Godinama je jedna od gorućih tema među hrvatskim političarima reforma lokalne samouprave koja je našoj zemlji nužna ponajviše zbog velikog broja općina, točnije njih 428 među kojima je mnogo onih koje nisu samoodržive pa se njihova uloga uglavnom svodi na zbrinjavanje stranački obojenih i podobnih kadrova.
Da će provesti tu veliku, opsežnu i složenu reformu, premijer Andrej Plenković i njegov HDZ spominjali su u posljednjem programu za parlamentarne izbore, a to se tvrdilo i kada se pripremao plan za Nacionalnu strategiju oporavka na temelju koje se Hrvatska oslanja na europske milijune kojima bi se zemlja trebala izvesti iz krize.
Nema podršku
Međutim, i Europska komisija od naše zemlje zahtijeva provedbu reformi, između ostalih i one koja se odnosi na uređenje broja općina. S tim je planom pompozno, uoči posljednjih lokalnih izbora, krenuo ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica, iz čijeg je resora najavljeno ukidanje općina, no i prije nego što je krenuo u realizaciju svojih planova, ideja ministra Malenice među općinskim načelnicima, pa i među članovima njegova HDZ-a, nije pala na plodno tlo.
Malenica je uoči tih za stranku važnih izbora odlučio piliti granu na kojoj HDZ sjedi pa su stranački glavešine odlučili stati na loptu i pričekati s provedbom te reforme koja je uoči svakih izbora jedna od gorućih tema. Vremena za otezanje više nema, znaju to vrlo dobro u Plenkovićevu timu kojemu se odnedavno pridružio novi ministar financija Marko Primorac koji se, prema tvrdnjama njegovih novih suradnika, ozbiljno nabrusio.
Spreman je, kako tvrde naši dobro upućeni sugovornici, opravdati premijerovo povjerenje, ali je isto tako spreman na velike, radikalne, a lako moguće i bolne rezove. U njegovu timu već se nekoliko dana raspravlja o porezu na nekretnine, što se s obzirom na najave moglo i očekivati, no Plenković s time želi biti na oprezu i nema namjeru izlijetati s još jednim porezom u ova krizna i neizvjesna vremena kada se građanima nastoji pomoći da prežive i različitim socijalnim bonovima.
Iako Primorca zasad opisuju kao korektnog čovjeka i dečka sa znanjem, tvrde da će on kao ministar financija provoditi brojne nepopularne politike i brojne nepopularne rezove, no da bi mu se o glavu mogla obiti njegova ogromna ambicija i ljubav prema novcu, a osim toga, Primorac će morati voditi računa o tome da se ne zamjeri HDZ-ovim stranačkim glavešinama, što bi se uskoro moglo početi događati jer Plenkovićeva vlada do rujna planira donijeti odluku kojom će se definirati kriteriji za spajanje općina, što je program na kojem će snage ujediniti mladi ministarski dvojac Primorac i Malenica.
Neprovediv plan
Ideja je da veće općine preuzmu manje, a da bi potaknuli taj oblik svojevrsnog ukidanja općina, država će na sebe preuzimati dugovanja pojedinih općina, dok bi one općine koje pristanu na takav model funkcioniranja od države trebale dobiti dodatnu financijsku injekciju, odnosno dvostruki iznos od onoga koji je manja općina dosad dobivala iz fonda fiskalnog izravnavanja.
Poticaji za dobrovoljna stvarna spajanja trebali bi uključivati i jednokratne kapitalne transfere u razdoblju od idućih pet godina, a taj novac općine bi trebale preusmjeriti za infrastrukturne projekte. Jednako tako, one općine koje se odluče na ovaj model funkcioniranja trebale bi od države dobiti i sredstva za trošak zaposlenika, a poticaji će u načelu ovisiti o broju i vrsti funkcija koje su predviđene za spajanje.
Sve ovo tek je dio pomno osmišljenog plana, a premijer Plenković svojski se potrudio da ideju o spajanju općina naciji predoči kao revolucionaran plan novog ministra Primorca, na što u HDZ-u nezadovoljno odmahuju rukom napominjući da se o tome planu govorilo mnogo prije Primorca te da premijer previše podilazi ministru koji nije stranački kadar i koji se tek treba dokazati. Međutim, ako je suditi po njegovim prvim izjavama, Primorac se na ovoj temi pokazao kao jasan i odrješit tip koji doista može izvesti ovu dugo očekivanu reformu do kraja.
“U Hrvatskoj već godinama postoji suglasnost da jedinica lokalne uprave i samouprave ima previše, to nije sporno, ali u tim raspravama treba voditi računa ne samo o broju jedinica nego i o njihovim administrativnim i fiskalnim kapacitetima”, izjavio je nedavno Primorac, napominjući da u nekim drugim članicama EU-a koje imaju i više lokalnih jedinica to nije ograničavajući faktor, ali je ujedno naglasio kako kod nas postoji puno jedinica koje su slabe financijski i u kojima je malo zaposlenih te one kao takve ne mogu učinkovito pružati građanima ono što im je potrebno niti upravljati vlastitom imovinom.
Vojska zaposlenika
Nije u ovoj priči odlučan samo Primorac nego i premijer Plenković koji se sastao s predstavnicima Zajednice županija, Udruge gradova i Zajednice općina kojima je predstavio odluke koje se odnose na funkcionalno povezivanje općina. “Ministri Malenica i Primorac imat će dodatne konzultacije s vodstvima tih organizacija”, poručio je premijer nakon spomenutog sastanka, dajući time do znanja na koju dvojku računa kad je riječ o provedbi ove reforme koja je među općinskim načelnicima, ali i među lokalnim HDZ-ovcima, već dočekana na nož i s negodovanjem pa stoga ni sada opstrukcije nisu nemoguće, a problem za Plenkovića predstavlja i to što se na ovaj golemi rez odlučio uoči skorašnjih parlamentarnih izbora u koje ulazi boreći se za svoj treći uzastopni mandat.
Kako tvrde naši nezadovoljni sugovornici, činjenica je da je Hrvatska, kad je riječ o lokalnoj samoupravi, zemlja apsurda, što je jasno i laicima koji znaju da naša zemlja uz 428 općina ima još i 127 gradova i 20 županija plus Grad Zagreb koji ima status grada-županije. Dakle, sve skupa govori se o 576 jedinica lokalne samouprave, ali ovdje je riječ i o gotovo deset tisuća fotelja koje su uglavnom popunjene takozvanim uhljebima.
Usporedbe radi, taj broj fotelja gotovo je istovjetan broju stanovnika jednoga Knina, no pita li se općinske načelnike, pa i dio HDZ-ovih gradonačelnika, nisu državi najveći problem gradovi i općine, nego županije u kojima rade odlično plaćeni kadrovi i koje vrve zaposlenicima sa stranačkim dresovima, a tu ujedno najbolje funkcionira i famozni “lex šerif” koji je župane zaštitio kao ličke medvjede. Iako vladajući kreću u proces pripajanja općina, nezadovoljstvo kod načelnika izazivaju HDZ-ove, ali i SDP-ove teze o tome da je županijski sustav dobro prihvaćen i funkcionalan, što je prema riječima naših sugovornika miljama daleko od istine.
Stvaranje veležupa
Koliko je Hrvatskoj nepotrebno više od 400 općina, toliko joj nije potrebna ni gomila županija, ali to je nešto u što se nitko iz aktualne vladajuće garniture ne usudi dirnuti pa dio nezadovoljnih načelnika tvrdi kako je i ova reforma samo smokvin list te da u stvarnosti od ozbiljnih promjena neće biti ništa jer su županije baze dviju velikih stranaka.
Nitko na terenu, u lokalnim jedinicama, ne osporava to da je Hrvatskoj potreban novi program nacionalne demografske obnove i prostornog uređenja te održivog razvoja, u što bi se odlično uklopila reforma lokalne i javne uprave, ali za to je, prema nekim tezama, potreban novi teritorijalni ustroj, odnosno uvođenje pet velikih županija- veležupa – Zagreb kao posebna veležupa, Istočna Slavonija, Središnja Hrvatska, Gorska Hrvatska, Dalmacija i Istarsko-kvarnerska veležupa.
Za nešto tako opsežno i veliko aktualna Vlada nema ni vremena ni kapaciteta pa će se priča s reformom lokalne samouprave i sada svesti na pripajanja po volji općina, od čega u konačnici neće biti ništa jer onima koji upravljaju općinama uglavnom nije stalo do toga kako žive njihovi sugrađani, nego do toga koliku plaću i ostale povlastice na kraju mjeseca oni uspijevaju dobiti – očekivati od takvih da se dobrovoljno odreknu fotelja u najmanju je ruku naivno, što se već sada može čuti među načelnicima, pa čak i onima koji dolaze iz HDZ-ovih redova i koji bi barem formalno trebali podržavati ideju svojeg šefa Plenkovića, na što bi možda i pristali da je Plenković nije pripisao nestranačkom ministru Primorcu.