Kriza splitske gradske vlasti, koja tinja još od vremena kada je administracija Ivice Puljka stupila u Banovinu, istisnula je s naslovnih stranica medija čak i rusku invaziju na Ukrajinu. Naime, najava ostavke splitskoga gradonačelnika i njegova zamjenika Bojana Ivoševića postala je prvorazredna medijska i politička tema u Hrvatskoj. Ostavka dolazi nakon posljednjeg u nizu gafova zamjenika gradonačelnika Bojana Ivoševića. Nakon što su mu mediji iskopali raspravu na Facebooku u kojoj je iznio niz gnusnih uvreda na račun židovskog naroda i Države Izrael, bilo je jasno kako će idući eksces presuditi političkoj karijeri osebujnog Puljkova zamjenika.
I nije dugo trebalo čekati. Ivošević je u burnom telefonskom razgovoru s urednicom gradske rubrike Slobodne Dalmacije potpuno izgubio kontrolu. Novinarki je poručio: “Napit ću vam se krvi”. U isto vrijeme Ivošević je pohađao tečaj kontrole emocija, na što se obvezao nakon antisemitskih ispada. Rehabilitacija očito nije uspjela pa je Ivošević za sobom u blato povukao i Puljka. Splitski gradonačelnik našao se pred dilemom – nagovoriti Ivoševića da sam odstupi ili dati ostavku. Prema pojedinim izvorima, Puljak je pokušao nagovoriti Ivoševića na ostavku, ali ovaj nije želio ni čuti za to. Druge mogućnosti su bile – potpuno se oglušiti na incident ili razvlastiti Ivoševića.
Upitna egzistencija
No kada bi tako postupio, Puljak bi otvorio bok napadima oporbe, ali i članovima vlastite koalicije. Kako su članovi vladajuće koalicije, od Mosta do Pametno za Split i Dalmaciju, najavili povlačenje iz vladajuće većine, tako se i Puljku sužavao manevarski prostor. Konačno je prelomio – ide na izbore. I dok je trajalo nadmudrivanje između vlasti i opozicije, ali i između raznih klanova i interesnih lobija unutar vladajuće većine, s druge strane Marjana, u jednoj drugoj splitskoj vali, polako umire jedan od posljednjih ostataka splitske i dalmatinske industrije. Brodosplit ili splitski škver poslao je kući više od tisuću svojih radnika. Zaustavljene su sve novogradnje, a nitko ne zna kada bi se radnici trebali i hoće li se vratiti u pogone brodogradilišta. Rezultat je to sankcija koje je Europska unija uvela Rusiji, ali i ruskim bankama koje posluju na području EU-a. Jedna od većih ruskih banaka, VTB, kreditor je Brodosplita. Zbog sankcija su stopirane sve isplate pa se uprava škvera našla pred zidom.
Zanimljivo je da nitko iz aktualne splitske gradske vlasti nije našao potrebnim komentirati činjenicu da škveru prijeti potpuno gašenje. Eventualna propast škvera imala bi nesagledive socijalne posljedice za Split i cijelu Dalmaciju. Osim radnika zaposlenih direktno u škveru, od škvera žive i brojni mali kooperanti koji za njega obavljaju razne poslove. Istina, Grad Split nema nikakve vlasničke udjele u škveru koji djeluje kao privatna tvrtka u sastavu DIV grupe Tomislava Debeljaka. Međutim, Split i njegova gradska vlast nemaju luksuz šutjeti dok propada najveći privredni subjekt u gradu, a tisuće obitelji ostaju bez kruha. Njihova moralna obveza je upozoriti, apelirati i zahtijevati od Vlade intervenciju. Umjesto toga, iz Banovine – muk. Sva energija gradonačelnika usmjerena je na spašavanje posrnulog vojnika Ivoševića, škverani i njihove obitelji u ovom trenutku nisu predmet interesa gradonačelnika.
Nedavno je aktualni splitski gradonačelnik istupio s idejom da zgradu gradske uprave, Banovinu, pretvori u hotel, a da gradsku administraciju iseli na novu lokaciju. Takva razmišljanja Ivice Puljka u skladu su s njegovom vizijom Splita zasnovanom na iskorištavanju svakog centimetra gradskog prostora u turističke svrhe. Njegovu viziju Splita snažno podupire bankarsko-građevinski lobi koji dominira u Puljkovoj administraciji preko njegova zamjenika Kuzmanića. Nije nikakva tajna da bi navedeni lobi na mjestu škvera rado vidio veliku marinu s pripadajućim sadržajima. Nekoliko puta su se u medijima pojavljivale “vizije” Splita vezane uz prostor na kojem se danas nalazi škver. Šute li zbog toga o sudbini škvera u Banovini? Teško je reći, ali ne bi bilo prvi put da se u Splitu i Dalmaciji uništavaju industrijski subjekti kako bi na njihovim mjestima nikli turistički, ugostiteljski ili trgovački sadržaji.
Izvući interes
Posljednji primjer u kojem će brodograđevna djelatnost vrlo vjerojatno ustupiti mjesto turističkim sadržajima dolazi iz Trogira. Nije nikakva tajna da Danko Končar, vlasnik trogirskog škvera, na mjestu škverskih navoza želi vidjeti marinu. No tijekom privatizacije tog brodogradilišta svima su bila puna usta nastavka brodogradnje i novih iskoraka na tom polju. Na koncu ispada kako je sve od početka bilo podređeno budućim turističkim sadržajima.
Može li država nijemo promatrati sve što se događa s brodogradnjom? Upućeni će reći kako je upravo država, unatoč više od 40 milijardi kuna uloženih u sanaciju brodogradnje, najveći kreator nereda u brodogradnji. Od početka nije postojao jasan plan što se želi postići i što bi trebalo biti rješenje za jadranske škverove. Osim socijalne komponente, eventualna propast splitskog škvera za sobom povlači i pitanje nacionalne sigurnosti. Naime, na navozima su ostala četiri nedovršena obalna ophodna broda HRM-a. Za te brodove država je već uplatila Brodosplitu stotine milijuna kuna i bila bi tragedija kada bi ostali nedovršeni. Stoga će država, željela to ili ne, ponovno morati intervenirati u splitsku brodogradnju.