Premijer Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković otputovao je u švicarski grad Davos, gdje će se u sklopu 48. Svjetskog ekonomskog foruma održati bilateralni sastanci lidera političkog i poslovnog svijeta. Forum je započeo 23.01.2018 i okupio više od 2500 sudionika, od toga sedamdeset državnika, odnosno kako mediji prenose, svjetskih lidera. Očekuje se dolazak i američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji bi po rasporedu trebao govoriti u petak. Tu su naravno i drugi lideri ekonomski najrazvijenijih zemalja svijeta poput njemačke kancelarke Angele Merkel, francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, britanske premijerke Therese May ali i premijera Srbije Aleksandra Vučića.
Sasvim očekivano, pa i opravdano, ova manifestacija je izazvala javne demonstracije. Po nekim statistikama, 85% svjetskog profita završava u džepovima 1% ljudi. Simbioza između kapitala i politike više se niti ne pokušava sakriti. Zato se na istom mjestu, s istim ciljevima, nalaze državnici, političari i poslovni ljudi, milijarderi, zapravo pravi gazde svijeta koji oblikuju sadašnjost i kroje budućnost. Plenković predstavlja malu, osiromašenu i opljačkanu Hrvatsku. Na prvi pogled, uopće se ne uklapa u to moćno društvo, ali je obrazac zapravo isti, kao i u većim i bogatijim zemljama. Političari su poslušne sluge kapitala, a demokracija se transformira u oblik prikrivenog totalitarizma s unaprijed propisanim vrijednostima i kalupima, u koje se svaki građanin odnosno rob, htio ili ne, mora nekako utaknuti. Tijekom Vlade Zorana Milanovića, Pavo Vujnovac je mnogostruko povećao bogatstvo. Premijer Orešković, nije imao dovoljno vremena da ostvari sve strateške planove određenih poslovnih krugova ali je ipak stigao u Hrvatsku dovesti predstavnike stranih kompanija, između ostalih i Kanađane koji su trebali preuzeti glavnu ulogu oko projekt plutajućeg LNG terminala na Krku. Od svih ponuda, Orešković je navodno gurao Kanađane čiji se planovi ne mogu ostvariti jer bi prevelikim zagrijavanjem mora i povišenjem za čak pet stupnjeva uništili morsku floru i faunu.
Tko iz domaće oligarhije stoji iza Plenkovića, nije još sasvim jasno. Vjerojatno odgovor na to pitanje ima Ante Ramljak kojem su Vlada i Sabor predali Agrokor na upravljanje, pretvarajući privatnu kompaniju u stroj za isisavanje novca preko visokih plaća, bonusa i konzultantskih ugovora. Za društvo u Davosu, Plenković je sitna riba, no možda tamo upozna neke bogataše i poslovne ljude koji su zainteresirani za ulaganje u Hrvatsku. Za razliku od nekih prethodnika, Plenković se ne čini kao osoba koja premijersku funkciju želi iskoristiti isključivo za gomilanje osobnog bogatstva. Kod njega su prisutni neki drugi, može se reći psihološki motivi. Iza dosadne i birokratske pojave, krije se gotovo patološka potreba za priznanjem nekakve važnosti i veličine. U Saboru, među svim tim Pernarima i Beljacima, da ne kažemo bedacima, Plenković nema osjećaj kako se nalazi u nekom visokom i probranom društvu, nego kao na tržnici za vrijeme trajanja svađe prodavača krumpira, ili u ovom slučaju prodavača magle. Zato on vapi za tim konferencijama i forumima gdje se okupljaju milijarderi i svjetski političari. Istina, povremeno mora otrpjeti manja poniženja poput povlačenja za sako ili štipanja za stražnjicu, ovisno o prilici, ali sve se to može izdržati kada je nagrada velika jer postaješ dio posebnog kluba izabranih, a to nije mala stvar. Zamislite, nema te kategorije u kojoj je Andrej Plenković jedan od nekoliko tisuća najboljih ljudi na planeti. Samo politika može lansirati neke osobe u visine, koje im realno i po svim validnim kriterijima, ne pripadaju. Hladno i bezosjećajno, s vidljivim odmakom od stvarnosti i stvarnih ljudi, on stalno spominje ekonomske pokazatelje, ali građani ne osjećaju da Hrvatska ide naprijed. Dapače, nalazimo se na samom dnu Europske Unije i nikakvi frizirani podaci to ne mogu sakriti. Ova Vlada, ne samo da nije provela nužne reforme, već je povećala broj uhljeba. Izgleda da stojimo na mjestu, što u nasem slučaju znači kako tonemo i gušimo se pod teretom dugova, ovrha i korupcije. Ne postoji način da se ova surova istina drugačije formulira. Dok narod kopa po kontejnerima i gladuje, Plenković hrani svoju taštinu.