Na intervenciju ministra branitelja Tome Medveda i Vladina glasnogovornika Marka Milića, ministar obrane Mario Banožić posljednjih se tjedana odlučio povući iz javnog prostora, a time i iz sukoba s predsjednikom Zoranom Milanovićem, preko kojih je i postao jedan od najpoznatijih članova Plenkovićeve vlade. Nije ta popularnost Banožiću donijela ugled, upravo suprotno, svojom retorikom više je puta pokazao da nije dorastao verbalnom ratu s topnikom s Pantovčaka, čije je najjače oružje upravo njegov komunikacijski stil. Premda je Banožiću sukob s Milanovićem s jedne strane donio titulu jednoga od najnepopularnijih političara u zemlji u kojoj je konkurencija na toj listi ogromna, s druge mu je pomogao da se zadrži na čelu Ministarstva obrane, u koje je zalutao uz blagoslov svojih kolega iz vinkovačkog HDZ-a, koji su se i sada, u jeku rekonstrukcije Vlade, založili za to da on ostane na čelu složenog obrambenog resora, u kojem se do dana današnjega nije uspio snaći. Zna i premijer Plenković da Banožiću obrana ne leži, ali isto tako vrlo dobro zna da bi se s njegovim odlaskom iz Vlade potvrdile Milanovićeve teze o Banožićevoj nesposobnosti pa ga je upravo zbog toga zadržao u svojim redovima, riskirajući da mu ovaj svojim istupima i novim sukobima nanese dodatnu štetu. Od Banožićeva micanja iz Vlade očito nema ništa jer Plenković ne namjerava kapitulirati pred Milanovićem koji na njega baš preko Banožića udara ispod pojasa, znajući da je ministar obrane jedna od slabijih karika Plenkovićeva ionako slabašnog tima.
Što je mislio
Sada kada je vidljivo da je rekonstrukcija Vlade okončana i kada je jasno da je Banožić siguran, ministar je, po svemu sudeći, na svoju ruku ponovno odlučio krenuti u ofenzivu, otvarajući nakon duge šutnje novi sukob s predsjednikom Milanovićem. Dobro pripremljen, u svojem prvom istupu nakon rekonstrukcije Vlade Banožić je, kritizirajući Milanovića, najavio smanjenje ovlasti predsjedniku Republike vezanih uz vojsku. Već idućeg dana Banožić se odlučio posuti pepelom i ublažiti svoju retoriku pa je detaljno objasnio na što je točno mislio kada je govorio o smanjenju ovlasti predsjedniku Zoranu Milanoviću.
“Nisam spomenuo povećanje ili smanjenje ovlasti, nego Zakon o obrani iz doba kada je Milanovć još bio premijer i kada je smanjio ovlasti predsjedniku. Zoranu Milanoviću je zakon koji je donio loš jer mu ne ide na ruku. Neću raditi ništa u pogledu predsjednikovih ovlasti, nego na specificiranju članaka koji su vojsku doveli na naslovnice medija. Korištenje helikoptera nije sporno ako ide u okviru zakona, no nakon famoznog odlaska u Albaniju brodom stvari su se počele komplicirati unutar MORH-a. Govori on svašta, i ne slušam ga, većina građana ga ne može doživjeti”, izjavio je Banožić precizirajući kako bi izmjenama zakona štitio vojsku.
“Kada pogledate podijeljenost unutar vojske, da tražite od nekoga da ne ide na polaganje vijenca, to postaje problem, imate masu zapovijedi koje nije Milanović sam potpisivao. On je iznosio stavove o NATO-u, mislim da je usamljen u toj priči”, objasnio je Banožić, koji je očito prilično spreman za novu rundu okršaja s predsjednikom, iako je iz one prve izašao kao poražen. Da nova runda okršaja doista predstoji, jasno je i iz toga što je na službenim stranicama Ministarstva obrane objavljena snimka s obilježavanja obljetnice Bljeska u Okučanima, na kojoj je izrezan predsjednik Milanović. Premda Banožić tvrdi da s tim nema nikakve veze jer ne drži kameru na ramenu, jasno je da ovdje govorimo o sukobu taštine, na kojem je Banožić odlučio politički profitirati, iako premijer Plenković tom idejom nije oduševljen jer vrlo dobro zna kako je Banožić dosad prolazio u svojim ratovima s predsjednikom koji kritizira ministra obrane ne birajući riječi. Sukob koji je doista odavno prešao granicu sada se s Banožićem seli na novi front, a za to vrijeme u MORH-u vlada potpuni kaos, dok se dio medija bavi detaljima iz doktorske disertacije ministra Banožića u kojoj tvrdi da je Kosovo dio Srbije te da su Njemačka i Hrvatske susjedne države, ali i da su hrvatske vojne operacije okončane 1996. godine, kao i da je cilj razvijanja turizma podizanje turističkog samozadovoljstva.
Opet je objasnio
Sve to Banožić je objavio u doktoratu pod naslovom “Marketing selektivnih oblika turizma u kontinentalnoj Hrvatskoj”, a i sve je opravdao rekavši što je zapravo mislio u jednom od svojih zadnjih televizijskih nastupa. Inače je Banožić disertaciju obranio 2013. godine na osječkom Ekonomskom fakultetu na poslijediplomskom studiju menadžmenta na kojem je doktorirao i njegov splitski kolega Vice Mihanović. Zanimljivo je da je i Mihanoviću i Banožiću član stručnog povjerenstva bio umirovljeni profesor Mane Medić, s tim da su u Banožićevu povjerenstvu sjedili i Kristina Bršić te Drago Ružić koji mu je ujedno bio mentor. Premda su pojedinosti iz Banožićeva doktorata napunile medijske stupce i premda su dočekane s podsmijehom, u njegovu doktoratu nema ništa ni sporno ni sumnjivo, ali se zato nesumnjivo već sada može reći kako će ministar obrane iz novog sukoba s Milanovićem, koji je otvorio sam i na svoju ruku, izaći poražen, iako mu zasad sasvim solidno ide. Jasno je da je Milanović premazan svim mastima i da je samo čekao da Banožić ponovno napadne, jer dok Banožiću sukobi s predsjednikom donose titulu najnepopularnijeg političara u državi, zahvaljujući tim sukobima, Zoran Milanović gradi svoju poziciju najpopularnijeg političara u zemlji, što je definitivno dobra uvertira za osvajanje još jednog mandata, na što se odavno počeo pripremati.