BEBE NISU SLUČAJNO PODLOŽNE REKLAMAMA! Proizvođači ‘hipnotičkim’ učinkom došli do nove skupine potrošača

Foto: pixabay

Marketinška borba u želji za što većim brojem potrošača, a samim time i prodajom/zaradom, postala je neumoljiva.

Iako su u toj borbi zastupljene sve dobne skupine, ona najnježnija, dječja, za proizvođače je prava „poslastica“.

Roditelji djece kao potencijalni potošači oduvijek su meta marketinških napada, što stručnjacima za reklame i nije neki poseban izazov. Zašto? Zato što je, uz logičnu činjenicu iskonske roditeljske potrebe da djetetu priušti sve što mu treba i što ga veseli, najmlađim naraštajima teško reći – ne.

No, uzimajući u obzir protok vremena u kojem je na tržištu došlo do zasićenja različitim proizvodima, marketinški je stručnjacima osvajanje roditelja djece postao sve teži zadatak, pa se otišlo korak dalje.

Reklamnim sadržajima, odlučili su se okomiti izravno na djecu i to gotovo odmah po njihovu rođenju, kako bi stvorili budući naraštaj potrošača.



Brojem treptaja do „hipnotičkog učinka“

„Postoje proizvodi i reklame s kojih djeca ne mogu maknuti pogled i zbog kojih tijekom gledanja, djeca jako malo trepću. Osim toga, postoje proizvodi koje djeca ‘moraju imati’, a znaju da će ih dobiti stalnim ponavljanjem zahtjeva“, navodi se u stručnoj literturi „Marketinška oružarnica“ koja tvrdi da sve te dječje reakcije nisu slučajnost.

Određeni postotak djece je, po navodima iz ove knjige, podvrgnut testiranju neuromarketinških znalaca koji mijenjaju pristup oglasu proizvoda ukoliko je broj treptaja djece veći od očekivanog. To znači da im reklama nije zadržala pozornost.

U želji da se od sasvim male djece načini ozbiljan potrošačka skupina, sa gore navedenenim stručnjacima surađuju sociolozi i psiholozi, i to sve kako bi osmislili reklamu koja bi kod djece povećala ‘hipnotočki’ učinak, a shodno tome i bolju prodaju proizvoda.

Bebe kao marketinška „meta“

Struka je dokazala da već u dobi od šest mjeseci bebe pamte imena, pa se već u tom periodu na njih gleda kao na „dugoročnu skupinu potrošača“ u čijim glavama određenim brendom treba zauzeti mjesto.

Klasične reklame su, objašnjava se u ovoj literaturi, stva prošlosti, barem kada su djeca u pitanju.

Zamijenili su ih tkz. „igrokazi“ (kombinacija igre i oglasa) koje se ubacuju u televizijski ili video program.

Boje, glazba, likovi i riječi, formula su putem koje neuromarketinški znanstvenici dolaze do dječjih umova, a jedan od najuspješnijih primjera su „Teletubbiesi“ koji su svojom prostom formom doslovno hipnotički osvojili bebe diljem svijeta.

Osim što su na malu djecu djelovali edukativno, nije zgorega spomenuti da su kreatori ovih likova za djecu zasigurno zgrnuli malo bogatstvo, jer teško da je u periodu najveće popularnosti ove dječje emisije postojalo dijete koje nije poželjelo slatkiš ili lutkicu sa likom Tinky Winkyja, Dipsyja, Lale i Poa.

Autor: Snježana Vučković 
Facebook Comments

Loading...
DIJELI