Hrvatska je za premijera imala – i još kratko će imati – Andreja Plenkovića, političku kukavicu i karijernog kalkulanata, koji se ni u jednom pogodnom trenutku – a bilo ih je napretek – nije usudio pisnuti ili, ne daj, Bože, zamjeriti briselskim elitama. Kako ne bi naštetio svojim osobnim karijernim interesima, Plenković je dopuštao da se drugorazredni isluženi političari ponašaju kao kolonizatori i nameću propise i zakone koji su gotovo uvijek išli na štetu hrvatskog naroda u BiH i općenito.
Pa sada Hrvati u BiH dočekuju pregovore s EU-om bez prava da sami biraju svog predstavnika u Predsjedništvo BiH jer do danas nije promijenjen onaj najvažniji, izborni zakon. Ovo je tek jedna od poruka u kojoj je SDP-ov kandidat za premijera, a u slobodno vrijeme predsjednik države, Zoran Milanović progovorio o briselskoj europskoj politici u posljednje vrijeme.
Pitanje garda
To su samo neke ilustracije njegove retorike prema Europskoj uniji, a na isti način govori i o ratu u Ukrajini. Jasno je bezbroj puta rekao kako hrvatski vojnik neće stupiti na tlo Ukrajine dok je on šef države, a njegovom inicijativom preko oporbe u Saboru spriječena je i podrška Ukrajini u vojnoj obuci. U ovoj kampanji HDZ ga ne prestaje prozivati zbog toga, čime u finalu kampanje gradi svoj predizborni narativ.
Ali Milanovića bi to moglo stajati izbora – i parlamentarnih i predsjedničkih. Kako se doznaje u diplomatskim zapadnim krugovima, nije bez razloga HDZ-ov portparol Oleg Butković zadnjih dana kampanje u napadu na Milanovića, i to baš s temom njegovih proruskih lobističkih veza. Bruxelles i Bidenov Washington stali su iza ovih Butkovićevih izjava, a on je s njima u medije izašao kao osoba ispred HDZ-a koja se ne boji Milanovićevih napada i ima gard kojim mu može parirati. No to je samo površina – ispod toga vodi se globalni rat u kojem su Bruxelles i Washington zauzeli jasan zajednički stav o tome da Milanović ne može ponovno postati predsjednik Vlade, a ni predsjednik države ako u ovome prvom ne uspije.
Milanovićev je plan B da, ako SDP sa svojom polukobasičastom koalicijom Peđe Grbina i patuljaka ne uspije osvojiti vlast u srijedu 17. travnja, sve što se dogodi na ovim izborima, kasnije najesen iskoristi za svoju novu predsjedničku kampanju. Njegovi suradnici s kojima smo razgovarali sigurni su da, čak i ako propadne cijela operacija koju sad provodi na izborima sa SDP-om, pa čak i ako poslije da ostavku kako bi pokušao formirati Vladu, a ne uspije, ipak može opet biti i kandidat za drugi mandat na Pantovčaku. Upravo s ovom agendom – antibriselske i antiameričke politike. U prijevodu, s proruskom agendom – već samo zato što su Plenković i HDZ na strani EU-a, SAD-a i Ukrajine.
Kolutaju očima
U tom smislu njegov tim planira zaoštriti tu retoriku, to više što Ukrajina iz dana u dan gubi dijelove teritorija i izvjesno je da će rat završiti podjelom te zemlje – okupirana područja, od Krima nadalje, ostat će ruska, a ostatak ukrajinski, što znači da će Ukrajina biti nova Njemačka 1945. godine. Milanović poziva da se taj rat hitno zaustavi pregovorima, ali to bi značilo da se Rusima ostavi okupirani prostor. Jasno, vrh EU-a i Bidenov SAD na to ne pristaju. Mnogi taj stav uspoređuju s Orbanom, jedinim političarom u EU-u koji brani Putina.
Ako se ispod svega ovoga pokuša podvući crta da bi se definirala vanjska politika, potpuno je jasno da bi s Milanovićem na čelu Vlade došlo do snažne promjene u orijentaciji vanjske politike i skretanja u izolacionizam. Naime, ako se udaljavamo od usuglašene politike EU-a zbog odnosa prema BiH, rezervirani smo prema pomoći Ukrajini, onda nam se prostor vanjske politike sužava. Tada se uistinu ostvaruje ono što je o Milanoviću govorio Plenković. “On nema saveznika ni prijatelja u EU-u, njega nitko ne zove, a na njegove izjave vani svi kolutaju očima.”
Sve se u Milanovićevu korist može promijeniti ako na izborima u Americi 7. studenoga pobijedi Donald Trump, no dotad će još dosta vode proteći Savom i u Hrvatskoj je dotad moguć niz različitih scenarija. No u samom finalu kampanje upravo će napadi vladajuće stranke na Milanovića ići u smjeru njegove proruske politike i poslova koje vodi s ruskim igračima.
“Zna se da je on povezan s ljudima koji rade za Ruse ili imaju koristi od Rusa, počevši od Ivana Čermaka koji je ‘udomio’ Antu Kotromanovića i druge Milanovićeve frendove. Zato nije čudno ni što toliko brani Željka Runju kao igrača Rosnjefta. A pogledajte samo njegova intimusa Sinišu Petrovića – taj za Telegram piše tekstove o tome kako funkcionira INA i pritom brani prorusku poziciju svog šefa i prijatelja Milanovića. Svi mi dobro znamo s kim se on sastaje pa se nismo nimalo začudili kad je Oleg Butković izašao s informacijama o sastancima na Braču s mađarskom predsjednicom kod tog Runje”, govori nam jedan od pripadnika diplomatskog zbora u Hrvatskoj.
Otpali Most
Navodi kako se ne može načuditi što HDZ i ranije nije počeo govoriti o tim stvarima: “Bili su Milanović i Butković zajedno u Slovenskoj 9 i tolerirali su se. Ali netko je iz HDZ-a morao početi govoriti o tome. Milanović nije sklon ukrasti tisuću eura i strpati sebi u džep, ali otvoreno lobira i radi za svoje proruske pajdaše, to se zna”, kaže naš sugovornik.
Tvrdi da je upitno i tko financira kampanju SDP-a koja promovira njega za premijera – slovenski PR koji radi za SDP, kažu, pod pokroviteljstvom je ruskih partnera, tvrtki povezanih s ruskom državom. Tvrdi da su to podaci koji se kao javna tajna znaju u diplomatskim krugovima i koji kruže u obavještajnim analizama što ih pojedina diplomatska predstavništva razmjenjuju.
Svi se oni slažu kako će Milanovića takav stav stajati podrške jer HDZ sad ima svu logističku potporu i informacije o tome s kim se Milanović čuje i sastaje – uostalom, i maloj je djeci jasno da obavještajne službe imaju podatke o tome da se Milanović sastaje s Miloradom Dodikom ili tadašnjom mađarskom predsjednicom Katalin Novak, čak i kad nije riječ o službenim susretima. Ili primjerice, kad se gliserom vozi s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom. Strani diplomati pokušali su u vezi s ovim kontaktirati i Most, ali otkako su oni izravno dali podršku Milanoviću, a i on njima, prestali su im biti zanimljivi.
Zato je sve ostalo na samom HDZ-u, koji je pak Olega Butkovića kao političara s gardom i rječnikom “uličara” izabrao kao idealnog za okršaj s predsjednikom. Kampanja mu je precizno pripremljena i u ovim zadnjim danima do srijede 17. travnja upravo će Milanovićevi privatni poslovi ostati glavni “hajlajt” kampanje. Butkovićevi prijatelji kažu kako Oleg ne namjerava stati iako je svjestan da i sam može postati žrtva tog sukoba.
“Oleg zna da je gurnut u ovo kako bi sam Andrej Plenković ostao pošteđen izravnog sukoba. On je u ovoj kampanji fin i konstruktivan pa mu je trebao netko tko će biti boksač, udarač, a na to je po svom habitusu pristao Butković. Rijeke pravde postat će potoci, rekao je Božinović mlako, i on nije kapacitet za ovakav sukob pa je izabran Olja. On zna da ga je Plenković ovime izložio, a ako ga potroši, gurnut će ga opet na lokalne izbore u borbu za župana u Rijeci pa da, ako treba, i pogine tamo postane li mu teret. A zasad je idealan kandidat za ovakav meč jedan na jedan.
Oleg zna sve o Milanoviću, izbrifiran je, ima podatke i vrh stranke pobrinuo se da fokus bude upravo na njegovim proruskim politikama i prijateljima. HDZ je u kampanji 2020. godine pazio da ne izađe s tim stvarima jer je i sam Oleg bio u Slavonskoj 9 na kartanju, gdje je Milanović jeo i pio ‘da se ne baci’. Tada je to bilo osjetljivo, ali više nije”, govori naš izvor iz vrha HDZ-a. Ali borba Milanović – Butković samo je smokvin list za ono što je u pozadini priče, a to je poništavanje Milanovićeve politike izolacionizma od EU-a i emancipacije od Bruxellesa, a što je, naravno, opet posljedica njegove proruske igre.
I financiranja cijelog ovog projekta, kako tvrde u vrhu HDZ-a. No nije bez veze Milanović Butkovića nazvao budućim predsjednikom HDZ-a, i sam se ministar nada toj poziciji pa se i upustio u cijelu igru nadajući se da će iz nje izaći kao pobjednik. Iako su nominalno pripadnici iste stranke, odnosno iste politike, ipak Tonino Picula Milanovića zbog ovoga vrlo otvoreno kritizira i jasno je da će, ako ovaj plan ne uspije, kandidat za predsjednika stranke biti upravo on, Picula, koji zastupa vrlo jasne probriselske i proameričke stavove (uostalom, on je posebni izvjestitelj EU-a za SAD, ne slučajno). To je dio novog projekta neutraliziranja Milanovića na političkoj karti zapadnog Balkana.
Hrvatski ostpolitik
A Picula je prije nekoliko dana jasno rekao: “Hrvatski se ostpolitik ne može graditi na prijateljstvu s autokratima, nego na prijateljstvu s demokratima, a pritom mislim na EU i njegove rudimentarne zakonitosti i vrijednosti.” Picula smatra, kako je ovih dana izjavio, da se Hrvatska može brendirati unutar EU-a u sigurnosnom dijelu, a baš je to i glavna tema predstojećih europskih izbora.
“Odstupanje pak izaziva zabrinutost i gubitak povjerenja, ali i probleme, kako unutar EU-a tako i u odnosu s EU-om”, kaže Picula koji podsjeća na politiku mađarskog premijera Orbana i njegove eskapade i podršku Putinu. “Robert Fico, slovački ljevičarski lider, osvojio je u listopadu prošle godine premijersku poziciju nakon što je vodio kampanju obećanjima da će prekinuti vojnu pomoć Ukrajini, vanjsku politiku kreirati kao neovisnu o EU-u i SAD-u i čuvati granicu od ilegalnih migranata.
Poznato? EU ga sada pritišće zbog potiskivanja fundamentalnih demokratskih vrijednosti”, kaže Picula i ističe kako je Poljska nakon promjene vlasti i dolaska Donalda Tuska na vlast postala kooperativniji partner EU-a, iako to ne znači i da je Poljska sasvim promijenila svoje konzervativne stavove, između ostalog i o migrantima.
Sve se ovo poklapa i s političkim trendovima u Hrvatskoj – i jasno je da vrh nomenklature EU-a, kao i vošingtonska politika Joea Bidena, čini sve da Hrvatska ne postane dio ruske sfere utjecaja.