Jedno je sasvim sigurno: u noći sa 17. na 18. travnja nećemo znati tko će sastaviti novu vladu. Hoće li to treći put uspjeti Andreju Plenkoviću ili drugi put Zoranu Milanoviću Po svemu sudeći, odgovor na ovo pitanje o najneizvjesnijim, ali i najdosadnijim izborima dosad, hrvatska javnost dobit će tek kada “autsajderi” otkriju karte i odluče s kim će ići u koaliciju ili u formiranje, prvi put u Hrvatskoj, manjinske vlade. Znači, Domovinski pokret, Most, Možemo i manjinci.
Relativni pobjednici izbora poznati su, to će biti HDZ. Ali to ne znači da će im odmah biti otvoren put do većine u Saboru jer tek nakon izbora počinje najzanimljiviji dio ove izborne sage, koji uključuje po dobrom starom hrvatskom običaju pregovaranja iza kulisa, vrbovanja svake dragocjene ruke u budućem parlamentu, da se dođe do njih 76.
A još je jedno sigurno. Hrvatska nakon ovih izbora neće biti, kako to novinari vole reći, ista kao prije. Tko god pobijedi, morat će drastično promijeniti tip vladavine i neće imati komotnu poziciju da promiče neki oblik jednopartijske države. Nitko neće imati tu političku snagu da suvereno vlada, donosi zakone, postavlja svoje ljude na najvažnija mjesta, mijenja ministre kao čarape i ne odgovara ni za što. Hrvatska bi napokon mogla postati država koja slijedi demokratske standarde koji će omogućiti tektonske promjene gotovo na svim područjima. HDZ se neće mnogo promijeniti ako Plenković osvoji treći mandat, ali će se promijeniti način na koji će dugovječni premijer voditi Vladu.
Propalo samopuzdanje
Razgovarajući s jednim veteranom stranke koji je u samom vrhu, mogli smo čuti da je pripremljen plan ako pobijede na izborima i sastave većinu. “Do prije dvadesetak dana bili smo uvjereni da će se to dogoditi, a onda je na scenu stupio Milanović. Procjena je da se dobrim dijelom ispuhao njegov balon, ali su se promijenili naši planovi za vrijeme poslije izbora, naravno, ako pobijedimo. Uvjeren sam da će šef HDZ-a u novu vladu birati provjerene ljude koji će moći mnogo suverenije voditi svoje resore.”
To znači da bi treća Plenkovićeva vlada bila bez mnogih koji su dosad obavljali ministarske dužnosti. U njoj sigurno neće biti mjesta za Gordana Grlića Radmana i Vilija Beroša, a pitanje je bi li i premijerova ljubimica Nina Obuljen Koržinek sačuvala fotelju. Za Plenkovića bi bilo kobno kad bi izbila još neka afera s ministrima koje bi izabrao za treći mandat pa će vrlo oprezno birati koga će pozvati u Vladu. Mnogo će toga ovisiti i o tome kakve će uspjehe ostvariti članovi stranke u svojim sredinama, što znači i koliku će moć imati da guraju svoje ljude u Vladu.
Najveća je enigma Ivan Anušić, koji će, ako HDZ uspije na izborima, biti možda i ključni igrač. Sigurno potpredsjednik Vlade, a možda će zadržati mjesto ministra obrane. U tom se resoru očekuju izazovni zadaci pa će automatski čelni čovjek u ministarstvu biti možda i najvažniji čovjek u Vladi. Pitanje je kakve su ambicije Davora Božinovića, je li se umorio i hoće li uopće biti u igri za staru funkciju. Bio je dosta aktivan prije izbora, ali je dojam da više nije toliko blizak s Plenkovićem. Oleg Butković sigurno bi zadržao svoj položaj, kao i Ivan Malenica. Što se događa s ministricom turizma Nikolinom Brnjac, malo tko zna, a vjerojatno bi ostala u Plenkovićevu timu, iako joj nije povjerio visoko mjesto na listama.
Marko Primorac gotovo bi sigurno ostao, a dobre su šanse i za Habijana. U igri bi svakako ostali i Gordan Jandroković i Željko Reiner, ali možda na nekim drugim mjestima. Vrata Vlade bila bi otvorena i novim ljudima, možda stranački neutralnima, čime bi Plenković u trećem mandatu mogao dobiti jake ili jače ljude, a ne samo stranačke poslušnike. U svakom slučaju premijer bi imao mnogo slobodnije ruke, a u dobroj bi mjeri izgled nove vlade ovisio i o partnerima s kojima bi je formirao. Ako bi u koaliciji bile manjine, Anja Šimpraga zadržala bi svoj položaj, ako bude Domovinski pokret, situacija će biti mnogo kompliciranija.
Veliki preokret
Ako HDZ ne uspije formirati vladu, uslijedit će ogromni potresi u toj stranci. Već se sada čuju glasovi da bi HDZ preuzeo Ivan Anušić, ali to bi u dobroj mjeri ovisilo i o raspoloženju hadezeovaca na terenu. Sigurno je samo da bi politička karijera Andreja Plenkovića bila završena, barem u Hrvatskoj, jer HDZ je stranka koja ne trpi gubitnike. Slijedili bi teški dani i za mnoge istaknute članove stranke, ispadanje kostura iz ormara i trebalo bi mnogo umješnosti da se ne dogodi lom u HDZ-a i podjela na desnicu i proeuropsku struju. To bi moglo dovesti do raspada HDZ-a kakvog sada poznajemo jer bi mnogi presvlačili kapute preko noći. Bi li Plenković mogao uhvatiti posljednji europski vlak veliko je pitanje jer bi loš rezultat na hrvatskim izborima sve promijenio.
Ako ljevica ostvari dobar rezultat i uspije sastaviti svoju vladu uz pomoć onih koji sada šute i čekaju 17. travnja, Hrvatska će doživjeti promjene kakve je teško i zamisliti. Sigurno je samo da bi počele čistke kakvih nije bilo poslije izbora u Hrvatskoj kada su se mijenjale vlade. To je najavio i Zoran Milanović, koji sada, ako ništa drugo, mnogo bolje poznaje sve poluge vlasti. To znači da bi ljevica postavila nove ljude na sva osjetljiva mjesta, prije svega u Ministarstvu unutarnjih poslova, ali bi veliki preokreti mogli biti i u svim drugim područjima života. Ljevica i partneri svakako bi pokušali stati na kraj spavačima iz HDZ-a, koji bi se pritajili i čekali razvoj situacije.
Hrvatska bi u tom slučaju prolazila neku vrstu mini udara na institucije, koji bi bio jači nego ikada. To bi se provelo brzo jer se smjene moraju provesti u prvih nekoliko mjeseci nove vlasti. Tada i mediji blagonaklono gledaju na promjene, nema mnogo reakcija, a vikanje gubitnika izbora da je riječ o revanšizmu nema mnogo odjeka. Sve, naravno, ovisi o tome tko bi bio u Milanovićevoj vladi, jer bi se prvo morale nahraniti ambicije pobjednika. Promjene bi se mogle očekivati i na lokalnoj razini, a pitanje je je li se HDZ pripremio i na varijantu gubitka izbora. U stranci o tome šute, nitko nema hrabrosti progovoriti što bi bilo u tom slučaju, a mnogi bi spašavali glavu bez obzira na to što bi se događalo s HDZ-om.
Povratak odmetnika
Ako ljevica ne uspije, a Milanović ostane na Pantovčaku, to bi imalo bolne posljedice na SDP. Iako je Peđa Grbin povukao vješt potez s Milanovićem i njega postavio u prvi plan, pala bi sigurno i njegova glava na mjestu šefa SDP-a. Ionako ima mnogo onih koji jedva čekaju da ode, smatrajući da je krajnje nepopularan među simpatizerima ljevice.
U tom slučaju nije isključeno da bi se mnogi odmetnici vratili u stranku i izabrali novog šefa ili šeficu. Neke ambicije već je pokazao Tonino Picula, koji nema šanse postati novi predsjednik SDP-a jer se dosad pokazao kalkulantom koji nema hrabrosti boriti se za stranku, već je tražio hladovinu u Bruxellesu. Slično je i s Biljanom Borzan, koja dugo šuti i kalkulira, ali realno ima veću šansu nego Picula. Još veću šansu ima Boris Lalovac, koji dobro kotira u ekonomskim krugovima, a poštuju ga i ljudi izvan SDP-a. Sigurno bi ambiciju iskazao i Arsen Bauk, ali s malim šansama da zamijeni Grbina.
Najzanimljivija priča odvijala bi se sa Zoranom Milanovićem. Svi, pa i oni koji ga sada podržavaju, tvrdili bi da je kalkulant i da nije imao hrabrosti upasti u ring s Plenkovićem, već je mjesto na Pantovčaku ostavio kao rezervu. Njegova bi popularnost splasnula i veliko je pitanje bi li ga SDP, zapravo novi SDP, u tom slučaju uopće podržao za novi predsjednički mandat. Splasnula bi i popularnost koju sada ima među ljevicom i desnicom, a onda bi počeo lov da ga se potpuno kompromitira.
To bi Andrej Plenković jedva dočekao jer bi to bila i osobna pobjeda u tom bespoštednom ratu koji vode i na osobnom planu. Bila bi to i osveta za sve neukusne komentare i izjave, od “mame lekarke” do krafna iz Bruxellesa, a Milanoviću bi izostala municija koja se prima. Ostao bi sam, a tako je vrlo teško uhvatiti drugi mandat i nastaviti po starom kao da se ništa nije dogodilo.
Upitne ankete
U svakom slučaju, izborna noć donijet će neke odgovore u kojem će smjeru Hrvatska dalje. Ankete često podbace, pogotovo kada je tako neizvjesno, pa mnogi koji u njima sudjeluju ne kažu točno koga će zaokružiti na izborima. Dogodilo se mnogo puta i u Europi da su rezultati izbora bili sasvim drukčiji od pokazatelja iz anketa. A, najvažnije, ne znamo ni za tajne dogovore stranaka, kojih sigurno već sada ima napretek. Tko se komu obećao i za koju cijenu.
Sigurno je samo to da bez šireg koalicijskog potencijala nitko neće moći trijumfirati, ni HDZ zadržati vlast ni oporba skinuti HDZ s vlasti.
Treba podsjetiti na staro vrijeme, kada je Ivo Sanader grabio drugi mandat, već mnogo nepopularniji nego u prvom. Već šest mjeseci prije izbora postigao je dogovor tko će ga podržati, a ti isti su i u izbornoj noći uporno tvrdili da neće s HDZ-om. Je li već sada postignut neki tajni pakt, tko zna. Može se samo nagađati.