Europa i svijet još od hladnog rata nisu bili u težoj i složenijoj sigurnosnoj situaciji. Ono što danas gledamo u Ukrajini može se usporediti samo s kubanskom raketnom krizom, kada se činilo da je sukob tadašnjih supersila SSSR-a i SAD-a neizbježan. Gomila se oružje na relativno malom prostoru, većina država NATO-saveza vojno i ekonomski pomaže Ukrajini. S druge strane, Rusi su odlučni u ostvarivanju svojih zadanih ratnih ciljeva u Ukrajini te pritom ne biraju sredstva u njihovoj realizaciji.
Europska ovisnost o energentima, posebno o ruskom plinu, slaba je točka cijele sigurnosne arhitekture Starog kontinenta. Rusi su toga svjesni pa su počeli zavrtati ventile prema najvećim europskim gospodarstvima. Sve to generira inflaciju diljem zapada, što će vrlo vjerojatno dovesti do niza sigurnosnih izazova u SAD-u i EU-u. Pritom treba imati na umu kako smo u toplim ljetnim mjesecima te prave učinke smanjenog dotoka ruskog plina tek treba vidjeti u zimskom periodu. Kriza energenata u kombinaciji s krizom hrane, odnosno galopirajućom inflacijom, zapaljiva je koktel-smjesa koja iz temelja može uzdrmati sigurnosnu situaciju u svijetu. Pridodamo li navedenim generatorima kriznog stanja i očekivane migracijske valove iz Afrike te s Bliskog istoka, onda nas vrijeme koje je ispred nas zbilja treba brinuti.
Prvi udar
Uz složenu i zabrinjavajuću situaciju u svijetu, ni naše bliže okružje ne ulijeva povjerenje i sigurnost. Iako se granice RH nalaze pod nevidljivim štitom najvećeg i najmoćnijeg vojno-sigurnosnog pakta u povijesti ljudskog roda, iskustvo nas uči kako se trebamo sami pobrinuti za svoju sigurnost da bismo mogli očekivati naknadnu pomoć saveznika. Onaj prvi udar i iskušenje prvih dana krize uvijek je na nama. Tek poslije, kada se izdrži prvi udar, može se očekivati i pomoć saveznika. No pod pretpostavkom da kriza bude globalnog karaktera i da zemlje saveznice budu pod istim ili gorim iskušenjima, na koga RH može računati u vremenu krize i ugroze nacionalne sigurnosti? Ponajprije i jedino na svoje vojne i redarstvene snage!
I dok druge europske države u posljednjih pola godine drastično preispituju svoj vojni i sigurnosni sektor, RH se ponaša kao da se kriza i rat odvijaju u nekoj afričkoj državi, a ne na granicama EU-a, u žitnici Europe. Primjerice, Poljaci su uz redoviti i rezervni sastav vojske uveli i nove, teritorijalne, jedinice u sigurnosni sustav. Također, poljski program modernizacije oružanih snaga nema premca u Europi. Poljaci su tako ovih dana potpisali ugovor s Južnom Korejom o nabavi 1000 tenkova, više od 600 samohodnih haubica kalibra 155 mm te čak tri eskadrile zrakoplova FA 50. Još ranije, sa SAD-om su potpisali sporazum o nabavi 250 novih i 130 polovnih tenkova Abrams.
Poljska je država s gotovo 40 milijuna stanovnika i velesila u srednjoj Europi. Teško je komparirati naš i njihov sigurnosni sustav te naše i njihove financijske mogućnosti. Međutim, dobro je da znamo što drugi rade, a mi ne radimo. Poljske oružane snage u posljednje vrijeme održavaju niz vježbi svih rodova vojske i svih segmenata sigurnosnog aparata. Od redovite i rezervne vojske do teritorijalnih jedinica. Pod uzbunom su i ministarstvo unutarnjih poslova sa svojim rezervnim i redovitim sastavom te hitne civilne službe važne za funkcioniranje sustava domovinske sigurnosti. S druge strane, u Hrvatskoj je ljeto, vruće je, sezona… Tko će se na plus 38 baviti vojskom, redovitim sastavom i domobranskim jedinicama. A tek još policijom i eventualnim rezervnim sastavom MUP-a.
Najavljuje revanš
Sve analize pokazuju kako 15 tisuća zaposlenika MORH-a, vojnika i administrativnog osoblja, ne može adekvatno odgovoriti na veći sigurnosni izazov. Prva reakcija odgovornih osoba u sustavu nacionalne sigurnosti nakon izbijanja krize u Ukrajini trebala je biti poziv rezervnom sastavu vojske, odnosno domobranskim jedinicama, na vojne vježbe. Umjesto toga, mi se ponašamo kao da te jedinice i ne postoje. Ustvari i ne postoje, jer osim postrojavanja, s njima ništa operativno nije rađeno. Odgovorna država potom bi pristupila formiranju rezervnog sastava MUP-a s eventualnim ratnim rasporedom. Nakon toga sagledao bi se i revidirao postojeći plan vojnih nabava prema prioritetima. Kažem, to bi učinila odgovorna država i odgovorno vodstvo. A može i ovako – idemo svi na godišnje odmore, tko će se baviti vojnim vježbama po ovakvoj vrućini!
Hrvatska je već jednom skupo platila nepostojanje koncepta i sustava nacionalne sigurnosti. Nepostojanje kapaciteta obrane platili smo s 15 tisuća mrtvih i nestalih. Čovjek bi pomislio kako je to bilo dovoljno upozorenje te kako smo naučili na vlastitim greškama. I dok se naš državni vrh kupa, u susjedstvu se prebrojavaju razni sponzori mudžahedina iz devedesetih godina prošlog stoljeća, a Vučko i dalje plače za ratnim porazima iz mladosti, najavljujući revanš na liniji Virovitica – Karlovac – Karlobag!