najmanje 50 posto. “To je jako puno, ali viša sila, što se može”, kaže pomalo razočarano.

Jasno, bivša ministrica ima i savjet. Tvrdi da bi preko ljeta trebalo produžiti nastavu.

“Neka im žega i neka im vrućina. Neke bi stvari radila ubrzano i dosta ponavljala”, dodaje u svom stilu.

Na kraju nam kaže da i sama nekad pogleda “Školu na Trećem” i pohvaljuje učiteljice, ali s nekim je predmetima je to jako teško, poput kemije ili fizike.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI