Sve i da uspiju izgladiti nesuglasice u zagrebačkom SDP-u i platformi Možemo, jedno od pitanja koje se na ljevici nameće jest tko će u slučaju formiranja koalicije biti njihov kandidat za premijera. Ambicije za tu kandidaturu imaju i šef Partije Peđa Grbin i najglasnija članica platforme Možemo Sandra Benčić, koja zbog toga nesnosno živcira premijera Andreja Plenkovića, možda i više od Grbina koji za tu bitku ionako nema prevelikih šansi. Da su Grbinove šanse i više nego skromne, nedavno je vrlo izravno ustvrdio njegov nekadašnji stranački kolega i šef Davor Bernardić, koji se odnedavno fokusirao na osnivanje vlastite političke stranke u koju bi trebao prerasti njegov saborski Klub socijaldemokrata koji je formiran nakon što se SDP podijelio, odnosno nakon što je Grbin iz stranke odlučio izbaciti sve neistomišljenike i kritičare. I u samom SDP-u dobar dio članova uvjeren je da Grbin nije dorastao kampanji u kojoj bi se suočio s premijerom Plenkovićem pa se stoga već neko vrijeme traga za nekim tko bi mogao ući u duel sa šefom vladajuće stranke. Pita li se Bernardića i njemu bliske kadrove, ta potraga i ne bi trebala biti tako intenzivna, idealan kandidat im je pred nosom. Riječ je o bivšem šefu Podravke i uspješnom menadžeru Zvonimiru Mršiću, koji se u svakoj SDP-ovoj krizi izvlačio iz naftalina kao potencijalni spasitelj i kandidat za premijera ili predsjednika stranke.
Borba za rejting
S aktualnom stranačkom vladajućom garniturom u SDP-u Mršić nije ni pokušavao pronaći zajednički jezik, svjestan je da su oni dio struje koja je naklonjena predsjedniku Zoranu Milanoviću, koji ne uživa njegove simpatije. Mršić je znatno naklonjeniji ekipi koju je oko sebe okupio Bernardić pa nije nemoguće da Bero doista ostvari svoje ambicije te da ujedini ljevicu, odvuče sa sobom još ponešto nezadovoljnih SDP-ovaca te Mršića predstavi kao premijerskog kandidata ujedinjene ljevice. Da se na tom polju nešto događa, jasno je iz toga što je Mršić ovih dana prekinuo svoju dugotrajnu medijsku šutnju pa je u intervjuu za Novi list pretresao društveno-političke aktualnosti i još jednom se nametnuo kao jedan od najracionalnijih i najstabilnijih članova najveće oporbene stranke koja se godinama muči s oslabljenim rejtingom, financijama, koalicijskim partnerima i porazima na izborima. U intervjuu za riječki dnevnik Mršić je otvoreno progovorio o stanju u svojoj stranci, prilično trijezno govorio je o ratu u Ukrajini, dotaknuo se saborske oporbe… Time, ali i savjetima koje je udijelio premijeru Plenkoviću, pokazao je da je on prije svega menadžer i poslovni čovjek.
Zanimljivo je da je u tom razgovoru Mršić vrlo jasno dao do znanja da kandidat za premijera ne mora nužno biti predsjednik stranke, time se prilično izravno ponudio Grbinu i SDP-u, a ako oni ne pristanu na njegovu ponudu, Bero sasvim sigurno hoće jer je on svoju šansu da postane premijer ionako već prokockao te je uvidio da takve bitke nisu za njega. Inače se Mršić u SDP-u smatra prilično spretnim tipom, što je vidljivo i iz njegova životopisa. Nakon što je prije desetak godina napustio poziciju koprivničkoga gradonačelnika i uskočio u fotelju prvog čovjeka Podravke, Mršić je u svojim medijskim istupima jasno naznačio da on sebe više ne smatra političarom, nego gospodarstvenikom. U koprivničkoj tvrtki Mršić je odrađivao odličan posao, no s padom Milanovićeve i dolaskom HDZ-ove vlade ostaje bez pozicije u Podravci, Plenković mu nije htio dati novi mandat, no u to dobaodluku o Mršićevoj smjeni zapravo je donio Goran Marić.
Pošto je okončao poslovni put u Agrokoru, Mršić je osnovao vlastitu tvrtku Terza Lacrima za poslovno savjetovanje i konzalting, a ujedno je preuzeo dužnost šefa Nadzornog odbora u tvrtki Meritus ulaganja Stipe Oreškovića te postao vodeći čovjek u regiji za utjecajnu investicijsku grupaciju Spitzberg Partners. Unatoč tome što je izvan političke arene ostvario respektabilnu karijeru, Mršić očito sve teže odolijeva zovu politike, jasno je da njega ne zanima nijedna niža pozicija od one premijerske, a oni koji ga poznaju tvrde da to i jest u skladu s njegovim ambicijama. One se, doduše, ne uklapaju u želje i ambicije šefa Partije Peđe Grbina, koji se posljednji put u medijima pojavio zbog afere sa stanom i naknade za odvojeni život.
Kratkotrajno pamćenje
I ta afera vrlo je brzo pala u zaborav, malo je tko doživio Grbinove komentare o ratu u Ukrajini, Vladinim aferama i uhićenjima ministara, čula se zato nešto glasnije Benčić, od koje u HDZ-u strahuju i koju promatraju kao potencijalnu opasnost te tvrde da bi ona, ako ovako nastavi, na nacionalnoj razini mogla postati iznenađenje poput Tomislava Tomaševića na lokalnim izborima. Uđe li u kandidaturu za premijera, iznenađenje će nedvojbeno biti i Mršić, od kojeg se na ljevici očekuje ujedinjenje i oporavak te spajanje dviju razdvojenih opcija koje trenutno u parlamentu sjede u različitim klubovima.
Timski rad za bivšeg šefa Podravke nije nepoznanica, iza sebe nema nikakvih repova, ozbiljan je, umjeren, a ujedno nije previše opterećen ideološkim predznakom, što je kod Benčić otežavajuća okolnost. Da ponešto zna o menadžerskim poslovima, potvrdio mu je i sam Plenković gurajući ga u Agrokor, a kako zasad stvari stoje, Mršić nikada nije bio bliže ozbiljnom političkom angažmanu te bi u trenutnim okolnostima doista mogao postati prijetnja za premijera Plenkovića i HDZ, čiji je rejting počeo slabjeti. Pojava nekog novog, a opet dobro poznatog lica, mogla bi označiti nešto drugačije političke trendove koji neće ići na ruku vladajućoj stranci, i sve to sada kada se i u samom HDZ-u govori da Plenković odbrojava dane na hrvatskoj političkoj sceni.