Česta je praksa na hrvatskoj gospodarsko-političkoj sceni da političari u svakom slučaju i bez ikakvih kriterija te po svaku cijenu idu na ruku poduzetnicima, pa čak i onda kada to ne ide na ruku građanima. Tu učestalu praksu u svojem mjestu prekinuo je SDP-ov načelnik istarske općine Vižinada Marko Ferenac, i to tako da je njegova općina skinula urbanizaciju na parceli u Baldašima koja je u vlasništvu poduzetnika Danka Končara. Na taj se potez načelnik, uz potporu Općinskog vijeća, odlučio zbog toga što Končar od 2008., otkako je kupio zemljište od 22.000 m2, nije izgradio baš ništa, tim se činom Ferenac prilagodio interesima svojih sugrađana kako bi općini Vižinadi osigurao prostor za širenje i razvoj. Presedan je to kakav se u Hrvatskoj rijetko viđa, s tim da se u Istri još rjeđe viđaju situacije u kojima su lokalni političari Končaru spremni okrenuti leđa. Još je davne 2008. Končar za tu parcelu izdvojio 1,8 milijuna kuna, govorilo se da se tu radi o projektu povezanom sa susjednim, ranije kupljenim zemljištem od 87.000 m2 u KO Kaštelari, a sve zajedno poznato je pod nazivom Projekt Hacijenda Baldasari koji obuhvaća područje od 11 ha u Vižinadi odmah iznad doline Mirne.
Bahami i Malta
U trenutku kupnje na parceli je bila omogućena gradnja turističkog naselja, kao i gradnja agroturističkih kapaciteta na 25 posto zemljišta, ali se Končar do danas nije pomaknuo s mrtve točke. Treba, međutim, napomenuti kako su i mimo ovog slučaja Končarove aktivnosti na istarskom poluotoku neobične. Poznato je da Končar preko svoje tvrtke Kermas ulaganja u Istri raspolaže nizom zemljišta, ali on je i na tu parcelu i Vižinadi, ali i na niz drugih parcela godinama stavljao hipoteke, a sve je počelo još 2010., kada je na to zemljište stavljena hipoteka u iznosu od 20,000.000 eura koja je išla u korist Končarove tvrtke RCS koja je registrirana na Bahamima. Dvije godine nakon toga Končar je na sve parcele stavio dodatnu hipoteku u iznosu od 61,000.000 eura, i to preko svoje tvrtke LNS koja je registrirana na Malti.
Kako je Končar došao do toga novca i kamo je nestalo tih 81,000.0000 eura, pitanje je na koje odgovor zasad ne nudi baš nitko. I prošle godine dodatnu hipoteku od tri milijuna eura uložila je tvrtka Tonala s Cipra koja je vlasnik Marine 21 iz Hrvatske, a koja je baš kao u kakvom začaranom krugu ulagala u Končarove marine u Puli i Trogiru. Inače se iza Končarove tvrtke Kermas ulaganja krije oko trideset tvrtki, ali bez obzira na to, grupacija je prošlu godinu privela kraju sa 130 milijuna kuna gubitka, oko pola milijuna kuna obveza te s dva milijuna kuna prihoda. Treba napomenuti kako je ta tvrtka vlasnik 30-ak velikih projekata te raspolaže stotinama hektara imovine diljem Istre koja je procijenjena na oko pola milijarde kuna. Nije posve jasno odakle Končaru taj novac, a nije jasno ni u što je uložen, ali je zato jasno da i Končarova tvrtka Kermas Istra na poluotoku posjeduje nekretnine vrijedne milijardu kuna.
Upitno podrijetlo novca
U toj tvrtki su Barbariga, Dragonera i još nekoliko projekata u Istri, ali i projekt na kojemu Končar radi s odvjetnikom Antom Nobilom i zagrebačkim poduzetnikom Petrom Pripuzom. Uz njih se još povezivao i pokojni poduzetnik, kontroverzni Mićo Carić. Povezuje se Končar s brojnim predstavnicima domaće političke scene, a bez obzira na to što mu je još u bivšem režimu izrečena zatvorska kazna u trajanju od 12 godina, koju je služio u Lepoglavi od 1976. do 1983., odobreno mu je vraćanje duga u ratama te je nakon smanjenja kazne pušten na slobodu te 1983. godine. Danas se pak Končarovo bogatstvo procjenjuje na više milijardi kuna, u javnom se prostoru baš on jedno vrijeme spominjao kao spasitelj Uljanika, no s druge se strane tvrdilo da se on samo nastoji domoći atraktivnog zemljišta kako bi na njemu gradio nekretnine i stanove nalik na one na Muellerovu brijegu u Zagrebu, gdje posluje s Pripuzom i Nobilom i gdje bi se trebalo graditi tisuću stanova.
Inače je kao vlasnik Kermas Internationala Končar preuzeo hotel Medenu u Dotu, baš kao i Apartmane Medena u predstečajnoj nagodbi, nakon toga, prema tvrdnjama naših dobro upućenih sugovornika, smanjio je vrijednost brodogradilišta te imovinu prebacio u druge tvrtke, uz Medenu, Končar i poznati glumac Rade Šerbedžija navodno postupno kupuju okolne hotele među kojima je i Hotel Ola u Segetu. Kada je o Istri riječ, Končara se smatra vodećim investitorom na području grada Vodnjana, s tim da je do terena na području Barbarige i Dragonere došao pod dosta čudnim okolnostima, odnosno kupnjom istoimenih projekata od tvrtki koje su pozadinski bile u vlasništvu Wolfganga Kulterera i Guentera Striedingera, odnosno nekadašnjih čelnika Hypo banke koji su odslužili višegodišnje zatvorske kazne zbog malverzacija novcem te iste banke, s tim da su Barbariga i Dragonera bili projekti koji su ujedno i klasični primjer njihova nekadašnjeg djelovanja.
Velika pljačka
Šefovi banke osnivali su tvrtke u Lihtenštajnu, zatim su kreditom vlastite banke kupovali poljoprivredna zemljišta koja su onda uz asistenciju lokalnih političara urbanizirali. Nakon toga bi druga tvrtka koja je također bila u vlasništvu šefova banke kupovala isti projekt, ali po znatno višim cijenama, a projekt Barbariga i Dragonera bio je klasičan primjer njihova tadašnjeg djelovanja.
“Poslovanje Hypo banke na Balkanu najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, tvrdio j svojedobno voditelj CSI Hypo Christian Boehler koji je utvrdio da su bankari iz Koruške surađivali s najgorim kriminalcima, tajnim službama, vojnim osobama i korumpiranim političarima te da su oprani novac iz Hypo banke izvlačili putem tajnih računa u Lihtenštajnu. Afera Barbariga i Dragonera do zatvora je dovela nekadašnju IDS-ovu šeficu Vodnjana Lidiju Delton, i to zbog dokumentacije iz koje je bilo jasno da je šefovima Hypo banke prije kupnje zemljišta obećala urbanizaciju, a premda je bilo jasno da je cijeli posao kreiran iz vrha IDS-a, u konačnici je cijenu platila samo Delton.
Kada je Kultereru i Striedingeru voda došla do grla, po hitnom se postupku počelo tragati za kupcem koji bi preuzeo projekte Barbariga i Dragonera te zatvorio kredite prema Hypo banci, čime bi nestala osnova za kazneni progon pa se tu na poziv bivšeg istarskog župana Ivana Jakovčića pojavljuje Končar koji je nakon zatvorske kazne zbog gospodarskog kriminala u bivšoj Jugoslaviji poslovno uskrsnuo u Rusiji, odakle je investirao u afričke rudnike rijetkih metala. U Hrvatsku se vratio kao investitor težak stotine milijuna eura koji se politički zbližio s Jakovčićem. Razgranao je u međuvremenu Končar svoj biznis na sve strane pa ga tako iz Finske prati afera Afarak koja je izbila kada se otkrilo da je taj poduzetnik tajni vlasnik niza kompanija koje su posjedovale dionice malteške tvrtke Afarak koju su razotkrili Rajski papiri, odnosno Paradise Papers.
Iz pritvora u Rusiju
Kako su svojedobno pisali mediji u Finskoj, Končar je većinski kontrolirao Afarak preko mreže tvrtki da bi izbjegao obavezu preuzimanja dijela malih dioničara, zbog čega je finska država od njega potraživala desetak milijuna eura kazne. Baš negdje u to vrijeme kada se problematizirao ovaj Končarov posao, u problemima se našao i Jakovčić koji je tada bio europarlamentarac, a koji je godinama primao pozamašne iznose kao član NO-a u Končarovim tvrtkama. Ta se priča vrlo brzo zataškala te se možda i zbog tih zataškavanja uz Končara godinama vežu razne kontroverzije.
Prema onome što se o njemu iz medija i vlastitih izjava da iščitati, rođen je na zagrebačkoj Šalati, majka mu je bila učiteljica, a otac profesor na Poljoprivrednom fakultetu. “Kruh s malo masti i šećera u djetinjstvu bio mi je jedina i najveća poslastica, nije bilo ničega”, ispričao je u jednom intervjuu Končar, priznajući da mu obitelj nije imala novca za novu odjeću pa ju je dobivao iz međunarodne pomoći. Nakon gimnazije diplomirao je elektrotehniku, a s prijateljima s arhitekture skupio je novac i u Njemačkoj kupio stroj za kopiranje arhitektonskih nacrta, kada je zaradio prvi ozbiljan novac i kupio Jaguar. Radio je i kao honorarni asistent na Elektrotehničkom fakultetu, a prije odlaska u vojsku bio je šef održavanja elektronike u Vjesniku. Nakon vojske zapošljava se u Jugoturbina Commerceu, koji je vodio njegov rođak. Ondje odmah postaje direktorom, a tvrtka je imala ovlasti za uvoz i izvoz raznih proizvoda za potrebe jugoslavenskih poduzeća, no 5. studenoga 1976. odlazi u pritvor. Iz pritvora stiže do Rusije, a iz Rusije stiže s milijunima koji su mu sve do ovog posljednjeg slučaja osiguravali naklonost hrvatske politike.