Da je uz premijera Andreja Plenkovića najvažnija figura u HDZ-u ministar branitelja Tomo Medved, jasno je iz toga što se Medved u stranačkoj hijerarhiji nalazi na poziciji Plenkovićeva zamjenika. Pozicija je to do koje je došao kao kandidat na unutarstranačkim izborima na kojima je stajao uz svojeg šefa Plenkovića, uz kojega je kao član njegova tima na stranačkim izborima sudjelovao i osječki župan Ivan Anušić, ali i ministar prometa Oleg Butković.
Iako bi se očekivalo da su ti glavni HDZ-ovi momci u odličnim i idiličnim odnosima te da djeluju timski, u vladajućim redovima o njihovim odnosima nude se različite verzije priča. Već dulje vrijeme po stranačkim hodnicima, ali i izvan njih progovara se o sukobu između Plenkovića i njegova slavonskog kolege Anušića, koji se intenzivirao otkako je Anušićeva prijateljica, ministrica Nataša Tramišak, javno istupila progovarajući o navodnim prijetnjama koje je dobivala, a o kojima Plenković nije znao ništa. Kako je za prijetnje doznao iz medija, tako je nedavno iz medija doznao i da bi ga Tramišak mogla srušiti jednom konferencijom za novinare, što je predsjednik Vlade protumačio kao Anušićevu prijetnju usmjerenu prema njemu. Ne prijeti, međutim, Plenkoviću samo Anušić negoi ministar Butković koji ima premijerske ambicije i koji je u vladajućoj stranci stvorio mrežu vlastitih pristaša o kojoj se ne govori naglas.
Vrijeme i mjesto
Butković je, reći će oni koji ga poznaju, lukavac i idealan primjerak domaćeg političara koji vrlo dobro zna s kim i kada treba biti dobar pa je tako, onda kada je to trebalo, dobre odnose njegovao s Milijanom Brkićem, kada je Brkić pao, brže-bolje se zbližio s Plenkovićem, a uz to je u odličnim odnosima i s bivšom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, ali i s ministrom policije Davorom Božinovićem.
Oni koji premijera poznaju naglašavaju da on zbog opsega posla jednostavno ne uspijeva pratiti sve zakulisne igre i podmetanja, no svjestan je da ih ima pa je stoga kao pravi diplomat uvijek na oprezu, ali nikada u konkretnom ratu, u skladu s tim u vlastitoj blizini i na vodećim pozicijama drži čak i one kadrove poput Butkovića za koje smatra da bi prije ili poslije za njega samoga mogli predstavljati prijetnju. Premda Butković tu mogućnost javno odbacuje dovodeći u pitanje vlastiti intelekt i sposobnosti, poznavatelji prilika naglašavaju kako je on u pogledu vlastitog zbrinjavanja i pozicioniranja daleko najsposobniji kadar u Vladi premijera Plenkovića, u kojoj je nedavno dogurao do pozicije potpredsjednika. Do te je mjere Butković navodno tašt, da je Plenković u posljednjem trenutku preko svojih ljudi izveo manevar kojim je spriječio da on na Pelješkom mostu prereže vrpcu te da bude taj koji će ući u povijest kao osoba koja ga je otvorila.
Strelovit uzlet
Iako do otvaranja na koje se Butković spremao u konačnici nije došlo, rezultati posljednjih anketa ukazuju na to da je Butković odnedavno jedan od najpopularnijih ministara u državi, što stručnjaci pripisuje baš otvorenju Pelješkog mosta. Nije Plenkoviću ugodno promatrati taj streloviti Butkovićev uzlet, ali mnogo veću nelagodu u njegovim redovima budi to što se odnedavno ponovno udaljio od Božinovića, ali i to što je u posljednjih nekoliko tjedana počeo sumnjati u lojalnost ministra branitelja Tome Medveda.
Do premijera Plenkovića iz nekih su unutarstranačkih krugova stigle glasine da Medved šuruje s Anušićem te da je osječki župan zapravo njegov kadar, zbog toga je Plenković prikočio i zahladio te je odlučio propitati svoje odnose s Medvedom koji je dosad djelovao kao lojalan suradnik i čovjek na kojega se u svakom trenutku mogao osloniti, premda on na početku Plenkovićeva ulaska u hrvatsku političku arenu nije bio njegov, nego kadar Tomislava Karamarka, u čijoj je kratkoj Vladi bio ministar branitelja. U ovom sadašnjem Plenkovićevu HDZ-u značajnu ulogu ima i HDZ-ov predsjednik saborskog kluba zastupnika Branko Bačić, s kojim je Plenković također nedavno zahladio odnose, i to nakon što mu je jasno dao do znanja da planira pomladiti stranku te da je vrijeme za njegovo umirovljenje, na što Bačić ne pristaje jer smatra da je za stranku u Saboru odradio velik i težak posao te je Plenkoviću bio na raspolaganju u svakom trenutku, i u najvećim krizama kroz koje je prolazio. Na raspolaganju u najvećim krizama Plenkoviću nisu bili Anušić i Butković koji svoju mrežu pletu i na krajnjem jugu države s dubrovačkim gradonačelnikom Matom Frankovićem, s kojim se premijer navodno otvoreno sukobio, i to do te mjere da su među njima dvojicom pale teške riječi.
Rušenje sustava
Frankovića pak na jednom dijelu desnog krila HDZ-a odnedavno predstavljaju kao novu nadu unutarstranačke desnice, koja se po svemu sudeći počela buditi dvije godine prije parlamentarnih i europskih izbora koji bi trebali odrediti Plenkovićevu političku sudbinu. Težak je period pred Plenkovićem, jasno je to i iz toga što je sve manji popis ljudi na koje se može osloniti i kojima može potpuno vjerovati pa nije ni čudno što se u posljednje vrijeme povjerava tek nekolicini svojih savjetnika, među kojima se kao osoba od njegova najvećeg povjerenja spominje Zvonimir Frka Petešić. Okružio se u posljednje vrijeme Plenković i nekolicinom antikorupcijskih stručnjaka koji se nemaju namjeru javno eksponirati, a koji bi s njim trebali provesti čistku u stranačkim, ali i u vladajućim redovima, formirajući sustav preko kojega će Plenković moći provoditi reforme i nesmetano vladati.
Otkako su se ti tajanstveni premijerovi savjetnici prihvatili posla, u HDZ-u su zavladali nemir i nezadovoljstvo, a oni sami navodno su šokirani zatečenim te potvrđuju kako je HDZ-u doista potreban proces pomlađivanja i rušenje sustava koji je iznjedrio nekolicinu moćnika koji se ne bore za stranačke, nego za svoje osobne interese. Takvih se Plenković do parlamentarnih izbora namjerava riješiti i ustrojiti HDZ po osobnoj mjeri, ne misli pritom predsjednik Vlade voditi velike i medijski popraćene ratove, ali oni koji mu čuvaju leđa očekuju da bi početak čistke u vladajućoj stranci Plenkoviću doista mogao stvoriti ozbiljne probleme i širok krug neprijatelja koji će ga pokušavati srušiti na svakom koraku. Upravo zato smatraju da Plenković, bez obzira na netrpeljivost koja je prisutna u vladajućim redovima, i sada mora voditi računa o tome da mu neprijatelji ne iskopaju rupu prije reda, a njegova trenutna strategija prema kojoj one s kojima se ne slaže drži u prvim redovima i u svojoj Vladi i u svojoj stranci zasad se pokazuje kao funkcionalna.
Spasonosna opcija
Zanimljivo je kako se Plenković u tom košmaru odnedavno zbližio i sa svojim prethodnikom Tomislavom Karamarkom, koji bi po svemu sudeći mogao postati njegov štit od takozvane unutarstranačke desnice koja se ponovno aktivirala iako je Plenković bio uvjeren da će s odlaskom Milijana Brkića iz politike svi njegovi problemi biti riješeni. Čini se, međutim, da je Plenković s Brkićem u svakom trenutku znao na čemu je, premda su bili u sukobu, njih dvojica uspijevala su surađivati i pronaći zajednički jezik. Sada kada Plenković gubi povjerenje i u svojeg kolegu Medveda koji se navodno uistinu zbližio s Anušićem, jasno je da Plenković na drugoj strani ima ozbiljne protivnike koji u HDZ-u imaju razgranatu mrežu zbog koje Plenković ponekad ni sam ne zna što mu je činiti. Zbog tog neznanja u jednom trenutku kao spasonosna opcija počeli su se spominjati prijevremeni parlamentarni izbori koji su se trebali održati do kraja ove godine, na njima bi HDZ vjerojatno pobijedio, no Plenković je sada donio odluku da se u takav proces ipak neće upuštati sve dok ne provede konkretne i opipljive reforme i sve dok Hrvatska ne uđe u Schengen i eurozonu, što i jesu bili njegovi ciljevi na početku mandata. Njegove planove poremetio je potres na Banovini i proces obnove koji stoji na mjestu pa je i to, uz krizu i inflaciju koja nam predstoji, jedan od razloga zbog kojih se Plenković ne usudi krenuti u kampanju za parlamentarne izbore do kraja ove godine.