Premda su izbačeni SDP-ovci privremeno ušutjeli, problemima u najvećoj oporbenoj stranci ne nazire se kraj, upravo suprotno, povratak zastupnika u saborske klupe koji se očekuje krajem rujna među socijaldemokratima bi mogao izazvati novi val nevolja. Zna to vrlo dobro predsjednik Partije Peđa Grbin, koji prema tvrdnjama upućenih vuče poteze kojima se ne bori za stranački prosperitet, nego se grčevito drži za svoju predsjedničku poziciju premda bi uskoro mogao voditi nepostojeću stranku.
Nova imena
U stranci koja se još hvata za slamku spasa uvelike se među članstvom raspravlja o mogućim rješenjima koja bi rezultirala izlaskom iz krize, a kao jedna od mogućih spasonosnih opcija spominju se novi unutarstranački izbori na kojima bi novo vodstvo trebalo ponuditi detaljan i pomirljiv plan i program te novi politički zaokret koji bi socijaldemokrate vratio na staze stare slave, ali i na vrh rejting ljestvica, jer ne treba zaboraviti da SDP više nije druga najveća stranka u državi.
Umjesto njih, prostor na ljevici preuzima Tomaševićeva platforma Možemo, zbog koje je Grbin također već neko vrijeme na meti kritika premda je ta stranka u Gradu Zagrebu njihov koalicijski partner. Kada je pak riječ o novom vodstvu stranke, osim programa i idejnih rješenja, po SDP-ovim se kuloarima u zadnje vrijeme razglaba o nekoliko zanimljivih imena. Uz odbijenicu koju je izbezumljeno članstvo dobilo od menadžera i bivšeg šefa Podravke Zvonimira Mršića, u igri je aktualna sisačka gradonačelnica Kristina Ikić-Baniček s kojom su u stranci oprezni zbog afera u kontekstu kojih se kao gradonačelnica spominje.
Spominje se u Partiji i povratak bivšeg predsjednika Davora Bernardića koji svoju mrežu za povratak navodno već kroji, no tu je i uspješna europarlamentarka Biljana Borzan, a odnedavno se, pak, u tom kontekstu spominju i neka nova imena pa tako dio SDP-ovaca smatra da bi stranka već bila oporavljena da ju je povela nesuđena predsjednica, elokventna zastupnica Mirela Ahmetović.
Drugi, pak, vjeruju kako bi priliku trebalo dati britkoj zastupnici Sabini Glasovac, dok njezini kritičari tvrde da se nakon rasula u zadarskoj organizaciji u Sabor provukla u četvrtoj izbornoj jedinici, gdje ju je za nositeljicu liste instalirao Bernardić. U Sabor se zato nije provukao bivši predsjednik Ivo Josipović, kojega se također po kuloarima spominje kao mogućeg Grbinova nasljednika.
Premda je Josipović predsjedničke izbore izgubio u srazu s Kolindom Grabar-Kitarović, njegovi ga pristaše opisuju kao pomirljivog tipa koji može u SDP-ove redove vratiti sve one koje su rastjerali Zoran Milanović, Bernardić i Grbin. Uostalom, i on je stranački povratnik pa vrlo dobro zna kako privući i zadržati članstvo u stranci.
Grbinu od Josipovića pada mrak na oči
Upućeni svjedoče da Josipović ne bi imao ništa protiv toga da se u politiku vrati na velika vrata kao čovjek koji bi oporavio stranku, no Grbinu na sam spomen Josipovića i njegova mogućeg dolaska na čelo stranke pada mrak na oči, što je, doduše, razumljivo. U nezavidnoj situaciji u kojoj se trenutno nalazi aktualni šef Partije svaki strah od konkurencije posve je opravdan, premda je njegov konkurent Josipović, u vrijeme kada je vodio vlastitu političku stranku, na parlamentarnim izborima osvojio samo 300-tinjak preferencijskih glasova.
No u to doba potporu su mu davali Jadranka Kosor i Radimir Čačić, dok je SDP još, bez obzira na sve nevolje, stranka sa stabilnom infrastrukturom koju je potrebno regenerirati i ponovno postaviti na noge, što je ipak znatno manji izazov od ponovne izgradnje nove političke stranke. Bilo kako bilo, vidljivo je da se u SDP-u kuju novi planovi za novog predsjednika, vjeruje se kako će ostanak Grbina na čelu Partije do kraja godine označiti ulaz u ropotarnicu stranačke prošlosti, pa se baš zato na Ibleru sve otvorenije progovara o potencijalnom Grbinovu nasljedniku.
Ustaške guje više nisu u modi
Stanje očaja potvrđuju upravo oni koji zazivaju Josipovićev dolazak, dajući pritom naslutiti da najveća oporbena stranka više nema adekvatnih kadrovskih rješenja, jer dok konkurentsku platformu Možemo vode mladi aktivisti, oni sada u stanju očaja razmatraju mogućnost da SDP prepuste profesoru koji se nije uspio dokazati u vlastitim bitkama premda godinama nije imao konkurencije i premda je godinama nazivan najpopularnijim političarom u državi. Priče o ustaškim gujama su, izgleda, i među ljevičarima postale deplasirane pa oni od svojeg novog vođe traže da se bavi modernim politikama, tražeći rješenja na koja aktualna vlast nema odgovor.
Umjesto toga, SDP se i sada bavi sam sobom, a Josipović, izgleda, koristi situaciju pa nameće sam sebe. Tako je u jednom od posljednjih intervjua kritizirao Grbinovu čistku tvrdeći da je ona pogrešna te da je negativan efekt znatno veći od same činjenice da će ti ljudi i njihove obitelji sutra glasati za nekoga drugoga. Alarm na Ibleru sve ozbiljnije i sve glasnije zvoni, kritike na Grbinov račun stižu sa svih strana, sve je manji popis njegovih pristaša, a sve je više onih koji tvrde da je on znatno bolje funkcionirao kao saborski zastupnik bez izvršnih funkcija u stranci koja na sve strane gubi članstvo i simpatizere, dok se istovremeno gomilaju financijski problemi nastali među ostalim i zbog neplaćenih članarina zbog kojih se stranka nedavno rastala sa svojim kapitalcem Nenadom Stazićem, koji ionako već neko vrijeme nije politički aktivan.
Izgledan scenarij
Unatoč tome što Grbin nastoji svoje kritičare uvjeriti da radi dobar posao nakon kojega bi se SDP trebao dignuti iz pepela, ta uvjeravanja ne padaju na plodno tlo pa mnogi unutarstranačke izbore nagovještavaju već za kraj listopada, kada će postati jasno koliku doista snagu imaju u parlamentu. Iz snage koju trenutno pokazuju u Zagrebu, gdje koaliraju s Tomaševićem, jasno je kako su pristali biti potrčci bez stava i konstruktivne kritike, a ako se u rujnu ospe njihov zastupnički klub, što je izgledan scenarij, jasno je da Grbin neće dobiti priliku ni da se kandidira na unutarstranačkim izborima u kojima SDP-ovci vide spas, koji je i više nego upitan.