Ne spava, nervozan je, razdražljiv i hladan! Ovako od parlamentarnih izbora živi Milan Bandić, dugogodišnji nedodirljivi vladar hrvatske metropole, kojem se pozicija ozbiljno zaljuljala. Gotovo u glas svi Bandićevi vjerni suradnici ponavljaju kako stanje u gradonačelnikovim odajama nikada nije bilo tako ozbiljno i alarmantno. Bandić je zapravo stjeran u kut. S jedne strane za vratom mu puše mladi Tomašević Senf koji je baš zahvaljujući zagrebačkim glasovima dogurao do saborskih klupa, a s druge strane tu je Plenković i njegov HDZ. Do unazad nekoliko tjedana Bandić je držao u šaci Plenkovića prijeteći mu svojim saborskim žetončićima, no srpanjski izbori Bandića su izgurali iz parlamenta. Ne samo da nema ni jednog žetončića, već se izbornom pragu nije približio u drugoj izbornoj jedinici, u kojoj je uvijek do sada bez previše muke dobivao izbore. I njegovi najvjerniji birači Bandića su se pomalo zasitili.
Godine oporavka
Zagreb će se, po svemu sudeći, godinama oporavljati od posljedica razornog potresa koji je devastirao grad, a gradonačelnik muku muči i s vlastitim aferama, gomilom sudskih procesa, ali i s bespoštednim konkurentima koji ga bespoštedno napadaju na svakom koraku. U neka ranija vremena Bandić bi se desetak mjeseci prije lokalnih izbora rastrčao po terenu vrbujući svoje sugrađane da mu daju glas kako bi nastavio delati. Iako bi se lokalni izbori trebali održati u proljeće naredne godine, Bandić za sada nema strategiju niti razmišlja o kampanji. Zapravo još nije donio odluku o tome hoće li se uopće kandidirati za gradonačelnika na idućim lokalnim izborima, a njegove dvojbe posve su shvatljive. Ako se kandidira pa na izborima izgubi od Tomaševića, to će za njega biti najbolniji udarac u karijeri, pljuska koju, kako kažu njegovi suradnici, neće preživjeti. S druge pak strane, ako u srazu s Tomaševićem pobijedi, ovoga će otpraviti na političke margine, a to je za Bandića izazov kojemu teško odolijeva. Za njega je politika sve u životu, on mirovinu nikada u životu nije spomenuo niti je to nešto na što pomišlja, premda ga niz prijatelja savjetuje da se povuče i ostatak života provede u svojoj rodnoj Hercegovini. Smirenje je nešto s čime bi se Bandić teško nosio.
S druge strane i poraz bi mu izrazito teško pao, no poraz se nikada nije činio tako opipljiv kao što je to sada slučaj. Neizvjesnost koja ga je zadesila dok pleše oko političke provalije dovela je do toga da Bandić posljednjih nekoliko mjeseci daje nesuvisle, pomalo besmislene izjave kojima se dodatno degradira, no nervozu s kojom se suočava sve je teže skriti. Oni koji s njim ispijaju kave tvrde kako ga najviše od svega boli to što postaje beznačajan, što ga više nitko na nacionalnoj političkoj sceni ništa ne pita, a u tom kontekstu uglavnom spominje svojeg starog prijatelja Plenkovića. Po gradu, ali i po političkim kuloarima sve se učestalije šuška o tome kako je Plenković definitivno odlučio srušiti Bandića i osvojiti Zagreb, a to je ono čega se gradonačelnik pribojava znatno više negoli Tomaševića. Plenković će ga na lokalnim izborima „tući” svojim kandidatom, a SDP bi, kako za sada stvari stoje, na Bandića mogao udariti dajući potporu Tomaševiću. Bandić pak u svom tom košmaru kao svoju slamku spasa vidi drugi krug lokalnih izbora. Bude li u drugi krug ušao s Tomaševićem, nada se kako će ga podržati i HDZ-ovci koji na čelu grada ne žele radikalnog ljevičara.
No, ne kalkulira oko lokalnih izbora samo Bandić, kalkuliraju i njegovi suradnici. Sve je veći broj onih koji polako, ali sigurno napuštaju gradonačelnika. Da je situacija po pitanju odljeva kadrova i više no ozbiljna, potvrđuje i to što se od Bandića postepeno distancira Slobodan Ljubičić Kikaš. Dobro upućeni svjedoče da se Kikaš od Bandića udaljio još u kampanji za parlamentarne izbore, a izbornu noć dočekao je u SDP-u, gdje je navodno ćaskao s pokislim Bernardićem. Kikašev bijeg veliki je udarac za Bandića. Ovaj spretni Imoćanin godinama je slovio za mozak operacije svih financijskih akrobacija kako u Gradu Zagrebu, tako i u Zagrebačkom holdingu. Nerijetko ga se opisivalo kao stvarnog vladara hrvatske metropole. Bandić niti jedan ključan potez nije povukao bez da se konzultirao s Kikašem, koji je tvorac svih njegovih poslovnih i političkih ideja.
S Bandićem je Ljubičić povezan još od 90-ih, 1992. počinju raditi na stvaranju zagrebačkog ogranka SDP-a, a osim što dijele slične političke biografije, dodirna im je točka i slično djetinjstvo. Ljubičić je odrastao u Runovićima, u siromašnoj obitelji iz Imotske krajine. Kada je Bandić sa SDP-om preuzeo upravljanje Zagrebom, Ljubičić postaje direktor Robnih terminala. Iako je završio Fakultet političkih znanosti, imotski geni Kikaša su gurnuli u biznis. Pod njegovom palicom u Zagrebu su novokupljeni tramvaji, kako bi grad došao do gotovine, prodani banci, a da bi ih se odmah potom unajmilo. Ono zbog čega se među Bandićevim suradnicima ovih dana zazivalo Kikaševo ime jest Londonska burza na kojoj je plasirao i 300 milijuna eura Zagrebačkog holdinga koje su trebale biti investirane u razvoj komunalne infrastrukture. Osim toga u Gradu ga opisuju kao autora ideje o osnivanju Holdinga s čijeg je čela smijenjen 2008. da bi se potom u Holding opet vratio 2013. godine.
Bijeg u pravi čas
Kada su Bandića počele načimati pravosudne institucije, zajedno s njime proklizao je i Kikaš koji se posljednji put u medijima pojavio u veljači kada je na suđenju Bandiću i njegovim suoptuženicima u aferi Agram svjedočio šef Ustanove za upravljanje sportskim objektima Zagrebačkog holdinga Dragutin Kostić. Kostić je potvrdio da je prema Ljubičićevu nalogu nezakonito zaposlio tri osobe. Optužnicu protiv Bandića i njegovih suradnika u toj aferi USKOK je sudu predao sredinom prosinca 2015. Prema običaju, pravosudna trakavica još se vuče po sudovima i ne nazire joj se kraj. S druge pak strane Bandićev kraj naziru i ljudi koji su s njime upravljali gradom.