Festival primitivizma i gluposti u Saboru

Petrov je ostavku dao znajući da nema šansi preživjeti glasanje o sebi samom, koje je smicalicama i silovanjem poslovnika uspio odgoditi do iza glasanja o Mariću. Protiv njega su i HDZ i SDP i HNS i manjine, i neki drugi. Sad tvrdi da je otišao dostojanstveno. Ne, otišao je konačno na WC. Nakon što je 17 sati držao fotelju nadajući se da će uspjeti ukloniti Marića, prije nego i njega uklone.

Patetično je bilo gledati ga jučer, kad nije smio ni do WC-a, jer bi predsjedanje Saborom odmah preuzeo netko od potpredsjednika. A svi bi oni odmah stavili na dnevni red izglasavanje povjerenja – njemu. A to bi značilo barem sto glasova za njegovu smjenu, od 151 zastupnika u Saboru. Poduprli bi ga tek njegov zavičajni klub organiziran u stranku “Most”, i Živi zid, možda još nekolicina drugih. Čak i oni koji su pokrenuli inicijativu za rušenje Marića, SDP i njegovi partneri, danas otvoreno govore kako je – citiram Miletića iz IDS-a, koji je glasao za smjenu Marića – “Most sinonim za političku nestabilnost i destrukciju”. A Milanović ih je nazvao skupinom karijerista i blefera s ucjenjivačkim kapacitetom koja stalno priča o reformama, a u stvarnosti ih se groze. Vrdoljak je za Orepića nekidan rekao da je njegova izjava da bi narod trebao izaći na ulice u obranu njegove ministarske fotelje nevjerojatna i izuzetno opasna, da je Petrovljeva retorika jeftin i degutantan populizam, i da Grmoja bunca. Sve je to, od koga god dolazilo, točno.

Kad tako o vama govore oni čiji ste zahtjev podržali i kojima ste time išli na ruku, onda se morate zamisliti. Mislim da bi SDP nakon svega najradije da nisu ni pokretali zahtjev za smjenom Marića. Što se mene tiče, ja bih Most nazvao zajednicom interesno povezanih Metkovćana s ambicijama koje ne prati kapacitet. Problem Petrova je što je, kad je stao na stranu oporbenog SDP-a koji je zahtijevao smjenu Marića čisto zato jer je do kraja 2015. radio u Agrokoru kao jedan od direktora – što je njihovo pravo, uostalom, posao je oporbe da zagorčava život vlasti – stao na stranu oporbe. Iako je sjedio u vlasti. To je elementarna politička nepismenost. Jer, tako je dobio protiv sebe dvije najjače stranke u parlamentu: HDZ, kojeg je izdao dvaput, i SDP, kojem se Petrov kao takav gadi, jer izdajice ne voli nitko. Petrov je nakon svega dao jednu nevjerojatnu izjavu, na granici pameti – da će oni postaviti uvjete SDP-u za suradnju s njima, odnosno koaliciju! To je kao otprilike da ja kažem da imam uvjete koje Monica Belucci mora ispuniti da bi otišla sa mnom u krevet. Je li im itko nudio suradnju iz SDP-a? Nije, naravno, niti namjerava! Da im je i ponude, sigurno ne bi dali Mostu da postavlja uvjete, ali takva suradnja je ionako nemoguća. Naime, u SDP-u nisu dovoljno glupi da ponove Plenkovićevu grešku i odu u koaliciju sa strankom dokazanih zabadača noža u leđa. Iako je saborska rasprava pokazala da Maras, Hajdaš-Dončić, i brojni drugi tamo, skupa s vođom im Bernardićem, baš nisu najoštriji noževi u ladici ni najsvjetlije lampice u lusteru – u stvari, Maras je u više navrata ispao notorna budala. SDP bi radije išao u koaliciju s Plenkovićevim HDZ-om nego Mostom, a HDZ radije u koaliciju s Pupovcem i Vrdoljakom, nego s Mostom!  Most je nakon svega postao stranka bez i najmanjeg koalicijskog potencijala, stranka koju svi ostali izbjegavaju i gledaju na njih kao kugu i koleru, osim možda Pernara. A i za njega je pitanje, obzirom na konfliktnu prirodu kako njega tako i većine Mostovaca, kad će se zakačiti.

apes3

Naravno, Mostovci će to protumačiti time kako su svi osim njih lopovi, kako svi štite Todorića, kako svi žele spriječiti istrage koje bi oni inače ovaj čas pokrenuli samo da su ostali na vlasti. I kako su svi izdajice osim njih. Sve je to hrpa gluposti, i nema nikakve veze s onim što se događalo, kao što Todorić i Agrokor nemaju veze sa svim tim: pad Agrokora je bio samo povod Mostu da krene u obračun s Plenkovićem, jednako kao što je to što je Karamarkova supruga radila za nekog tko je radio za MOL prije nego što je uopće MOL došao u sukob s Vladom i prije nego što su uopće bili u braku, a raskinula poslovni odnos prije nego je Karamarko ušao u vladu, bio samo izgovor. Pravi uzroci su negdje drugdje. Todorić, sviđalo se to kome čuti ili ne, naročito Mostovcima, više nema veze ni sa čime. On već godinama ne može dobiti kredit niti u jednoj domaćoj banci po bilo kojoj kamati – je li to onda čovjek koji upravlja svime u Hrvatskoj? Postavlja vlade i ministre? Da to može, ne bi propao, niti dizao kredite kod Rusa uz 10% kamata.

S druge strane, vidjeli smo nekog novog Plenkovića, odlučnog i jasnog, koji se ne skriva iza birokratskih besmislenih floskula. Plenkovića kakvog do sada nismo poznavali. Koji ne klima glavom, nego upravlja situacijom. Ono što je Most pokušao je zapravo čisti meki državni udar kao i lani – Petrov je na kraju priče ustvrdio kako “Vlada nema većinu”! Pa nije se glasalo o povjerenju Vladi! Povjerenje Vladi bi se izglasavalo samo da se glasalo o Plenkoviću! A najveće gluposti smo na kraju još čuli od njegovih trbuhozboraca Grmoje i Bulja, da je postpio dostojanstveno davši ostavku! Pa dao ju je sat vremena prije nego li bi mu ionako bilo izglasano nepovjerenje, jer bi protiv njega na čelu Sabora glasale sve velike parlamentarne stranke! Bio bi smijenjen s preko 100 glasova protiv. A ostavku je dao tek nakon dosta prijetnji od strane Vrdoljaka, i bučne svađe. Bio je spreman izazvati ustavnu krizu da zadrži fotelju.



Za početak, Petrov uopće nije smio predsjedavati tom sjednicom Sabora. Kako je većina zastupnika prije sjednice podnijela i potpisala prijedlog za izglasavanje nepovjerenja predsjedniku Hrvatskoga Sabora Boži Petrovu, očito je, kako su objasnili i ustavno pravni stručnjaci, trebalo prvo glasovati o povjerenju predsjedniku Sabora kako se ne bi dogodilo da sjednice vodi predsjednik Sabora koji ne uživa povjerenje većine zastupnika Hrvatskoga Sabora. Predsjednik Sabora samovoljno je svoju smjenu, koju je morao uvrstiti na dnevni red po zakonu i poslovniku, pomaknuo na kraj sjednice, i kao prvu točku stavio izglasavanje nepovjerenja ministru Mariću. To je čista samovolja Petrova. Ako predsjednika Sabora ne podržava većina zastupnika u Saboru onda on ne može i dalje voditi saborske sjednice, ni minute! Time je samo dokazao da si njegov zavičajni klub, lažno registriran kao politička stranka, umišlja da su oni glavni u državi.

Najbitnije od svega: Nitko na Saboru nije iznio nikakve dokaze niti uvjerljive argumente zbog kojih bi ministar Marić trebao biti smijenjen. Sve se pretvorilo u divljačke napade ad hominem. Maras je pitao zašto Marić može zarađivati u privatnoj tvrtki tolike novce i imati Rolex i Audi! Pa zato što je sposoban stručnjak, koji u privatnom sektoru može uvijek zarađivati tri puta više nego kao ministar, dok bi s druge strane Maras u privatnom sektoru vjerojatno pekao krumpiriće u McDonaldsu za tri tisuće kuna, ili slagao robu u skladištu Konzuma, obzirom da je praktički nepismen!

Mariću se spočitavao kredit uz kamatnu stopu od 4%, to su mu pod nos stavljali ljudi koji imaju po sedam-osam velikih kredita za koje ni Bog ne zna kako ih plaćaju jer višestruko prelaze njihova legalna i prijavljena primanja! A kad je lider takve hajke jedan Petrov kojem država gradi kuću u Metkoviću, onda je to krajnje licemjerje. Spočitavalo mu se da štiti Todorića, iako nikad nitko nije objasnio koji bi bio njegov interes da štiti bivšeg poslodavca, i čime to radi. Spočitavao mu se kredit koji je Agrokor lani dobio od komercijalnih banaka preko HBOR-a (ne od HBOR-a, dakle države!) vjerojatno iz čistog nerazumijevanja kako HBOR funkcionira, što bi zastupnici trebali znati. No taj kredit je potpisao jedan od Mostovih zastupnika, a ne Marić! Marić je sebe iz odluka o Agrokoru izuzeo, kao bivši zaposlenik, kad je ušao u Vladu. Jedina stvar koja je realna oko Marića: Lani je rekao da misli da tvrtka dobro stoji i da neće bankrotirati.

No je li to nešto zašto bi ga trebalo smijeniti, a radi se o najsposobnijem ministru u Vladi? Možda, možda ne, no to je nebitno. Činjenica je da on već neko vrijeme nije radio u Agrokoru kad je to rekao, pa nije niti mogao znati kako Agrokor stoji – ništa bolje nego svi drugi. Kao što uostalom ni ja nemam pojma kako stoji firma iz koje sam prije nekoliko godina otišao, znam kako je stajala kad sam otišao. Ne znači da tako stoji i danas. Kvaka je u slijedećem: Ta Marićeva izjava je bila netočna i nepromišljena, i jasno da je oporba to legitimno upotrijebila protiv njega, no nelogičnost postoji kod onih koji mu to spočitavaju. Ako su svi znali kako stoji Agrokor, kako sad svi tvrde, zašto im je onda potreban Marić da im to kaže? I što da im je rekao da misli da će Agrokor bankrotirati, što bi se time promijenilo? Baš ništa. Ako pak Petrov i ekipa nisu znali da će Agrokor bankrotirati jer im Marić nije rekao, onda se postavlja pitanje tko je to Mariću trebao reći i odakle bi on to trebao znati? Agrokor je privatna kompanija, i Marić nakon svog odlaska odande nije imao nikakva njihova izvješća u rukama. Marić je, dakle, sve trebao znati – i imati kristalnu kuglu, pa znati što budućnost nosi, a znamo da nitko ne zna što će se dogoditi, može samo pretpostaviti, s manjom ili većom vjerojatnošću – a nitko drugi nije morao znati ništa?

apes

Dakle, Marić je, kao, morao znati kakvo je stanje u Agrokoru u kojem je radio prije par godina na srednjoj menadžerskoj funkciji – pa sve i da jest, što s tim? – ali Petrov nije morao znati, kao potpredsjednik vlade, kakva je situacija s arbitražom s MOL-om, na kojoj je inzistirao, i čime nas je oštetio za par milijardi eura? Marić je primio nemoralni kredit od HPB-a kao član Nadzornog odbora uz kamatu kakvu je kasnije mogao dobiti i kao građanin bilo gdje jer su kamatne stope pale, a Petrov je moralna vertikala koja je, s plaćom od preko 20.000 kuna i tonom privilegija, dobila nepovratni poticaj za gradnju kuće, i još je pokušao prevariti državu jer je lažno prikazao da s njim žive brat i šogorica?

Bitno u svemu, na kraju, nije bio je li Marić nešto kriv ili nije. Marić je vrhunski stručnjak s rezultatima. Svaki takav stručnjak je nekoć radio u nekoj privatnoj kompaniji. Pa je time u potencijalnom sukobu interesa. Jedino oni koji nikad nisu radili izvan državne službe nisu, ali takvi nisu stručnjaci. Bitan je ogavan način razapinjanja čovjeka kojem smo svjedočili u Saboru. Hrpa lupeža je našla žrtvenog jarca, kao lani u Karamarku, i okrivila za sva zla svijeta, nastupili su toliko ostrašćeno i primitivno da na kraju u cijeloj toj priči nije bilo ničeg ljudskog, razumnog ni humanog. Na sramotu Hrvata, jedan od boljih govora je održao Pupovac, koji je rekao “Većina koja sjedi u Saboru je protiv da ovim procesom nitko ne upravlja i da je talac procesa koji je zahvatio Sabor. Dopustili smo da nas voda nosi, pa ako jesmo neka nas i nosi”. Odnosno: trebalo bi se ići na nove izbore, što je svakako u danoj situaciji najbolje rješenje.

Budimo realni, sve je ovo predstava pred lokalne izbore, na kojima Most jednostavno ne bi dobro prošao bez ovog birtijaškog cirkusa. Nema to veze s Agrokorom. Ali cijena je da su izletjeli iz vlasti i neće se skoro tamo vratiti, ako ikad. SDP si je također pucao u nogu, jer je bilo teško reći tko je od njih bio katastrofalniji: Maras? Jovanović Bernardić? Uprkos satima i satima rasprave, na kraju je ostalo posve nejasno koji je konkretni grijeh Marića, koji kriminal u Agrokoru bi Orepić istraživao, koje točno krivično djelo, i tko bi za njega bio optužen, i čime on štiti Todorića kad je Lex Agrokor, kojim se doduše ne štiti Todorića osobno već tvrtku, predložio i za njega glasao upravo Petrov. I zašto je sporan kredit HBOR-a Agrokoru od lani, a ne onaj koji je Ramljak za Agrokor digao nekidan (a formalni vlasnik Agrokora, koji doduše vrijedi jednu kunu jer su dugovi šest puta veći od imovine ionako, je i dalje Todorić).

Brojke pak ne lažu, Marić je bio upravo onoliko uspješan ministar koliko su Mostovci bili neuspješni. Vanjski dug je bitno smanjen, i to najviše zahvaljujući tome što je povukao obveznice s visokom kamatom a zatim ih plasirao na tržište u puno povoljnijem trenutku, uz osjetno manju kamatu u odnosu na prije ponuđenu. Deficit je smanjen na pola posto BDP-a, a godinama se kretao oko 5%. Osim pustih naklapanja o izdaji i teorija zavjera nitko mu nije dokazao ništa konkretno, osim jedne bedaste izjave.

Na kraju, sve je protumačeno kako je protumačeno – pogrešno, kako u ovoj zemlji inače biva. Ne, spašavanje Marića nije spašavanje ni Plenkovića ni vlade. Jer on i dalje mora formirati novu vladu zbog odlaska Mostovih ministara, i Marićev slučaj tu ništa ne mijenja. Jedna Bruna Esih je prije nekoliko dana rekla kako neće glasati za prijedlog oporbe da smijene Marića, pa kad je glasala kako je i obećala, onda su je svi napali za izdaju. Zašto? Jer očito većina ljudi, na čelu s novinarima vodećih dnevnih listova, nije dovoljno inteligentna da shvati da se nije glasalo o Plenkovićevoj budućoj vladi, to tek dolazi na red iza lokalnih izbora, nego o jednom ucjenjivačkom potezu Mosta. I da ona nije rekla da neće glasati za Marića, upravo suprotno – rekla je da neće podržati prijedlog SDP-a o smjeni Marića, nego da neće glasati za novu Vladu postavi li Plenković u nju Pupovca i Vrdoljaka umjesto Šprlje i Orepića.

Spašavanjem Marića, dakle, Plenković sebi nije osigurao većinu za buduću Vladu. I vjerojatno niti neće, jer bi je morali podržati i Bruna Esih i Glasnović i Pupovac, a ako je podrži Pupovac prvo dvoje vjerojatno neće, kako su i obećali, što znači da slijede izbori. To, izgleda, nitko ne želi razumjeti. A isto tako nitko, izgleda, ne želi razumjeti da Lex Todorić jest štetan i glup zakon, ali ne donesen u svrhu spašavanja Todorića, pa čak ni Agrokora jer bi ga Rusi lakše spasili svojim novcem kojeg imaju nego  Vlada novcem kojeg nema, već sprječavanja Rusa da preuzmu Agrokor. I kao što nitko ne želi razumjeti da ako ste prije pet godina radili za nekog, ne znači da nakon što ste promijenili posao i dalje radite za njega. I da Premijer ima pravo smijeniti ministra kad god želi, samo je pitanje ima li onda i dalje većinu u parlamentu. A to se nije utvrđivalo glasanjem o Mariću, nego će se utvrđivati nakon lokalnih izbora. I da čitav ovaj inscenirani cirkus nema veze ni sa čime osim pripremama za lokalne izbore. A vjerojatno će na kraju rezultirati izborima na državnoj razini, što bi bilo i daleko najpoštenije.

Jer, HDZ-ovo biračko tijelo ne želi Pupovca u vladi, a bez njegove podrške je neće moći formirati. S druge strane, najviše je profitirala upravo desnica, zato se toliko i plasiraju priče o “izdaji” Brune Esih i Glasnovića, jer ih sad Plenković više ne može ignorirati i izbaciti iz stranke, osim ako ne želi na nove izbore. Bez njih će teško imati 76 glasova za novu vladu. A Todorić? On više ne upravlja ni Konzumom, kamoli Marićem ili Hrvatskom: te priče su jednostavno priče za djecu. Tko bi štitio Todorića kad on ionako u svojim rukama više nema ništa, osim privatne imovine, i ne predstavlja nikakav čimbenik, ni politički ni ekonomski?

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI