Pretvarajući Hrvatsku političkim planskim, postupnim i programiranim djelovanjem u svojinu i općenito hrvatsku populaciju u usputno tehničko biračko sredstvo, koje je moguće retoričkim pokazivanjem europske važnosti, najavama budućih djelovanja i interesnim povezivanjem jednostavno pridobiti, stranačko-partijski vrh i njegova vojska sljedbenika izgradili su vladavinu nad Hrvatskom po obrascu isključive odanosti, interesne lojalnosti i trgovinskog savezništva, neovisno o svim mogućim demografskim i inim posljedicama za hrvatsku budućnost. Model se vladanja potvrdio vrlo uspješnim za interesne sljedbenike, a uspio je najvećim dijelom i s kontrolom njihove svijesti te naročito njihova javnog izričaja.
Nemoguće je čuti iz tog zatvorenog političkog kruga bilo kakav drugačiji izljev javnih emocija osim atribucija veličine, važnosti, posvemašnje uspješnosti, nezabilježenih postignuća, velikih nastojanja, nezamjenjivosti i sličnih. Poput dirigiranog orkestra koji mora slijediti ispisane note i podizanje tonaliteta po dirigentskom zamahu uz potpunu mirnoću zanesenog slušateljstva i gledateljstva zadivljenog upravo takvim dogovorenim predstavama. Ponavljanje je zato nižih sljedbenika izrečenog s vrha kriterij važnosti u zatvorenom krugu, a oponašanje njihovih veličina i širina ključna pretpostavka ostanka na izvršnim pozicijama u njemu.
Nevjerojatna mimikrija prema van zapravo kod većine ideoloških interesnih sljedbenika prikriva njihovu unutarnju borbu sa samim sobom i s objektivnom hrvatskom stvarnošću, dok su izričaji razumijevanja, posebno za demografski nestanak Hrvatske, uglavnom kod svih za nejavnu upotrebu. Unutarnja je borba ponajmanji problem sve dok je milost s političkih visina važeća i dok pozicijska trajnost ne postaje upitna. Obrazac se takvog vladanja polako i sigurno prenosi i na niz ostalih djelatnosti, pretvarajući na taj način hrvatsko društvo u neuređenu formu s kojom se jedino i može ostati u europskom prizemlju.
Stranačko-partijska svijest primarno izgrađivana na nasljednoj emotivnoj osnovi prema bivšoj zajednici, njezinoj prevladavajućoj političkoj ideološkoj i jednonacionalnoj dominaciji praktički u svemu, nije se u Hrvatskoj bitno promijenila niti u višestranačju niti s prolaskom vremena u slobodi samostalne države. Primjeri se navedenog mogu vidjeti svakodnevno u postupanju, postavljanju, izvršnom rekonstruiranju, “koalicionom” združivanju, a ponajviše u programskom odstupanju i reformskom višegodišnjem najavljivanju nikad izvršenog.
Nastavak bez promjena
Nastavak bez promjena istog upravljačkog obrasca ili njegova dodatnog etabliranja u već jasno primirenoj Hrvatskoj ili kako bi se to u politologiji terminološki odredilo političkoj okupaciji, za Hrvatsku bi značio samo novo intenziviranje demografske destrukcije, potvrđivanje gospodarske stagnacije i općenito produljivanje hrvatske ukupne neuređenosti. Najvidljivije će negativne posljedice biti upravo na demografskoj slici Hrvatske; bez ikakve dileme najvažnijoj problematici s kojom su se hrvatski izvršitelji trebali i najviše pozabaviti. Trebali su, ali nisu niti pokazuju ozbiljniju namjeru da konačno zaustave raseljavanje, izumiranje, depopuliranje, iseljavanje, starenje, nestajanje, pražnjenje…
Ipak, retoričke najave nisu izostale usprkos svemu i usprkos svim službenim statističkim demografskim negativnostima potvrđenima popisom stanovništva 2021. i neumoljivošću mjesečne i godišnje statistike prirodnog kretanja stanovništva, odnosno sad već neupitno isključivo prirodnog pada hrvatskog stanovništva. Kakva je to snaga kojom se izgovara kako su upravo recentni izvršitelji najviše dosad učinili za demografsku problematiku i hrvatsko iseljeništvo i kako je moguće prihvaćanje njihova izričaja kao programskog nastavka nakon svih egzaktnih neumoljivosti? Što se želi time dokazati? Programski odmak, kolektivni zaborav, vladajuću brižnost ili znanstvenu podčinjenost?
Nastavak će primjene istog obrasca izvršnog vladanja, nastavak prirodnog pada stanovništva (prema službenim podacima o prirodnom kretanju stanovništva Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, u prva dva mjeseca ove 2022. godine već je registrirano 6430 više umrlih, nego rođenih) i nastavak starenja, odlazaka učenika osnovnih i srednjih škola, iseljavanja i pražnjenja ruralnih područja uvesti Hrvatsku u već četvrto međupopisno razdoblje s tipom općeg kretanja stanovništva zvanim izumiranje.
Nastavak? Zamjena stanovništva ili revitalizacija useljavanjem primarno identitetske populacije i poticajnom klasičnom populacijskom politikom? Kakva se god ideologija primjenjuje, ovo ostaje ključno nacionalno strateško pitanje hrvatskog nastavka i opstanka, a ideološke zablude vezane uz model njegova rješavanja ubrzo će morati shvatiti i moderna, razvijena i demokratska Europa.
Programski nastavak
Utopijska razmišljanja kako su politički programi temelj dobivanja izbora upravo svoju negaciju imaju u hrvatskim, nakon kojih su pridruživanja neovisno o ideološkoj osnovi, programskim različitostima i naročito hrvatskim strateškim nacionalnim ciljevima svedena na interesnu trgovinsku pragmu vladavine. Programska usklađenost hrvatskih izvršitelja nije ni potrebna u vladajućem pridruživanju, a “najvažnija problematika hrvatske budućnosti” ili “pitanje svih pitanja” uglavnom se ni ne spominje ili doživljava svoju programsku marginalizaciju sa sadržajnom uskoćom u skladu s političkim promišljanjem važnosti.
“Hrvatskom društvu manjka tolerantnost prema različitostima u mnogim aspektima. Također mu nedostaje otvorenost u raspravama o njemu samom i njegovu odnosu prema drugima. Zbog tradicionalnosti i okrenutosti prema prošlosti, hrvatskom društvu manjka progresivnost, ne samo okrenutost prema budućnosti nego i prema napretku u spoznajama i društvenim odnosima. Posljedice toga su nizak stupanj vitalnosti i kreativnosti. Zato će SDSS raditi na afirmaciji triju vrijednosti i ideja: ideje tolerancije, ideje otvorenosti i ideje progresa” (Program rada SDSS-a za period 2021.-2025. godine).
Manjak progresivnosti i nizak stupanj vitalnosti sve je što se može izreći o najvažnijem pitanju. Ili pomak iz “temelja gospodarskog, regionalnog, ruralnog i ukupnog razvitka Hrvatske kao strateškog izazova suvremene Hrvatske i njezine budućnosti” prema “reguliranju rada nedjeljom”.
“Demografsku revitalizaciju postavit ćemo u temelje gospodarskog, regionalnog, ruralnog i ukupnog razvitka Hrvatske kao strateški izazov suvremene Hrvatske i njezine budućnosti. Najvredniji hrvatski potencijal oduvijek su bili ljudi i njihove vrijednosti, koji s tradicijskim i prostornim obilježjima čine civilizacijsko bogatstvo Hrvatske i Europe, a naša je zadaća i obaveza to bogatstvo sačuvati, razvijati i prenositi na buduće naraštaje. Posebno su negativna dva demografska procesa u hrvatskoj populaciji: dugotrajni prirodni pad stanovništva i intenzivno recentno iseljavanje mladih i obrazovanih, prema kojima se institucionalno i programski moraju usmjeravati modeli demografske revitalizacije, poticanje ostanka i zapošljavanja.
Cjelokupnu koncepciju demografskog razvitka zasnivat ćemo na pozitivnoj populacijskoj politici, modelima revitalizacije domicilne i iseljeničke populacije, ostanku mladih u Hrvatskoj, obiteljskoj politici, poticanju povratka iseljene Hrvatske i njezinu uključivanju u gospodarski, društveni, znanstveni i politički život u domovini te kroz jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske” (HDZ, Izborni program Vjerodostojno, 2016.).
Važnost učinjenog
Bila su to očekivanja sukladna značenju demografske problematike za gospodarski i ukupni razvoj zemlje, no s pomakom vremena i iskustva s udruženim vladanjem nisu programski nastavljena niti su ušla u pet strateških pristupa, već u četvrti programski prioritet od njih ukupno deset. Njegov sadržaj jasno pokazuje političko razumijevanje težine i posebno načina rješavanja, ali zato uvijek ostaje retorički iskorak u javnoj prezentaciji važnosti i učinjenog.
“1. Socijalna sigurnost
2. Perspektivna budućnost
3. Ekonomska suverenost
4. Osnažena državnost
5. Globalna prepoznatljivost
1. PONOSNA I SUVERENA HRVATSKA
2. UČINKOVITA DRŽAVA
3. RADNA MJESTA I PLAĆE
4. DEMOGRAFSKA REVITALIZACIJA
Osigurat ćemo roditeljske naknade u visini od pune plaće, udvostručiti dječji doplatak, subvencionirati 20.000 stambenih kredita za mlade obitelji te osigurati produljeni rad u još 200 vrtića. Regulirat ćemo rad trgovina nedjeljom te omogućiti svima da je provedu s obitelji.
5. POREZI
6. ZDRAVSTVO I MIROVINE
7. OBRAZOVANJE, ZNANOST I INDUSTRIJA 4.0
8. SAMODOSTATNOST U HRANI I ENERGIJI
9. OBNOVA ZAGREBA
10. RAVNOMJERAN RAZVOJ”
(HDZ, Sigurna Hrvatska, Program za izbore za Hrvatski sabor 2020. godine)
Zajednički interes
Samo letimičan pogled na gore priloženi programski sklad ili nesklad i sadržajne promjene s vremenom programiraju izvršni odnos prema najvažnijoj problematici hrvatske sadašnjosti i budućnosti. Očekivanja kako o strateškim razvojnim pitanjima Hrvatske ne bi trebalo biti apsolutno nikakvog političkog sadržajnog i izvršiteljskog razlikovanja prema programskim najavama i budućim postupanjima ostaju zasad u formi čistog idealizma, znanstvenog zanosa i spoznajnog realizma. “Okrenuti se spoznajama”, kako se programski tvrdi, postaje osnova političkog razumijevanja, kao i vjerovanje kako će politički pragmatizam potrebe za vladanjem konačno shvatiti temeljnu istinu. Svi živimo u istom društvu koje se i dalje zove hrvatsko i istom prostoru koji se zove Hrvatska. Razvijenost i uređenost tog bi društva i prostora trebala biti, neovisno o različitostima po raznim osnovama, primarni politički, znanstveni i ukupni razvojni interes.