"Drago mi je da je jedanput gospodin Hasanbegović sretan, a ne pun mržnje. Ali ne govori točno i ne govori istinu", poručio je Hribar
Ravnatelj HAVC-a u ostavci Hrvoje Hribar gostovao je u ponedjeljak navečer u RTL Direktu. Prenosimo dijelove njegova razgovora sa Zoranom Šprajcom:
Pada li vam teže negativno izvješće Državne revizije ili ovo samozadovoljstvo i likovanje bivšeg ministra Zlatka Hasanbegovića?
Ja sam točno prije godinu dana 6. veljače bio prvi put u životu i zadnji put u životu u kontaku s gospodinom Hasanbegovićem i promatrao sam tog stvarno neobičnog čovjeka koji je pun mržnje, mrk, zatvoren, nezadovoljan. Ukoliko je gospodin Hasanbegović danas sretan, i ja sam sretan. Drago mi je da je jedanput gospodin Hasanbegović sretan, a ne pun mržnje. Ali ne govori točno i ne govori istinu.
Izvješće Državne revizije daje mu za pravo.
Izvješće Državne revizije u vašem prethodnom prilogu daje za pravo i strukturi koja je zatamnila 300 tisuća kuna i kaže, pazite, postoje uvjetna, bezuvjetna i negativna mišljenja revizije. Dakle bezuvjetno mišljene revizije dobije onaj koji je djevičanski čist u poslovanju.
Tu govorimo o 300 tisuća kuna kome je nekome oprošteno. U našem slučaju se radi, kao što ste vi spomenuli taksativno razne stvari o nekom parkirnom mjestu, da ljudi koji obavljaju ogroman posao, jedna mala šaka ljudi, da po mišljenju Državne revizije ne bi smjela telefonirati.
Prema tome radi se, očito, o vrlo dvostrukim kriterijima i rekao bih da je Državna revizija koju sam ja ispoštovao konačno svojom ostavkom, poštujući više državu nego samu drž reviziju, jedna vrlo čudljiva majka. Prema nekome puno emotivna, prema nekome stroga.
Ovo s parkiralištem i mobitelima jesu neke sitnice, ali Državna revizija zna biti sitničava, možda s pravom, možda bez prava. Ali ovo su ozbiljne optužbe da ste dodjeljivali sredstva za filmove i sredstva za filmove bez jasnog bodovanja.
To je očito. Revizija za 2015. godinu, kriteriji su bili toliko niski da je jedan od tih filmova osvoji Cannes, što nam se nije dogodilo u Hrvatskoj 30 godina. Jedan od tih filmova bez kriterija je osvoji Zlatnog lava, što nam se nije dogodilo decenijama, jedan je osvojio europskog Oscara koji postoji, doduše, samo 25 godina, ali se to prvi put u povijesti Hvatske dogodilo. Drugi filmovi su pronijeli Hrvatsku u svijetu. Hrvatska nikad nije imala taj standard.
To ne govorim kao netko tko reklamira nešto što je napravila moja ekipa, to je napravila moja zajednica, to je Hrvatska audiovizualna zajednica i možete pogledati koju reputaciju danas ima hrvatski film, koliko hrvatski film malo košta hrvatske porezne obveznike. Sa 38 milijuna kuna pali smo na 30, a vrijednost je neusporedivo veća.
Ali ne govorimo tu o financijskom momentu nego upravo o ovome što ste spomenuli, da je taj knjigovodstveno kriminalistički sustav ustanovi da mi ne doprinosimo hrvatskoj kulturi na pravi način u trenutku, ja mislim, jedne od najsjajnije godine hrvatskog filma ikad i tu nešto očito nije u redu u motivima.
Stoji li ova primjedba, a valjda stoji ako je Državna revizija to utvrdila, da vi o potrošnji većih iznosa od 200 tisuća kuna niste informirali ili niste tražili odobrenje ministarstva kulture, a navodno ste to morali tražiti, odnosno dobiti.
Volio bih da pogledate priopćenje struke, da pogledate pravno mišljenje ministarstva kulture o toj temi, da pitate ministricu kulture o toj temi, da pitate šest ministara kulture koji su od osnutka HAVC-a do sada bili tamo. Da pitate zakonodavca, čovjeka koji je pisao zakon u ministarstvu kulture i tako dalje.
To je jedna apsolutna začuđujuća teza revizije, to je jedno potpuno nevjerojatno tumačenje zakona na koje smo mi upućivali i molili ih da pogledaj u devetogodišnju praksu. Ja sam 4. ravnatelj, nisam prvi ravnatelj, HAVC traje devet godina i nije trajao samo jednu godinu.
Znači potpis ministra za takve stvari nije potreban?
Ne. U tom slučaju zašto bi osnivali HAVC ili ako bi imali ured koji uključuje ministra, onda bi on drugačije izgledao. Mi ne govorimo arheološki o nečemu što se događalo u starom Egiptu, to je jedan živi proces, živi zakonodavac, živo ministarstvo.
Nakon vas sada potop?
Nakon mene ne bi smio biti potop. Ja sam poduzeo ovaj korak i podnio sam ostavku u želji da na neki način svojim povlačenjem kao prvo dam državi priliku da djeluje manje prema HAVC-u i više prema ovoj grupi ljudi koji možda reprezentiraju gospodina Hasanbegovića, koji zaista grubo i sustavno kleveću sve nas i sve ono što se događa u hrvatskom filmu.
Da bih pružio priliku ovom novom Upravnom vijeću da pokuša spastiti ta sredstva od ove nadiruće grupe ljudi koji ustvari pokušavaju preuzeti taj novac i očito vratiti nas u neka druga vremena kada se odlučivalo tako kad je ministar telefonom ili kad je ministar temeljem razgovora u svojoj stranci, to je tako u politici, politički odlučivao u kinematografiji. Time što mi nismo političari i time što smo okrenuli leđa politici smo napravili ovo što se dogodilo u hrvatskom filmu u zadnjih pet godina, a dogodilo se jako puno toga, prenosi RTL.