HRVATSKA MILIJUNAŠICA SE OBRUŠILA NA MILANOVIĆA! ‘Poželim si sudbinu svih onih Glavaševih štićenika’

Foto: Denis Kapetanovic/PIXSELL

Virovitičanka Mira Bićanić, široj hrvatskoj javnosti poznata kao kvizašica koja je u lipnju 2013. godine sudjelovala u TV kvizu “Tko želi biti milijunaš”, gdje je osvojila najveću nagradu, odnosno milijun kuna, danas radi u zagrebačkoj Pravoslavnoj gimnaziji gdje predaje hrvatski jezik, a na portalu Novosti objavljen je njen tekst u kojem se obrušila na predsjednika Zorana Milanovića, ali i stala u obranu Milorada Pupovca.

”Dok je bivša predsjednica države bezpridržajno držala da si Srbi sami prijete i proizvode autoharangu jer ne vole svoju državu – u kojoj su ih čuvali heroji poput Glavaša – Predsjednik ih je najprije kao zaposlenik Ministarstva, potom partijski kadar i konačno na najvišoj ljestvici kao premijer sve vrijeme majčinski spašavao.

Predsjednica je imala ulogu zle maćehe, i bila je prilično uvjerljiva, a Predsjednik je u tajnoj spasilačkoj misiji bio dobri ćaćko. Dobri ćaćko nagrađuje i kažnjava pa je vođu Srba u Hrvatskoj proglasio uništavateljem svoga naroda i profiterom koji se okoristio njihovom tragedijom, a Glavaša herojem kojem ova država ima vratiti odlikovanja.


Pošto se konačno autao, Predsjednik je prokazao još sumnjivih lica. Gospođi Sarnavki, koja slučajno ponešto zna o zlostavljanju i ubijanju žena u Hrvatskoj, zamjerio je neglamurozan naziv organizacije koju je osnovala, a i nekakav logičarski (!?) krimen. Gdje je ta uopće bila dok se on zalagao i borio… u Taču, recimo, za ljudska prava žena na dostojanstven život bez batinanja i straha.

Na red je došao i neugledni profesorčić, rečeni podrepak prof. dr. Dejan Jović. Iako ovaj međunarodno ugledni profesor i znanstvenik nije vulgarno piskaralo, kako je Predsjednik usput počastio i stanovitu neuspješnu i slabo poznatu književnicu Vedranu Rudan, ipak objavljuje kontroverzne pizdarije neuhvatljive i neshvatljive Predsjednikovu intelektu i kuženju svijeta. Ingeniozna analitika Vunderkinda s Pantovčaka zakucala je i rijetko nebistrog Dalmatinca Borisa Dežulović.



To je najgori slučaj neznalice, vagabonda i društvenog parazitizma, kirurški precizno rasjekao je Predsjednik našavši u Staljinovoj pravno-sudskoj praksi utjehu što su takve ljudske kreature nekoć u prijateljskom SSSR-u slali u gulage na rehabilitaciju. I meni se malo zamjerio taj Dežulović. Kad se samo sjetim njegove kukavne reportaže o ulasku u mrtvi Vukovar, hulja novinarska i smucalo, dok se u to isto vrijeme današnji Predsjednik preznojavao u Zagrebu… ma zgadi mi se ovaj život. Poželim si sudbinu svih onih Glavaševih štićenika koje je branio ganuvši Predsjednika. Čim se ukazala prilika, odlikovanja su stoga vraćena na prsa ljudine, čija djela u budućnosti svakako zaslužuju guslarsku poemu naslova Selotejp i Garaža”, piše Bičanić referirajući se na Milanovića tvrdnju da su Srbi Milanovića spašavali svojim glasovima koji su desetljećima uzalud putovali u sjedište SDP-a dok je još bio Račanov poredak.

”Jednom će i slijepi progledati, mutna rijeka će se razbistriti, sve one pojave koje obrnuto iščitavamo ili ih pak zlonamjerno tumačimo, onako, nalik na orvelizme u ovoj mutnoj stvarnosti: rat je mir, sloboda je ropstvo, neznanje je moć. Uz Predsjednika otkrivat ćemo vrli novi svijet, bez čuđenja.

Bio je 1. srpanj i stigao mi je odgovor: Predsjednikov trenutak istine za koji nitko nikada ne zna kada i u kojoj prigodi će se dogoditi, uslijedio je u Karlovcu gdje je prisustvovao predstavljanju obljetničke monografije o brigadi “Gromovi”. Domoljubno potentni i fizički zadrigli, nalik Predsjedniku, a gromoviti kad zatreba domovini, bivši ostarjeli vojnici pobožno su slušali panegirike ratu, obrani, herojstvu iz usta čovjeka koji im se po godištu i srčanosti mogao pridružiti, ali je tih godina imao preča posla.

Dok su Predsjednikove misli već plazile po švedskom stolu nakon izgovorenih napitnica i nazdravnica, moje misli odlutale su prema Đakovu i grobu Josipa Reihl-Kira, koji je ubijen na “gromoviti dan” prije trideset godina. Od domovine je dobio 16 metaka od sunarodnjaka koji je bio pristojno plaćen za taj čisti, sveti, domoljubni čin. Ime Josipa Reihl-Kira Domovina ne slavi, ono nikada neće biti upisano u kalendar državotvornih svetaca. No on je ionako odavno postao Orion čija svjetlost svih ovih godina dopire do izmučenih duša željnih istine i pravde.

Na drugoj strani svemira, onoj tamnoj, bez blistavih zviježđa, pun ljubavi prema sebi, Predsjednik će svakoga jutra ponosno pozdraviti svoj dosadašnji minuli rad. Onaj dedin iz Radovana III.,” zaključuje Tarikova milijunašica Mira Bićanić.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI