CRKVA VIŠE NIJE MOGLA TRPJETI STALNU ŠUTNJU NAŠE SVJETOVNE VLASTI: Biskupska konferencija upozorila je na alarmantno stanje u demografiji

Ilustracija/Pixsell

Malo je komu više u današnjoj Hrvatskoj sporno prihvatiti kako Hrvatska demografski nestaje zabrinjavajućom silinom koja usporava, zaustavlja i prizemljuje razvoj praktički svake djelatnosti i svakog državnog sustava, a pogotovo prizemljuje društvenu i prostornu ukupnost i uređenost na europskoj ljestvici.

Koliko je samo vremena, snage te napisanih i izrečenih riječi bilo potrebno iz znanstvenih, uglavnom demografskih smjerova kako bi se uvažena, zatvorena i po političkom diktatu uglavnom kontrolirana akademska i svaka druga udruženost odvažila javno izreći ključnu stratešku nacionalnu potrebu.

Silina je demografske destrukcije i demografske znanstvene analitike naprosto tražila javno očitovanje udruženih akademičara, matičara, srodnih granskih društava, brojnih zajedničara i pogotovo svih ostalih izvan političkih stranačko/partijskih izvršnih krugova.

Više od dvadeset godina prema uglavnom politički ustrojenim vladama nastojalo se provoditi nezamjeranje i postavljanje na distanci vezano uz demografsku problematiku, usprkos općoj i egzaktno dokazanoj spoznaji o svim demografskim negativnostima i njihovim razarajućim utjecajima na hrvatsku razvojnu ukupnost te društvenu i prostornu uređenost. Muk, tišina i pozadinsko negodovanje postali su nova-stara hrvatska postupanja u magli, dok je vrijeme odlazilo, a s njim i hrvatska mladost već ustaljenim smjerovima svojih predaka iz ranijih gastarbajterskih i još ranijih kriznih gospodarskih (kriza vinove loze) i političkih (ratnih i poratnih) vremena. Politički taoci vlastitih političara i njihovih obećanja, osobnih pozicijskih strahova te zarobljenih misli i primirenih potreba postupanja prema hrvatskim nacionalnim interesima uglavnom su čekali signal s političkog vrha i promjene koje nisu dolazile.

Istovremeno su iz demografskih redova najavljivani trendovi i negativne demografske neumitnosti, a navjestitelje se istih proglašavalo najblaže rečeno onima koji remete uspostavljeni politički i podanički znanstveni sklad unutar kojeg se formirao zavjet šutnje. Pogotovo poslije izborne uspostave izvršnog “koalicionog” trgovinskog sustava, a nije se prezalo ni od težih kvalifikacija usprkos silini demografske destrukcije kojoj svi u Hrvatskoj svjedočimo. Znanstveno je podaništvo doseglo posebnu razinu unutar političkog sustava i nije se nikad dogodilo da i jedan pozicijski izvršni znanstvenik podigne glas i javno priupita okruženje kamo mi to idemo i hoće li netko konačno prihvatiti hrvatsku demografsku stvarnost i početi donositi odluke u nacionalnom interesu.



Uspostavljena politička nirvana postala je značajna samo za ostanak u političkom sedlu iako je istovremeno jako štetila razvoju, demokraciji, vjerovanju u budućnost u Hrvatskoj i općenito toliko potrebnoj demografskoj revitalizaciji. Dovođenjem obrasca “koalicionog” trgovinskog upravljanja Hrvatskom do apsurda, političke mirnoće i sklada do iracionalnosti i ukupnog političkog djelovanja u nacionalnom interesu do rezultatskog minimalizma, polako se i sigurno Hrvatsku pretvaralo u neprepoznatljivost i usmjeravalo u demografski slom.

Tko, uostalom, više može iznutra nakon tolikog vremena političke pasivnosti i siline demografskih odlazaka išta smisleno opravdavajuće odgovoriti ili npr. s političkog izvršnog vrha? Donedavno se i pokušavalo, a danas po raznim skupovima na koje dolaze inercijom po izvršnoj poziciji to pokušavaju samo sljedbenici i zadivljenici vlastitih pozicija i političkog vrha koji im je i dao šansu koju nikad nisu smjeli ni dobiti.

Unutarnji sklad svim se nastojanjima želi zadržati i javno prikazivati postojećim, a trajat će sve dok hrvatski politički izvršni vrh ne shvati stvarni smisao svog političkog djelovanja (ako ga ikad u svom izvršnom mandatu shvati) ili dok naredbe ne stignu izvana. Onako kako je to bilo u slučaju nadoknade u visini plaće ženama u porodiljskom razdoblju nedavno. Istina u budućoj varijanti i samo za zaposlene. Ostalo je i dalje prepušteno javnim traženjima iz znanstvenih i ostalih nepolitičkih odgovornih redova i nastavku usiljenog dokazivanja nevidljivih postignuća nametnutih izvršitelja apologetskih manira i misaone skromnosti.

Prošlo je već pet godina postojećih političkih izvršitelja i u tih je pet godina Hrvatska prirodnim putem (više umrlih nego rođenih) izgubila više od 95.000 osoba, a iseljavanjem više od 200.000 osoba. Ukupno, dakle, gotovo 300.000 osoba! Nevjerojatna su to postignuća vladanja nad Hrvatskom, a provjeriti može svatko iz političkih i izvanpolitičkih krugova u službenim podacima Državnog zavoda za statistiku u seriji podataka Statistika u nizu, Gradovi u statistici i Priopćenjima 7.1.2. (Migracija stanovništva republike Hrvatske po godinama). Istovremeno je u Hrvatskoj počela i zamjena stanovništva jer je po istim izvorima u Hrvatsku useljeno oko 130.000 osoba, a sastav nam useljenih supstituciju i potvrđuje. Odseljava mlado i obrazovano stanovništvo pretežno i obitelji s djecom, a useljava uglavnom stanovništvo drugačijeg dobnog i obiteljskog profila.

Hrvatska je u tih pet godina izvršnog vladanja u “koalicionom” partnerstvu i podaničkom pozicijskom postavljanju bez kriterija (osim naravno stranačko/partijskog) izgubila nevjerojatnih više od 30.000 učenika osnovnih i srednjih škola. Podaci također provjerljivi za svakog u godišnjem Priopćenju 8.1.2. Državnog zavoda za statistiku. Zaista nevjerojatni podaci u samo pet godina trgovinske “koalicione” vladavine o razini demografske devastacije Hrvatske, koju se ničim ne može opravdavati niti ju se može pripisivati općim razlozima tako dragim u političko-diplomatskim priopćavanjima pred novinskim podanicima spremnima čak i na panegirike vladajućima ili samom vladajućem.

Primjer smo mogli vidjeti ovih zadnjih dana kroz glorifikaciju sposobnosti hrvatskog političkog vrha u usporedbi s opozicijskim ili susjednim. Svakog bi razumnog ovakvi podaci o silini depopulacije, iseljavanja i ukupnog nestanka ozbiljno zabrinuli i konačno potaknuli na postupanje u skladu s težinom, složenošću i uvjetovanošću na sve djelatnosti i sustave oko nas. Svakog, naravno, osim vladajućih Hrvatskom i njihovih pozicijskih podanika, ponašanja i postupanja nalik na sljedbenike kojima je zavjet šutnje i razina apologije primarni misaoni i duhovni dohvat.

Dogodilo se ipak i u takvim političkim okolnostima i s najvišeg je crkvenog vrha jasno i glasno progovoreno i deklaracijom poručeno: “Ova razina ravnodušnosti je nedopustiva” (Dnevno.hr, 23. 10. 2021.) i “Tražimo da demografija postane prioritetno nacionalno pitanje” (Večernji list, 24. 10. 2021.). Centar za promicanje socijalnog nauka crkve Hrvatske biskupske konferencije na Šestom je hrvatskom socijalnom tjednu organizirao skup Demografija, iseljavanje, migracije u okviru kojeg su razmatrane ključne demografske i migracijske teme. Programski odbor i njegov predsjednik imali su jasnu potrebu strogo selektirati izlaganja i nazočnost ustanova i pojedinaca, neovisno o toliko puta već izrečenim tvrdnjama zakonitosti, projekcijama, rješenjima i pitanjima odgovornosti pa je sve djelovalo poput stranačko/partijskih pravila u kojima se odgovornost za demografsku devastaciju Hrvatske ne smije ni spominjati. Takvim su postupcima u ime učenika izostali učitelji, ponovljene već puno puta izrečene misli bez autorskih navođenja (ustaljena znanstvena navika), a potrebnu su rezolutnost u traženju nužnog političkog postupanja zamijenila ublažena i deklarativna objašnjenja bez adrese i krivnje.

Bila je ovo posebna prilika da se s razine cijele struke i takve organizacijske visine prvi put u općem zajedništvu hrvatskoj izvršnoj vlasti pošalje poruka velike jasnoće i snage, ali su kao i uvijek u Hrvatskoj osobne limitiranosti i potrebe potvrđivanja podignute iznad općih hrvatskih potreba. Ipak, Deklaracija ostaje kao potvrda prekida šutnje, konačnog prihvaćanja demografske i uže migracijske problematike u strateškom nacionalnom smislu izvan političkih krugova i posebno kao potvrda potrebe političkog postupanja u nacionalnom interesu. Možda i prilika da osobne uskoče i misaone skučenosti ostanu postrani, a razne kartice, pokaze, prikaze i slično konačno zamijene strateške odluke.

Bila je prilika za rezolutnost bez koje nema pomaka ili prilika da se crkveno usmjeravanje na demografsku problematiku ne shvati kao demografski rekvijem ili barem prilika za pokazivanje jedinstvenosti znanstvenih ustanova i ukupnih znanstvenih stavova o nedvojbeno ključnoj problematici hrvatske sadašnjosti i budućnosti. Bila je, ali nije korištena u programskoj uskoči i osobnim potrebama pokazivanja i dokazivanja važnosti u nedostatku osobnosti. Zato su kratke nadopune nužne.

1. Unutar izvršne vlasti problematiku ukupne hrvatske populacije postaviti u skladu sa značenjem na razinu potpredsjednika Vlade RH i strateškog Vladina ureda.

2. Na čelo takvog ureda koji bi objedinio nekoliko postojećih državnih ureda postaviti primarno stručnu osobu sa stavom, znanjem, čvrstinom i političkom hrabrošću.

3. Koncept demografske revitalizacije postaviti prema ukupnoj hrvatskoj populaciji po oba revitalizacijska modela.

4. Temelj razvoja i demografskog opstanka Hrvatske treba biti bogatstvo i potencijal ukupne hrvatske populacije, ma gdje bila rasuta svijetom.

5. Postaviti revitalizacijski model prema domicilnoj populaciji u skladu s klasičnom populacijskom politikom, uvođenjem dosad gotovo neprimjenjivanog poticajnog poreznog sustava.

6. Postaviti revitalizacijski model selektivnom imigracijom primarno prema identitetskoj populaciji po modelima drugih razvijenih i iseljeničkih zemalja i također uz uvođenje poticajnog poreznog sustava.

7. Prihvatiti činjenicu kako djeca jedino i donose budućnost i u skladu s tom spoznajom poticati stupanje u brak, a time posredno i rađanje jer se i danas još gotovo 80% djece rađa u brakovima.

8. Primjenjivati i sve ostale tehničke i ine populacijske poticajne mjere jer to nisu socijalna ulaganja, već ulaganja u hrvatsku budućnost.

9. Jasno u nacionalnom proračunu i lokalnim proračunima odvagnuti važnost pojedinih stavki prema potrebama demografske revitalizacije.

10. Konačno se osloniti na znanstvene prosudbe umjesto na političke osjećaje.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI