HRVATSKA GUBI MILIJUNE ZBOG PROPALIH OPTUŽNICA! Ljudima se uništavaju životi: Besramna krađa za koju nitko ne odgovara, neki su ostali i bez obitelji

Foto: Damjan Tadić

Inflacija je top tema svih hrvatskih medija. Nakon što je guverner Boris Vujčić objavio kako nas na godišnjoj razini čeka inflacija od čak devet posto, što ni najveći pesimisti nisu očekivali, mnogi sa strahom očekuju novo izvješće Državnog zavoda za statistiku (DZS) i nove brojke.

Pitanje svih pitanja je hoćemo li ovaj put prijeći onih čarobnih 10 posto i krenuti prema hiperinflaciji. I dok vladajući spominju nove mjere kojima bi se mogao olakšati život građanima ove zime, pritom zaboravljaju spomenuti novac koji je tim istim građanima pokraden u silnim aferama, a koji bi u krizi svih kriza dobro došao kako bi se stanovnicima Lijepe Naše pomoglo s rastućim troškovima života. Osim toga, neke od afera nisu završile dobro po DORH, pa je opravdano postaviti pitanje koliko država gubi novaca na sudskim procesima koji propadaju.

Od afere Kamioni, Agram, Fimi media, HAC, Planinska, INA-MOL, Sunčani Hvar, Kamen Ingrad, pa do afere Softver Gabrijele Žalac ni broja im se ne zna. Hrvatski porezni obveznici sigurno bi htjeli znati koliko su novca izgubili u svim tim aferama, koliko je novih škola, vrtića, bolnica, cesta izgubljeno u džepovima hrvatskih političara. Nažalost, točnu svotu vjerojatno nikad neće doznati.

Bandićeva suglasnost

Samo prošlog tjedna poduzetnik i suvlasnik tvrtke C.I.O.S. Petar Pripuz na suđenju kojim je predsjedala sutkinja Rahela Valentić oslobođen je svih optužbi koje su ga teretile. Neki drugi Bandićevi suradnici nisu prošli tako dobro pa su Ivan Tolić, Miljenko Benko, Vidoje Bulum, Miro Laco i Zdenko Antunović dobili od 7 do 14 mjeseci zatvora. Najbliže Bandićeve suradnike USKOK je, osim za pogodovanje Pripuzu u dobivanju posla sa zbrinjavanjem glomaznog otpada, teretio i za nezakonita zapošljavanja u gradskoj upravi, korištenje službenih vozila u privatne svrhe, isplatu dnevnica iako se radilo o privatnim putovanjima te nezakonite zamjene zemljišta.

USKOK kaže kako su se sve te nezakonitosti odvijale uz Bandićevu suglasnost, a ukupna šteta Gradu Zagrebu procijenjena je na nešto više od sedam milijuna kuna. U početku je tužiteljstvo tvrdilo da je šteta oko 20 milijuna kuna, no optužnica je poslije izmijenjena.



Jedna od najvećih afera u povijesti moderne Hrvatske sigurno je afera Spice koja je u svoje vrijeme ozbiljno uzdrmala Podravku, ali i tadašnju HDZ-ovu vladu. Naime, prvookrivljeni Damir Polančec tada je bio potpredsjednik Vlade. Polančec i sedmorica suoptuženih tada su optuženi da su Podravkinim novcem pokušali preuzeti kompaniju načinivši joj štetu od 360 milijuna kuna.

Bilo je tu više suđenja, da bi u prosincu prošle godine Vrhovni sud djelomično preinačio, a djelomično potvrdio oslobađajuću presudu te potvrdio oslobađajuću presudu za optuženike na čelu s

Damirom Polančecom te Podravkinim bivšim menadžerima.Država bi zbog svega toga mogla imati milijunske troškove.

Anto Nobilo, odvjetnik prvookrivljenog Damira Polančeca, potvrdio je da da će tražiti naknadu odvjetničkih troškova, kao i troškove odlazaka na rasprave te putnih troškova za svog branjenika, kao i da se razmatra mogućnost da Damir Polančec traži naknadu za sve ono što je izgubio dok je trajao postupak. Pretpostavlja se da je riječ o 1,5 do dva milijuna kuna samo za Polančeca, da ne govorimo da su tu još i troškovi ostalih odvjetnika koji su zastupali optuženike.

Najveća faca

Još jedna afera koja je godinama tresla Hrvatsku bila je afera Kamioni. Mnogi su je već možda i zaboravili jer je prošlo više od osam godina otkako je bivši ministar obrane Berislav Rončević oslobođen optužbe za zloporabe u nabavi vojnih kamiona 2004.

Sud je tada odlučio kako nije dokazano da je Rončević zlorabio položaj i ovlasti i da je nabavom kamiona počinio štetu velikih razmjera, kao i da Ministarstvo obrane nije pretrpjelo nikakvu štetu jer su im kamioni trebali za ispunjenje partnerskih ciljeva za NATO te kako ne bi propao osigurani novac. Svota? Za hrvatske političare prava sitnica, samo 10 milijuna kuna. Riječ je o svoti za koju neki drugi političari na ovoj listi ne bi s vama otišli ni na kavu.

Najveća faca u hrvatskoj hobotnici bio je i ostao bivši premijer Ivo Sanader. Kada je 10. prosinca, 2010. godine uhićen na naplatnim kućicama St. Michael u austrijskom Salzburgu, činilo se da za Hrvatsku slijede ljepši dani. Uhićenje bivšeg premijera rijedak je slučaj i u puno naprednijim i uređenijim europskim zemljama, pa se na trenutak činilo kako je Hrvatska napokon napravila korak naprijed u pravom smjeru.

Od tog važnog datuma prošlo je gotovo 12 godina, a bivši premijer za sobom ima toliko afera da ih je teško sve i pobrojati. U prvom Sanaderovu mandatu stvari su još kako-tako i išle. Iz tog razdoblja pamti se samo afera Verona, odnosno nikad razjašnjena prodaja Plive.

Kao u scenariju nekog holivudskog filma Ivo Sanader, predsjednik Uprave Plive Željko Čović te Miomir Žužul 24. i 25. lipnja 2006. godine tajno su se sastali u Veroni, a tema razgovora bila je prodaja Plive. Američki Barr tada je za većinski paket Plive na kraju platio 2,2 milijarde dolara. Natjecanje Actavisa i Plive navodno je zaustavljeno kampanjom i pritiscima iza kojih je stajao tadašnji vrh Vlade te je ostvarena razlika u cijeni dionica veća od 70 milijuna eura. Afera nikada do kraja nije istražena i nitko nije platio za taj veliki gubitak.

Polovica mita

Nakon toga bivšeg premijera neko je vrijeme tresla afera Satovi, da bi se uskoro zatresla afera Fimi media. U toj aferi koja je godinama tresla hrvatsko pravosuđe Sanadera se sumnjičilo za izvlačenje oko 70 milijuna kuna iz državnih tvrtki, iako prava svota vjerojatno nikada neće biti poznata. Sanader je u studenome 2020. dobio jedinstvenu kaznu od sedam godina zatvora i bio je dužan vratiti 14,9 milijuna kuna nerazmjera između imovine i zakonskih primanja.

Tu su onda i afera Hypo za koju je Sanader dobio pet milijuna provizije kako bi ta banka ušla na hrvatsko tržište, kao i afera Planinska koja je državu stajala 17 milijuna kuna.

Puno veća afera, čije posljedice Hrvatska akutno osjeća i danas, jest INA-MOL. Uvjerljivo najjača kompanija bivše države za vrijeme Sanaderove vlade prešla je pod kontrolu mađarskog MOL-a iako Mađari nemaju više od pedeset posto dionica. Sanader je osuđen za primanje 10 milijuna eura mita i šest godina zatvora.

Kakva je šteta time učinjena Hrvatskoj vidimo danas kada Europu potresa najveća energetska kriza u posljednjih nekoliko desetljeća.

Izmjenama ugovora mađarskom MOL-u se omogućio prevladavajući utjecaj nad domaćom naftnom kompanijom. Dogovoreno je i sklapanje ugovora o izdvajanju nerentabilnog plinskog poslovanja iz domaće naftne kompanije koji će u cijelosti preuzeti Hrvatska.

U cijeloj toj trakavici svakako je jedan od najzanimljivijih likova nekadašnji Sanaderov prijatelj, a poslije krunski svjedok optužbe, Robert Ježić, koji je tada tvrdio je da je polovica mita uplaćena na njegov račun te je obećao da će ga vratiti.

“Ja ću to učiniti u najkraćem mogućem roku, a to je najdulje 30 dana”, rekao je Ježić na suđenju 2012. godine. Kao što se moglo i pretpostaviti, pet milijuna eura mita nikada nije uplatio u državni proračun.

Obrambeni stup

Da je šteta nanesena Hrvatskoj u aferi INA-MOL puno veća nego što to ikakve brojke govore, danas je svima jasno. Ekonomist i publicist Dražen Rajković u knjizi “Kako je Sanader ukrao Hrvatsku” piše kako je Sanaderova politika i kriminalna hobotnica Hrvatsku oštetila za 80 milijardi kuna. Novac je to koji Hrvatska i njezini građani nikad neće vidjeti, a koji bi u sljedećim godinama mogao biti razlika između života i smrti za mnoge hrvatske građane. Ono što je jasno iz svih optužnica koje su pale u vodu jest da je, osim milijunskih šteta za porezne obveznike, trajno uništeno i povjerenje u institucije, ponajprije u hrvatsko pravosuđe.

Svjesnost građana kako je moguće da zbog duga za mobitel mogu biti ovršeni, dok netko za milijunske štete nikada ne odgovara ostavlja gorak okus u ustima. Činjenica da političko-pravosudni milje preko noći može osuditi i zatim uz pomoć medijskog pritiska uništiti bilo koga i da to nikakve odštete nakon godina linča i progona ne mogu vratiti guši povjerenje u pravdu i mogućnost pojedinca da iskoristi svoja stečena prava.

Dobar primjer kako u jednom trenu država čovjeku može uništiti život je Srđan Mladinić koji je oslobođen optužbi za izvlačenje novca iz svoje tvrtke SMS sa 180 radnika, nekad jedne od najuspješnijih hrvatskih tvrtki čije smo prerađevine od maslina, džemove i soljenu ribu svi voljeli. Oslobađajuća presuda Županijskog suda u Splitu postala je pravomoćna, potvrdio ju je Vrhovni sud, ali teško se može reći da je pravda zadovoljena.

Srđan Mladinić ostao je bez tvrtke, obitelji, stana i sredstava za život. Jedan od vodećih hrvatskih poduzetnika, osamljen, osiromašen i upropašten, potpuno se povukao iz javnosti i živi od socijalne pomoći.

Kao što je sutkinja u izricanju jedne od niza presuda bivšem premijeru Sanaderu izjavila – uništio je povjerenje građana u sustav te pojačao njihovo uvjerenje da je politika zanimanje u kojem je politička korupcija više pravilo nego iznimka, tako je jasno i da se to povjerenje ne može vratiti biranjem uvijek istih ljudi na iste pozicije koji već trideset godina ne žele napustiti status quo i srezati korupciju u korijenu.

Nešto je trulo u državi Hrvatskoj, a svi već znaju da je to pravosudni sustav koji bi trebao biti obrambeni stup svakog građanina RH. A za vrijeme podizanja svih tih optužnica na čelu Državnog odvjetništva, prvo kao glavni državni odvjetnik, zatim kao zamjenik, a posljednjih godinu i pol kao savjetnik, bio je Mladen Bajić. On, kojem su 72 godine, hvala Bogu, krajem ovoga mjeseca zauvijek odlazi iz DORH-a, a da ga nikada nitko nije pozvao na odgovornost zbog traljavih i neprofesionalnih optužnica koje su hrvatske građane u konačnici stajale milijarde kuna.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI