Godinama je premijer Andrej Plenković vodio tihu borbu za dominaciju na hrvatskoj političkoj areni. S podmetanjima i kritikama susretao se od samog početka prošloga mandata ne samo na čelu Vlade, već i na čelu svojega HDZ-a. Stranku je, naime, prije nekoliko godina uistinu preuzeo kao jedini kandidat za rukovodeću poziciju, no zajedno s foteljom prvog čovjeka HDZ-a Plenković je preuzeo kadrove koje mu je ostavio njegov prethodnik Tomislav Karamarko. Istina, HDZ-ovci su se kroz prošlost pokazali kao tipovi koji se olako transformiraju i priklanjaju novih šefovima, ali bez obzira na sve koji su mu se preko noći priklonili, ne može se reći da je Plenković posljednjih godina imao lak zadatak. Konkurente, kritičare i nezadovoljnike nakon unutarstranačkih izbora protjerao je na margine, a parlamentarni izbori potvrdili su njegovu dominaciju. Premda nitko to ni u najluđim snovima nije mogao zamisliti, Plenkovićev HDZ suočen s pandemijom koronavirusa, brojnim aferama i ministrima koji su se smjenjivali kao na traci, na srpanjskim je izborima nadmoćno pobijedio, a ta nadmoćna pobjeda Plenkoviću je omogućila da napokon pokaže što zna i umije, i to sa svojim ljudima. Nije to mala stvar, već velika prilika koja u kriznim vremenima koja su pred nama označava i dvostruki mač. Plenković je pak kao prekaljeni političar svjestan uloge koju je zaigrao, a samim time i rizika koji ne očekuju samo njega, već i njegove suradnike, ali i državu u cijelosti. Baš je zato svoju novu Vladu formirao s dozom opreza bazirajući je na ljudima od povjerenja jer Plenković priliku koja mu se nudi nema namjeru propustiti. Cilj mu je, naime, biti prvim premijerom reformske vlade u povijesti Hrvatske, i to zato da bi se dokazao hrvatskoj javnosti i kritičarima, ali i da bi svojim europskim kolegama napokon pokazao što uistinu zna i umije. Digitalizacija, reforma lokalnih jedinica, porast poljoprivredne proizvodnje, očuvanje radnih mjesta, dovođenje investitora i otvaranje novih radnih mjesta, spajanje turizma i sporta, sve su to ideje koje je Plenković stavio na papir i koje kani provesti u mandatu koji je pred njime. Uz ostalo i Europska komisija od Hrvatske očekuje da teoriju provede u praksu, što je ujedno jedan od preduvjeta za europske milijune koji bi nam trebali stići kao pomoć za izlazak iz krize uzrokovane pandemijom koronavirusa. Da bi uistinu očekivanja pretvorio iz teorije u praksu, premijer Plenković svoju je Vladu odlučio formirati na četiri glavna stupa, odnosno na četiri ministra od kojih ima najveća očekivanja i koji će u provedbi reformi morati dati najviše od sebe. Prije svega, Plenković svoju novu reformsku Vladu bazira na provjerenom kadru. Radi se dakako o ministru financija Zdravku Mariću koji je i u prošloj Plenkovićevoj Vladi slovio za najpopularnijeg člana njegova kabineta. Marić će pak u provedbi reformi morati koordinirati s novim ministrom gospodarstva Tomislavom Ćorićem kojeg ionako dobro poznaje jer je u prošloj Vladi obnašao dužnost ministra zaštite okoliša.
Mladi lavovi
Tu su i njegova dva „mlada lava” – Josip Aladrović i Ivan Malenica. Momci su ovo koji su u vrlo kratkom vremenu osvojili premijerove simpatije. Premda ih je u svoju prošlu Vladu uveo u jeku rekonstrukcije, oni su se uspjeli dokazati sposobnošću i znanjem što je ujedno bio ključan kriterij za njihov ostanak u Vladi. Njih dvojica jedini su novi, mladi ministri za čiju se opstojnost nitko nije morao založiti. Prepoznao ih je i odlučio zadržati osobno Plenković. Izvori bliski Vladi tvrde da će bez obzira na stručnost mladih ministara najveći uteg ponijeti iskusni Marić kojeg Plenković već sada naziva mozgom operacije. U Marićevoj glavi mora da je zbog te titule velike zbrka, jer s jedne strane novca u državnoj blagajni ima sve manje, a s druge strane očekivanja rastu, ne samo od premijera, već i od građana, ali i svih onih koji ovise o državnoj blagajni. Oni koji Marića poznaju opisuju ga kao racionalista i realista, a sada kada mu je Plenković dao odriješene ruke, to bi osim reformi moglo rezultirati sukobima, i povišenim tonovima, jer će se svi ministri boriti za svoje resore, a Marić će u svemu tome morati biti onaj koji štiti državnu blagajnu pogođenu krizom. Uz to on će biti i onaj koji će najviše od svih inzistirati na reformama.
Smanjivanje duga
Slikovito rečeno, Marić će u ovim kriznim vremenima biti liječnik hrvatskih državnih financija, što je uostalom posao koji obavlja još od 2016., i Vlade na čijem je čelu nekoliko mjeseci sjedio Tihomir Orešković. Marić je u tu Vladu stigao nakon četiri godine stanke od državne službe. Taj je period proveo u Agrokoru, a i prije toga slovio je kao jedan od najboljih nestranačkih stručnjaka u Ministarstvu financija u kojem je nekoliko godina prije Agrokora radio kao državni tajnik. Da ponešto o financijama doista zna, Marić je potvrdio u svojim ministarskim mandatima kada je nakon osam godina kontinuiranog rasta u 2016. po prvi puta počeo smanjivati javni dug. Na kraju trećeg tromjesečja 2016. godine kada je Plenković preuzeo Vladu dug se spustio na 85 posto BDP-a. Marić na tome nije stao pa je krajem prošle godine dug spustio na 73,2 posto stabilno rastućeg BDP-a, što je uz padajući trend zadužnosti te suficit državnog proračuna i povratak kreditnog rejtinga na investicijsku razinu ipak pokazatelj da Marić zna što radi. Stoga ni ne čudi da se Plenković u novoj Vladi ponajviše oslanja na njega. Pita li se njega prva reforma koja se više ne može odgađati jest ona u zdravstvenom sustavu pa bi se tu uskoro pod velikim pritiskom mogao naći popularni ministar zdravstva Vili Beroš koji će konačno moći pokazati što zna i umije učiniti po pitanju dugova, pozamašnih listi čekanja i ostalih opipljivih problema koji guše ovaj resor.
Domaća proizvodnja
Pod velikim pritiskom od strane Marića mogla bi se naći ministrica Marija Vučković. Od nje u Vladi nemaju velika očekivanja, ali ministra financija to ne zanima previše. Svjestan je da se poljoprivreda mora stabilizirati, a poljoprivredna proizvodnja pokrenuti. To je za njega jedan od strateških interesa koji su uz ostalo vladajući napisali i u svojem programu za naredne četiri godine, stavljajući poseban naglasak na proizvodnju mesa te domaćeg povrća i voća. Navodno se za opstojnost poljoprivrede odnedavno zainteresirao i sam Plenković uviđajući značaj ovog sektora u kriznim vremenima. Dakako, velika očekivanja u Vladi imaju od ministrice Tramišak, mlade dame koja će morati upregnuti moždane vijuge ne bi li povukla što više sredstava iz famoznih europskih fondova krpajući pritom rupe koje je ostavio njen nevješti prethodnik Marko Pavić. Mlada ministrica pritom će se konzultirati s Ćorićem od kojega se očekuju konkretni prijedlozi na polju energetike. Osim toga Plenković se oslanja na njegove lobističke sposobnosti i u ovom času ima njegovo neupitno povjerenje. On bi uz Marića trebao biti kadar koji u javnost izlazi s konkretnim i konstruktivnim, održivim prijedlozima. Mladi ministar Malenica reformator je lokalne uprave, a osim toga na njega je pao golem teret reforme pravosuđa, na čemu također inzistiraju Plenkovićevi europski šefovi. Aladrovića pak u Vladi opisuju kao izrazito sposobnog dečka koji bi mogao i morao jako puno napraviti. Plenkovića je potpuno razoružao vještinama koje je u svega nekoliko mjeseci pokazao vodeći resor rada. Posebno kvalitetnim pokazao se u prvom valu korona krize. Tada je naime u manje od dva dana izradio mjere za suzbijanje krize, a premijer od njega i sada očekuje baš to – spretna i brza rješenja za zadržavanje radnih mjesta u novom valu krize koja je neminovno pred nama. Nova reformska Vlada koju je Plenković odlučio povesti morat će se baviti saniranjem posljedica korona krize, no premijer u planu ima i ulazak Hrvatske u eurozonu. Osim toga u vidu mu je i mogući ulazak u Schengen, za što će nužno dovršiti korjenite promjene sustava. U Vladi su svjesni da se zbog korone više ne može i ne smije zaustaviti gospodarstvo, i baš zato oči upiru u Ćorića koji će morati strukturirati ekonomiju. Morao bi dobiti i čvrstu profesionalnu podršku od gospodarstvenika, što do sada nijednom ministru nije polazilo za rukom.
Novi početak
Cilj je u tom smislu rasterećenje od nepotrebne administracije i suvišnih nameta, a osim toga to se odnosi i na ubrzavanje svih procesa nužnih za pokretanje, zatvaranje, ali i hitro prestrojavanje biznisa. Ćorić će u tom smislu biti primoran postaviti jasna i jednostavna pravila. Smanjenje broja lokalnih dužnosnika za upola, dvadeset posto manje plaće lokalnim vijećnicima, manji broj općina, ali i novi Zakon o plaćama te digitalizacija, koraci su koje će provoditi Malenica koji je, kako tvrde upućeni, s poslom već počeo. Pobjeda na parlamentarnim izborima sa sadašnje pozicije doima se tek kao jedna stepenica. Pred Plenkovićem, ali i pred državom još je puno izazova koji se ne mogu predvidjeti, no unatoč tome njemu se nudi i šansa za novi početak. Baš zato Plenkovićevu Vladu očekuje dramatičan period opstanka. Period je to u kojem Plenković može popraviti državu i izvesti je iz sistemskog zaostajanja. Novi ministri i njihov šef imaju četiri godine da otklone posljedice gospodarske i socijalne krize te postave temelje za prosperitetnu Hrvatsku, i to što prije, ali i što radikalnije. Posao definitivno neće biti nimalo lagan, no narod i država više nemaju vremena za čekanje. Krajnji je čas da se krene raditi i prestane polemizirati o ideološkim temama jer gladan hrvatski narod odavno se zasitio političkih predstava.