Da u našoj politici ima odgovornosti i časti mnogi se više nikad ne bi usudili primirisati na izborne liste, a jedan od njih svakako bi bio i Damir Bajs za čije je vladavine njegova županija potonula među najnerazvijenije i najzaduženije.
Broje se posljednji dani kampanje uoči nedjeljnih lokalnih izbora, obećaje se i nudi na sve strane, politički konkurenti šilje argumente i protuargumente, osvjetljavaju se dubioze i iskopava se prljavo rublje pretendenata na gradonačelničke i županijske fotelje. Vlast i slast omilila se najviše najdugovječnijima, a jedan od njih je župan Bjelovarsko-bilogorske županije (BBŽ) Damir Bajs. On je upravo u utrci za svoj peti mandat, župan je od 2000., s time da je od 2008. do 2012. svoje mjesto prepustio zamjeniku jer je u tom razdoblju bio ministar turizma. U međuvremenu je napustio Hrvatsku seljačku stranku koja mu je bila baza veći dio njegova politička života, pa je sad kao nezavisni kandidat u izbornom ringu u kojem mu je glavni protukandidat HDZ-ov saborski zastupnik Miro Totgergeli.
Da u našoj politici ima odgovornosti i časti mnogi se više nikad ne bi usudili primirisati na izborne liste, a jedan od njih svakako bi bio i Damir Bajs za čije je vladavine njegova županija potonula među najnerazvijenije i najzaduženije. BBŽ je po indeksu gospodarske snage na posljednjem mjestu među 21 hrvatskom županijom. Izračun je 2016. napravila Hrvatska gospodarska komora na temelju sedam pokazatelja:
1. BDP po stanovniku,
2. prosječne neto plaće po zaposlenom,
3. ukupni prihod poduzetnika po zaposlenom,
4. neto dobit poduzetnika po zaposlenom,
5. prihod na inozemnom tržištu poduzetnika po zaposlenom,
6. stopa nezaposlenosti te
7. projekcija rasta stanovništva 2013.-2030.
Bjelovarsko-bilogorska županija pak na skromnom je 18. mjestu u prema posljednjem izračunu (iz. 2014) indeksa razvijenosti (stopa nezaposlenosti, dohodak po stanovniku, proračunski prihodi jedinica lokalne samouprave po stanovniku, stopa obrazovanosti itd.). Već samo to bilo bi puno i previše da birači u nedjelju ne zaokruže Bajsovo ime, no kako on, odnosno njegova županija izdašno financira četiri lokalne novine i lokalne portale, žiteljima BBŽ-a nudi se PR-ovsko med i mlijeko, prodaju se lažne slike i lažna obećanja. A stvarnost je sve samo to ne… U prvom nastavku o poraznom stanju Bajsove županije obradit ćemo neke neuralgične točke, ponajprije vodoopskrbu u koju je uloženo više od 100 milijuna kuna za promašene investicije.
“Hvala ministru Goranu Mariću što je na prošlotjednoj tribini u Bjelovaru rekao da je na području naše županije zakopano trajno i bespovratno više od 100 milijuna kuna magistralnih vodovoda. Konačno je netko to javno rekao jer je to na našem području javna tajna za koju svi distributeri znaju”, rekao nam je Ivan Beljan, kandidat za dožupana Bjelovarsko bilogorske županije.
Pa krenimo redom s Bajsovim promašenim investicijama u vodoopskrbi kojom su on i njegovi suradnici de facto “zakopali” jednu novu bolnicu.
- Magistralni vodovod Trojstveni Markovac – Narta – Čazma vrijednost 27.000.000,00 kuna.
– Od Trojstvenog Markovca do Narte cjevovod nekorišten.
– Od Narte do Čazme radi sa 10 % kapaciteta, odnosno nije trebao ni biti izgrađen, jer bi voda normalno funkcionirala distributivnim cjevovodima.
Distributeri u Bjelovaru i Čazmi znaju da im navedeni magistralni cjevovod ne treba.
- Vodosprema Banov Stol s magistralnim vodovodom Patkovac s pripadajućim magistralnim cjevovodom 32.000.000,00 kuna.
Trenutno se koristi ispod 1% kapaciteta te pokriva samo 50 domaćinstava u Severinu.
- Magistralni cjevovod Patkovac – Grđevac pa prema Daruvaru iznosi 42.000.000,00 kuna izvan je upotrebe, a pored ceste postoji višak cijevi koje godinama stoje. Distributeri vode u Grđevcu, Daruvaru, Grubišnom Polju i Garešnici znaju da im taj magistralni vodovod ne treba.
S ovim ovim novcem, trajno zakopanim u zemlju, BBŽ je već davno mogla imati vodoopskrbu u svim naseljima te ulagati u ostale projekte.
Hvaliti se na četiri puna stranice u Bjelovarskom listu krajnje je licemjerno ili nepoznavanje stvarnog stanja. Hitno je potrebno zaustaviti bespotrebno rasipanje novca neovisno iz kojih izvora bili, ali novac je uvijek iz džepa hrvatskih građana.
U Bjelovarsko-bilogorskim vodama propalo je desetke građevinskih projekata s dozvolama za vodovode zbog zanemarivanja (npr. vodoopskrba Zrinskog Topolovca). Projekti su bili vrijedni više milijuna kuna koje su platile općine i gradovi kompenzacijama s naknadom za komunalnu infrastrukturu. A Bjelovarsko-bilogorske vode (BBV) traže otkup projekata u visini 200.000,00 kuna (npr. za Vode Garešnica). Novih projektiranja u zadnje četiri godine nije bilo.
Hrvatske vode sufinanciraju gradnju vodoopskrbe sa 80 % novca, Županija Bjelovarsko-bilogorska, odnosno BBV, sa 20 % koje ne plaćaju, te se potraživanja pokušavaju naplatiti sudskim putem (primjer Komunalija d.o.o. Čazma).
Gradovi i općine BBŽ-a duguju višemilijunske iznose izvođačima što im otežava redovnu isplatu plaća i financiranje ostalog potrebitoga, a s druge strane Županija namjenski novac rasipa i dijeli udrugama umirovljenika, sportaša i drugima, nadajući se glasovima na lokalnim izborima.
Župan bjelovarsko-bilogorski Damir Bajs je prije dva mjeseca bio na sastanku s predstavnicima direktora INA d.d. Zagreb u Velikom Trojstvu po pitanju njihovog vodocrpilišta Đurđevac (drugog po veličini koju koristi BB županija). Tamo je demonstrativno rekao da mu voda iz Đurđevca ne treba, što je izravno ugrozilo distribuciju vode za općine Veliko Trojstvo, Šandrovac i Severin kao i jedini dotok vode u preskupu vodospremu Banov Stol. Bajs i njegovi suradnici ponašaju se kao pijani milijarderi.
BBV najavljuju za ovu godinu 45.000.000,00 kuna investicija, a znano je da prošle godine nisu imali investicija ni 4.000.000,00 kuna! Naravno i ove će godine biti isto, jer se ništa bitno nije promijenilo u Županiji i njezinoj tvrtki BBV. Pompozne najave plasiraju se tek zbog lokalnih izbora.
Bajsova ostavština Županiji porazna je i na cestovnom planu. Iako on ovih dana govori da će učiniti sve što je u njegovoj moći da Bjelovar dobije pravu, brzu prometnicu, bila to brza cesta ili autocesta, nameće se pitanje koliko bi to vremena Bajs trebao biti župan da svoja obećanja provede u djelo. Zar mu 18 godina nije bilo dovoljno?
Podsjetimo, prije oko osam godina u Gradecu je svečano obilježeno potpisivanje ugovora s izvođačima radova na izgradnji autoceste Vrbovec 2 – Bjelovar koja je trebala biti dovršena 22 mjeseca kasnije, sredinom 2011. godine. Dokument je potpisao premijer Ivo Sanader, a autocesta je trebala biti dvotračna te imati trakove za zaustavljanje, kao i naplatne kućice.
Od tada do danas cesta je dvaput degradirana: iz autoceste u brzu cestu, a potom na dužoj dionici, onoj od Farkaševca do Bjelovara, u „najobičniju“ cestu. Istina, uz obećanje da postoji mogućnost da se jednog lijepog dana „unaprijedi“ u brzu cestu. Koja je to godina, desetljeće ili stoljeće, još je nepoznato.
U konačnici, čak ako se i dionica Vrbovec 2 – Farkaševac uspije otvoriti u drugom kvartalu, a otvorenje te dionice konstantno se odgađa gotovo od početka radova, Bjelovarčani neće od nje imati previše vajde zbog iznimne derutnosti ceste koja od Farkaševca vodi do Bjelovara.
Cesta od Vrbovca do Bjelovara već odavno se pretvorila u školski primjer onoga što nastane kada političari umisle da su iznad struke – osam godina nakon potpisivanja ugovora u prometu nema nijednog metra ceste. Brza cesta od Vrbovca do Farkaševca čija će izgradnja koštati 200-tinjak, ako ne i 300-tinjak milijuna kuna neće donijeti nikakve blagodati vozačima zbog nedostatka poveznice s Bjelovarom.
(u idućem nastavku o poraznom stanju u školstvu i zdravstvu, te kreditnoj prezaduženosti Bjelovarsko-bilogorske županije)