Srpski optuženici znani su po igrokazima.
Na izricanju prvostupanjske presude Ratku Mladiću vidjeli smo još jedan igrokaz u Haagu, kakav su znali izvoditi srpski optuženici.
Prvo je obrana u “finalu” nastojala učiniti sve da uvjeri sud pa čak i UN u New Yorku da je Mladić prebolestan za izricanje presude, ali eto, ugledali smo ga u sudnici… sluša početak podrugljivo se smijuljeći.
Potom, prva stanka tijekom izricanja neke presude na haškom sudu – tražili su je opet zbog njegova lošeg zdravlja: branitelj navodi da mu je tlak previsok i ako bude morao dalje slušati, umrijet će od moždanog ili srčanog udara- no, odgoda je odbačena, a Mladić je u pokrajnjoj sobi saslušao čitanje presude do kraja na televizoru, a da mu vlas s glave nije pala. U pokrajnjoj sobi, jer je uoči toga isključen iz sudnice zbog vikanja i psovanja, tvrdeći da su sve optužbe laži.
Nije bilo kajanja. Posljednja poruka Ratka Mladića je značka cvijeta na njegovom reveru: cvijeta koji može oživjeti i nakon što se sasuši, kao da želi poručiti da njegova zločinačka ideologija ne umire u Srbiji i BiH, primjećuje HRT-ov reporter Branimir Farkaš.
Bez obzira na iskrivljenu percepciju i mitomaniju u svojoj glavi, ili možda upravo zbog nje – Mladić će ući u povijest obilježen najgorim epitetima: “bosanski mesar” ili krvnik, “oličenje (epitet) zla”.