Velika Britanija je shvatila da u Europskoj uniji nije i ne može ostvariti svoje gospodarske interese te su zaključili da bi im bilo bolje izaći i riješiti se tih silnih ograničenja i direktiva koje nameće Bruxelles i time im se otvara veliki manevarski prostor za vođenje vlastite ekonomske, monetarne i porezne politike. Britanija je u novom svjetskom poretku odlučila zauzeti drugačije stajalište od onog kojeg zastupa EU: ponovno želi rehabilitirati svoje najmoćnije svjetsko financijsko središte londonski City, odnosno međunarodnom kapitalu dati dodatne pogodnosti. Uz to, Britanija će se sada trgovinski više osloniti na svog najvećeg partnera SAD i svoje bivše kolonije, zemlje Commonwealtha – komentirao je brexit za Dnevno.hr profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i saborski zastupnik dr. Ivan Lovrinović.
Britanija nikada nije imala namjeru uvesti euro, a činjenicu da je zadržala vlastitu valutu maksimalno će kroz tečaj i kamatne stope iskoristiti kako bi konkurirala zajedničkom tržištu EU i ostvarila svoje interese. Jer vlastita valuta je zadnja crta obrane nacionalne ekonomije u kriznim vremenima što se najbolje pokazalo na primjeru Grčke, koja baš zbog eura tijekom zadnje recesije nije mogla voditi vlastitu ni monetarnu ni ekonomsku politiku, podsjeća Lovrinović.
Ni Švedskoj ni Danskoj kao razvijenim zemljama ulaskom u EU nije palo na pamet uvesti euro, a pogledajte Češku i Poljsku – zadržale su vlastite valute i još uvijek kalkuliraju žele li uvesti euro. Stoga je brexit ujedno i poruka Hrvatskoj, poruka koju su Česi i Poljaci davno shvatili – ističe Lovrinović. Dodaje da pogledamo primjere Norveške i Švicarske – razvijenih zemalja izvan EU kojima ništa ne fali.
„A pogledajte Hrvatsku: prije ulaska u EU bili smo na 61b posto razvijenosti Unije, a u sedam godina članstva pali smo na 59 posto“, navodi Lovrinović.
S druge strane pobornici europskog jedinstva navode silne troškove brexita: prema procjeni Bloomberga, Britaniju je proces brexita dosad koštao 170 milijardi dolara, do kraja ove godine trošak će se popeti na 200 milijardi, što je više od cjelokupnog iznosa koliko je Ujedinjeno Kraljevstvo u 47 godina članstva uplatilo u proračun EU. Nadalje, svaka godina izbivanja iz EU-a London će koštati četiri milijarde dolara, a do kraja ovog desetljeća trošak će se popeti na 15 milijardi funti, procjenjuju u međunarodnoj organizaciji Rand Europe, i to sve zbog stalne neizvjesnosti oko budućnosti trgovinskih odnosa između Britanije i EU. A direktor niskotarifne aviokompanije Ryanair Michael O’Leary još je 2017. brexit nazvao „najvećim ekonomskim samoubojstvom u povijesti“.
A što je s nama? Hoćemo li osjetiti izlazak moćnog Ujedinjenog Kraljevstva iz zajedničkog europskog ekonomskog prostora? Pa baš i nećemo nešto pretjerano. Naime, malu i nerazvijenu hrvatsku ekonomiju spašava baš to – mala i nerazvijena, sudjelujemo s manje od jedan posto u BDP-u Unije, a tu negdje kreće se i naš udio u površini teritorija i broju stanovnika EU-a. Ukratko, ekonomski smo toliko mali i nerazvijeni da spadamo u zonu statističke pogreške pa nas veliki potresi u makroekonomskim relacijama i ne dotiču. Ni naš turizam se ne mora bojati brexita jer će Britanci po Uniji i dalje putovati s osobnom iskaznicom, odnosno za ljetovanje na našoj obali neće im trebati vize. Barem zasad. Možda će zbog oslabljene funte dobiti nešto manje kuna u mjenjačnicama, što također nećemo osjetiti jer po podacima HGK britanski turisti ostvaruju tek 4,5 posto deviznog prihoda od turizma.