Samo desetak godina trebalo je Milijanu Brkiću da se od relativno nepoznatog specijalca iz Alfi i sudionika Domovinskog rata transformira u jednoga od vodećih političara u državi zahvaljujući svojem angažmanu u HDZ-u, u kojem je uzletio u mandatu svojeg prijatelja i bivšeg predsjednika te stranke Tomislava Karamarka. U svojem je HDZ-u Brkić godinama bio na glasu kao predvodnik takozvane stranačke desne struje, ali i kao vladar terena, odnosno stranačkih organizacija u kojima i danas djeluju Brkićevi kadrovi i ljudi koje je Vaso prepoznavao kao političare s potencijalom koji doista i jesu vladajućoj stranci osiguravali pobjede na izborima, a Brkiću donosili titulu čarobnjaka za kampanje. Ta je titula nestala nakon drugog kruga predsjedničkih izbora, kada se Brkić ozbiljno angažirao u kampanji bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Premda je i sam vjerojatno bio svjestan da sudjeluje u unaprijed izgubljenoj bitki, Brkić je, prema riječima njegovih dobro upućenih prijatelja, uvijek bio i ostao vjeran stranački vojnik, stoga je i stao uz bivšu predsjednicu čak i onda kada su svi već digli ruke od nje, svi, pa i njezin vođa kampanje, osječki župan Ivan Anušić, koji se također po HDZ-ovim kuloarima opisivao kao Brkićev kadar premda su se njih dvojica nakon predsjedničkih izbora razišla.
Povukao se dostojanstveno
Razišao se Brkić i s predsjednikom svoje stranke Tomislavom Karamarkom u trenutku kada je ovaj ispraćen s čela HDZ-a i kada je srušena njegova, odnosno Vlada Tihomira Oreškovića, koja ja pala zbog mimoilaženja između Karamarka i Mostovih saborskih zastupnika, odnosno nekadašnjih HDZ-ovih koalicijskih partnera. Nakon tog Karamarkova odlaska mnogi su očekivali da će Brkić stati uz njega i poći za njim, ali to se nije dogodilo. Brkićevi kritičari reći će da je Vaso ostavio Karamarka na cjedilu, dok će drugi, koji su Brkiću skloni, reći da je on i time pokazao svoju vjernost HDZ-u kojega je nakon Karamarka preuzeo Andrej Plenković. S Plenkovićem Brkić nikada nije bio u dobrim odnosima, njih dvojica ratovala su od početka Plenkovićeva premijerskog mandata još od onih famoznih PPD-ovih pozajmica kojima je Plenković pokušavao u startu srušiti Brkićev utjecaj. Od te se afere Plenković povukao kada je postalo jasno da je tim novcem financirana i njegova kampanja za Europski parlament. Uslijedila je zatim afera Zlatni rat u kojoj se Brkić spominjao u kontekstu rata za najpoznatiju plažu, onu u Bolu na Braču, no ni ti medijski napisi nisu naštetili Brkiću koji je vjerojatno i sam bio svjestan da ga se stranačka središnjica predvođena Plenkovićem nastoji riješiti. Riješiti su se Brkića pokušali i aferom SMS preko bivšeg policijskog službenika Varge, no ni to mu nije naštetilo, baš kao što mu nisu naštetili ni medijski napisi o poslovima njegova brata Joze.
Brkić je političku karijeru završio bez ijedne optužnice, povukao se dostojanstveno nakon što se rat koji je s Plenkovićem vodio za unutarstranačkim stolom preselio na stranačke izbore na kojima je prvi put otvoreno kritizirao Plenkovićevu politiku i način na koji rukovodi HDZ-om. Te Brkićeve kritike nisu pale na plodno tlo, izgubio je poziciju drugog čovjeka stranke, a nije uspio postati ni jedan od četiri potpredsjednika HDZ-a. Plenkovićev tim na izborima za vodstvo HDZ-a je izdominirao, Brkić se nakon toga nije pojavio ni na stranačkim listama za parlamentarne izbore pa se dostojanstveno i bez puno buke povukao iz politike. Za razliku od mnogih drugih zastupnika, Brkić se iz političkih voda otisnuo u poduzetničke, a ujedno je iz politike otišao kao jedan od rijetkih koji nisu koristili onu famoznu mjeru šest plus šest.
Suspektne radnje
Iako se povukao iz politike, u HDZ-u i danas strahuju od njega i njegova utjecaja, premijer Plenković uvjeren je kako njegovu poziciju u stranci nerijetko kontaminiraju upravo Vasini kadrovi, nedavno su se pak u medijima pojavili napisi o tome kako Brkić opet obilazi stranačke organizacije ne bi li među HDZ-ovcima ugrozio Anušićevu sve snažniju poziciju. Ni u jednom trenutku Brkić se nije oglasio na te prozivke, povukao se iz stranačkog i političkog života, to što više nije prisutan u medijima savršeno mu odgovara, ali po svemu sudeći Plenkoviću ne odgovara prisutnost Brkićevih kadrova u stranačkoj hijerarhiji pa mu se nisu svidjele ni glasine koje su do njega došle, da Brkić nagovara bivšu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović da se ponovno politički angažira i da na idućim predsjedničkim izborima pokuša ugroziti Zorana Milanovića.
Jednako tako, Plenkoviću se nije svidjelo ni to što se Brkića u političkim kuloarima, ali i u medijskom prostoru, počelo povezivati s poznatim menadžerom Damirom Vanđelićem, bivšim ravnateljem Fonda za obnovu Zagreba s kojim je Plenković na ratnoj nozi, a koji je nedavno osnovao udrugu koja bi uskoro mogla prerasti u političku stranku. Iz nje će Vanđelić nastojati realizirati svoje premijerske ambicije, ugrožavajući prije toga Plenkovića i njegovu poziciju svojim saznanjima o suspektnim radnjama u INA-i, u čijem je Nadzornom odboru sjedio sve dok nije ušao u rat s Plenkovićem u trenutku kada nije prihvatio njegovu ponudu da se kandidira za zagrebačkoga gradonačelnika kao rezervni igrač pokojnog Milana Bandića za kojeg se tada vjerovalo da može osvojiti sedmi uzastopni mandat jer, dakako, nitko nije mogao ni pretpostaviti da će Bandić umrijeti prije nego što kampanja uopće i počne. Kampanja za Vanđelića u medijima je već počela, a paralelno s time i njegove prozivke zbog INA-e. Dok Vanđelić mudro iskorištava medijski prostor i privlači pozornost javnosti, Brkić navodno i za njega odrađuje posao na terenu, organizirajući među ostalima i braniteljsku populaciju koja bi Vanđelića mogla podržati i zbog toga što je on njihov suborac.
Birane riječi
Ne sviđaju se previše te glasine i te teorije Plenkoviću, ali ni ministru policije Davoru Božinoviću, pa se po kuloarima odnedavno govori o novoj teoriji zavjere: da HDZ-ovci s bivšim glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem priprema Brkićevo uhićenje. Pitanje je dana kada će se to dogoditi, tvrdi naš dobro upućeni sugovornik te navodi kako su HDZ-ovci spremni Brkiću pripisati optužbe za ubojstva civila pod Ženevskom konvencijom, pri čemu će se referirati na njegovo sudjelovanje u Domovinskom ratu. Jasno je da HDZ-ovci u svojim političkim obračunima ne prezaju ni pred čime pa nije nemoguće da Brkića doista uskoro stignu ove optužbe, pa i privođenje, međutim, s takvim optužbama valja biti oprezan jer se Brkić dosad ni u jednom trenutku nije spomenuo u negativnom kontekstu zbog ratnog staža koji je neupitan, štoviše, njegovi suborci o njemu govore samo biranim riječima i opisuju ga kao velikog heroja i čovjeka na kojega su se uvijek mogli osloniti. Brojne su priče ispričane o Brkiću kao o mladom specijalcu koji je sa svojim Alfama, elitnom jedinicom specijalne policije MUP-a, boravio i na teškom velebitskom terenu pa se tako još pamti priča iz siječnja 1993. godine, kada je ranjen Ivica Drmić, kojega su pripadnici Alfi, među kojima je bio i Brkić, više od pet sati nosili teško ranjenog po nepristupačnom velebitskom terenu kako bi ga prebacili do bolnice. Drmić nije preživio, ali Brkić svakog 22. siječnja, prema riječima njegove udovice Tanje, dođe pomoliti se za njegovu dušu. O Brkićevu ratnom putu svojedobno je za Jutarnji govorio Dean Rostohar, nekadašnji član V. voda Alfi u kojem je Brkić i bio.
“On je baš uvijek pokazivao odlike izvrsnog vođe. Bio je vrhunski profesionalac i nikada nije ostavio posao nedovršen. Možda ga zato javnost i percipira kao pomalo grubu osobu, no njemu su profesionalnost i ozbiljnost uvijek bili na izuzetno visokoj razini. Znao je povesti ljude. Uvijek je nosio uglavnom kalašnjikov i snajper, ali svi smo, manje-više, imali različito naoružanje i znali baratati svim oružjem”, govorio je Rostohar. Govorila je o Brkiću i udovica Vladimira Dešćaka, Marina Dešćak, koja ga smatra jednim od svojih najboljih prijatelja.
“Bilo je to za mene teško vrijeme. Vladimir je poginuo s nepune 23 godine. Ostala sam sama sa 16-mjesečnom djevojčicom i sinom na putu. Brkić je bio Vladimirov zapovjednik koji me obavijestio o njegovoj smrti. Nije više imao nikakve obaveze prema meni. A onda je trebao, za svoje ratne zasluge, dobiti vojni stan. Odbio ga je. Tomislavu Karamarku, koji je tada bio načelnik PU zagrebačke, rekao je da on ne može prihvatiti stan prije nego što ga dobijem ja, udovica poginulog hrvatskog branitelja s dvoje djece. Zaista je tako bilo – ja sam dobila stan, a on ne”, ispričala je Dešćak.
Sve ili ništa
O Brkiću, dakle, oni koji su ga u ratu upoznali i koji su se zbog rata sretali s njime govore biranim riječima pa bi njegovo eventualno privođenje zbog ratnih događaja za Plenkovića moglo biti veliki udarac jer bi se vrlo vjerojatno na noge digao dio braniteljske populacije koja Brkića i danas podržava premda više nije politički aktivan. Svjesni su u Plenkovićevu timu da bi privođenje Milijana Brkića bila opasna igra, no svjesni su isto tako da bi za Plenkovića bilo opasno da Vanđelić ili bilo tko drugi ugrozi premijerovu borbu za treći mandat, posebice kada se zna da je zbog toga odustao od svoje briselske karijere. Stoga bi HDZ-ovci doista mogli zaigrati na sve ili ništa pa u konačnici i na to privođenje pokaže li se da Brkić za Plenkovića uistinu ponovno predstavlja prijetnju. Brkić se pak zasad drži podalje od svega toga, prošle godine osnovao je vlastitu tvrtku Alfa Strategy za savjetovanje u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem, direktor tvrtke je Božo Krmek koji je direktor i u tvrtki Powerplay Advistory d.o.o., čiji je vlasnik Višeslav Vukojević, sin bivšeg ustavnog suca Vice Vukojevića i poslovnog partnera Zorana Gopca, s kojim je Brkić također prijateljski povezan. Dok se Brkić bavi poduzetništvom, u HDZ-u se bave Brkićem pa govore da on još ima snažan utjecaj na pojedine organizacije u Dalmaciji, dijelu Slavonije i Zagrebu, Plenković se tih ljudi nije uspio riješiti na stranačkim izborima, ali se zato na tim izborima riješio Brkića, iako još ne spava mirno, strahujući od njegova utjecaja i njegova povratka.