BIVŠI HDZ-ov MINISTAR DOBIO OTKAZ!: ‘Ne znam zašto je to bitno, to nije važno’… Evo i koga još čeka slična sudbina!

Ne znam zašto je to bitno, to nije važno. Ja sam javna osoba koliko i moj susjed u čiju kuću trenutno gledam – tim riječima bivši HDZ-ov ministar obrane i unutarnjih poslova Berislav Rončević u razgovoru za 7dnevno komentira otkaz koji je nedavno dobio u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Nezainteresiran za javne istupe, iznenađen našim pozivom, Rončević se doimao pomalo razočarano, a da mu zbog otkaza doista nije svejedno te da mu je uistinu teško pao, svjedoče oni koji ga dobro poznaju.

Rončević je kao diplomirani pravnik u pravnoj službi Hrvatske gospodarske komore zaposlen posljednjih nekoliko godina, no upućeni svjedoče kako nije jedini čija se pozicija zaljuljala. Štoviše, upitan je i položaj prvog čovjeka Komore Luke Burilovića. Iako premijer Andrej Plenković u njegovu radu u HGK ne pronalazi ništa sporno, Burilović nije ni njegov, pa ni kadar ministra Tomislava Ćorića, te bi zbog toga mogao ostati bez pozicije predsjednika Hrvatske gospodarske komore, o čemu se intenzivno promišlja u novoj vladi.

Sa svih važnih pozicija Plenković kani ukloniti kadrove Milijana Brkića i Tomislava Karamarka, a u tu skupinu spada i Burilović, koji je inače prije nekoliko mjeseci, usred koronakrize, i sam najavio dvjestotinjak otkaza u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Ono što je upućene u ovu problematiku iznenadilo upravo je Rončevićev odlazak jer je ipak riječ o čovjeku koji je od 90-ih u HDZ-u. U stranci je obnašao gotovo sve dužnosti, prvo u svojim rodnim Našicama, a zatim i u Osječko-baranjskoj županiji.

Bio je zamjenik gradonačelnika, a zatim i gradonačelnik Našica pa potom i saborski zastupnik, a nakon parlamentarnih izbora 2003. preuzeo je dužnost ministra obrane. U idućoj Sanaderovoj vladi bio je ministar unutarnjih poslova, a premijer ga je smijenio u listopadu 2008. nakon ubojstva Ivane Hodak, kćeri odvjetnika Zvonimira Hodaka i bivše potpredsjednice Vlade Ljerke Mintas-Hodak. Tada je na mjesto šefa policije došao Karamarko, a u prosincu 2010. Rončević je nepravomoćno osuđen na četiri godine zatvora zbog slučaja “Kamioni”. Naknadno je pravomoćno oslobođen, no taj sudski proces uvelike je utjecao na njegov život i karijeru.

Za većinu ljudi ostat ću upamćen kao kriminalac. Strašno je kad vam vlastita kći dođe iz škole i kaže: ‘Tata, jedan dečko iz razreda mi je rekao da si ti lopov’. Ja iz ovog suđenja ne mogu izaći kao pobjednik jer su mi uništili život. Ulica je nemilosrdna”, rekao je u svojem posljednjem javnom istupu Rončević, na čiji rad u Komori ne nalaze zamjerke. I samog Burilovića kolege hvale te tvrde da je u Komori napravio brojne pozitivne promjene u organizacijskom, financijskom i programskom dijelu.



Photo: Dalibor Urukalovic/PIXSELL

Politička žrtva?

I dok bi Burilović mogao biti žrtva Andreja Plenkovića i njegove politike, Rončević krivca za svoju situaciju vidi u Jadranki Kosor. Smatra da je bio njezina žrtva. “Trebao sam biti osuđen da bi nalivperom koje je dobila od pape potpisala ugovor o EU-u”, priznao je Rončević jednom prilikom, tvrdeći da ju je molio da mu da pet minuta kako bi joj pokazao dokument o svojem slučaju, no ona ga je odbila. Ni s kim iz HDZ-a Rončević danas više nije u pretjerano bliskim odnosima, a u njegovu rodnom kraju tvrde da samo o bivšoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović povremeno progovori u pozitivnom kontekstu te je iznimno respektira. Ona je navodno jedina koja je s njim ostala u prijateljskim odnosima onda kada mu je bilo najteže, što se ne može reći za Gordana Jandrokovića, kojega Rončević smatra trčkaralom, dok je posebno kivan na Ivana Šimonovića.

“Ivan Šimonović bio je izjavio da je optužnica protiv mene ključan tekst za ulazak u EU. Zar ministar to smije”, pitao se svojedobno bivši HDZ-ov ministar kojega se povezivalo i s Branimirom Glavašem. S kim god da je bio povezan, Rončević za politiku zapravo nije imao neku odskočnu dasku. Odrastao je u skromnoj obitelji, s majkom kućanicom i ocem zaposlenim u šumariji u Našicama, gdje je radio kao šumarski tehničar. Njegov brat Jakov, koji također živi i radi u Našicama, inženjer je strojarstva. Rončević se vrlo rano oženio, a prvo radno mjesto bilo mu je ono šumskog radnika. Kratko je živio u stanu u zgradi nedaleko od šumarije, no kako su u međuvremenu dobili četvero djece, tako se i stambeni prostor ove obitelji povećao. Kupio je kuću od nekadašnjeg saborskog zastupnika Antuna Kapraljevića koju ovaj više nije mogao otplaćivati jer se zadužio kod kamatara. Time je za 38 tisuća njemačkih maraka postao vlasnik nekretnine od 118 četvornih metara, a u međuvremenu je kupio stan u Zagrebu na Bukovcu te na taj način riješio svoje stambeno pitanje.

Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

Nema članarina

Kad je pak riječ o Komori, Rončević je tek jedan u nizu, otkazi zbog pada članarina slijede u središnjim uredima, podružnicama, ali i inozemnim predstavništvima.

Komora inače u nizu svojih sektora zapošljava oko 520 ljudi, a kako članarine u krizi nisu plaćane puna tri mjeseca, te se očekuje njihov dodatni pad iduće godine zbog smanjenja iznosa članarine, svoja radna mjesta zadržat će tristotinjak ljudi, što je među zaposlenicima Hrvatske komore izazvalo strah i paniku. Dok zaposlenici paničare, iz Komore smiruju situaciju te tvrde da još ništa nije dokraja definirano. Priprema se reorganizacija, a ona, uz ostalo, uključuje razgovore sa zaposlenicima te digitalnu transformaciju. U Hrvatskoj komori za ovu su godinu planirali prihode od 233 milijuna kuna, a od obaveznih članarina koje plaćaju sve tvrtke koje posluju u Hrvatskoj trebalo im je stići oko 165 milijuna kuna, no kada je izbila kriza, donesena je odluka o nenaplati članarina u razdoblju od tri mjeseca. To je utjecalo na naknade za zaposlene, na koje odlazi oko 90 milijuna kuna godišnje, ostatak se odnosi na materijalne troškove poput organizacije odlazaka na sajmove, ali i pružanja vanjskih usluga. U posljednje se vrijeme u javnosti sve više među poduzetnicima problematizira članarina Hrvatskoj gospodarskoj komori, koja je na udaru kritičara još od suđenja Nadanu Vidoševiću, bivšem predsjedniku HGK, koji je izvukao milijune preko te institucije.

Osuđeni na propast

Udruga Glas poduzetnika zalaže se za to da članstvo u Komori bude dobrovoljno, a ne obavezno. S druge pak strane, u Komori ne misle da bi instituciju tog tipa trebalo osuditi na propast, Hrvatsku gospodarsku komoru treba modernizirati i udaljiti od politike. Iako svi u teoriji znaju što bi trebalo, istina je u praksi ipak nešto drugačija, šefovi i visokorangirani kadrovi u toj se instituciji zbrinjavaju po političkom ključu. Nije nemoguće da se po toj liniji posla domogao i razočarani Rončević, na čiji opstanak Burilović, sve i da je htio, nije mogao utjecati jer se i sam bori za svoju poziciju, i to zato što aktualna politika i aktualni premijer guraju svoje kadrove. Dok se oni tako naguravaju, hrvatski poduzetnici sve manje prepoznaju svrhu te institucije koja bi ih trebala štititi, savjetovati, poticati i zastupati.

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI