Oni su zaslužni za probijanje medijske blokade koja u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji uspješno kontrolira protok informacija već sedamdesetak godina. Plakati su ljepljeni po orkanskoj buri i temperaturama ispod nule.
Anton Kikaš uspio je dignuti Rijeku na noge. Rijeku o kojoj se u Rijeci govori po običajima uvedenim u dona OZNA-e. Pljesak će još dugo odzvanjati u ušima svih koji su u četvrtak, 19. siječnja 2017. nazočili projekciji igrano-dokumentarnog filma „Nisam se bojao umrijeti – domoljubna misija Antona Kikaša“ redatelja J. Sedlara i scenarista Hrvaja Hitreca.
Anton Kikaš doputovao je u Rijeku kasno u noći sa srijede na četvrtak iz Karlovca i po vlastitom priznanju, nije očekivao tako topao i oduševljen skup. Cijela se domoljubna svojta u Županiji digla na noge da dočeka i pozdravi čovjeka koji je svojom hrabrošću, nesebičnošću i ljubavi prema Domovini preskočio sva zatajivanja tijekom desetljeća i tvrdoglavo postao duboko upisan u kolektivno sjećanje Hrvata.
U organiziranju projekcije udružile su se Udruga ratnih veterana 1. hrvatski gardijski zdrug, Zajednica udruga Domovinskog rata Primorsko-goranske županije, Udruga dragovoljaca Grada Rijeke, Udruga Specijalne poticije’ ‘Ajkule“ P. G. Ž., Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata Bakar, Udruga hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata P.G.Ž., Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Grada Kastva, Udruga hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata P. G. Ž. Grobnik, a suorganizatori su bili Riječki ogranak Matice Hrvatske, Hrvatski domobran udruga ratnih veterana RH i Počasna straža Grada Bakra.
Oni su zaslužni za probijanje medijske blokade koja u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji uspješno kontrolira protok informacija već sedamdesetak godina. Plakati su ljepljeni po orkanskoj buri i temperaturama ispod nule.
Anton Kikaš položio je vijenac uz spomen obilježje na Mostu Hrvatskih branitelja, potom se uputio put Trsata i poklonio se Majci Božjoj Trsatskoj i uz kip Pape Ivanu Pavla II. upalio svijeću i pomolio se zajedno s domaćinima najstarijeg hrvatskog marijanskog svetišta. Molitvu je vodio fra Antun Jesenović, gvardijan Trsatskog svetišta i razgledanje crkve i samostana koja njeguje legendu o Nazaretskoj kućici Svete obitelji što se ovdje nalazila od 1291. godine do prenošenja u Loreto.
Projekcija filma bila je slavlje zajedničke ljubavi za Hrvatsku. One Kikaševe, s hercegovačkog kamenjara i ove primorsko-goranske, obje nijekane i nemilosrdno napadane i iskorijenjavane stoljećima. Kraće govore održali su Irena Kaćić dopredsjednica Zajednice Udruga Domovinskog rata PGŽ, supruga vukovarske legende Petra Kačića Srednjeg Bojlera, i majka Igora poginulih u Vukovaru u vrijeme dok su Antona Kikaša maltretirali KOS-ovci i JNA.
U ime Matice Hrvatske govorio je prof. Goran Crnković, a priredbu su uveličali tribaljska klapa Tić i Bakarska straža, a nakon što je film prikazan Anton Kikaš se obratio publici i sjetio se nedavno preminulog riječkog Tigra, dr. Zatka Tomašića, koji je bio u istoj grupi za razmjenu u studenom 1991. godine pozdravivši se sa sinom, Lukom Tomašićem koji se nalazio u dvorani. U dvorani je bila i Dubravka Grabar, majka predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.
Od pozvanih predstavnika riječke i županijske političke vlasti odazvao se, kao i uvijek u sličnim prigodama, jedino gosp. E. Fabijanić, Predsjednik Županijske skupštine.
Veličanstven doček priređen je gospodinu Kikašu u Lukežima, u prostorijama Udruge Hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata Grobnik i obećao je da će se vratiti.
Vrijeme je da ga dočeka domoljubni gradonačelnik.