BANDIĆ JE ‘HENDLAO’ S PODZEMLJEM: Izrešetali su ga na putu do crkve, a sad Tomašević vodi bitku protiv ljudi koji su nastavili njegov biznis

Foto: Sandra Simunovic/PIXSELL

Pokojni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić svojevrsni je politički fenomen, reći će to svatko tko je imao barem površan uvid u njegovu dugogodišnju političku karijeru.

Bandić je bio sve pomalo i sve po potrebi, s jedne strane najveći vjernik u državi koji u trenirci trči do Marije Bistrice sudjelujući na hodočašću, a s druge strane političar koji s Titom na reveru sudjeluje u antifašističkom derneku na zagrebačkom Bundeku.

Brže-bolje bi Bandić skidao Tita s revera na druženjima sa zagrebačkim svećenstvom, a onda se opet vraćao na kavu s Franjom Habulinom.


To je tek jedan od primjera njegova balansa, a balansirao je na sve strane, od toga da je znao kada, kako i u kojoj mjeri populistički namiriti zagrebačku sirotinju, do toga da je znao kako i kada umiriti zagrebačko kriminalno podzemlje. Da, ne treba se zavaravati, Bandić je s vremena na vrijeme koketirao s opasnim momcima iz zagrebačkog podzemlja, a oni koji iz današnje perspektive progovaraju o njemu reći će da ih je Milan smirio tako što im je dao poslove s Gradom na kojima su dobro zarađivali pa više nisu imali potrebe za šamaranjima, reketarenjima i lihvarenjima onih koji bi im se našli na piku. Sve što je Bandić za života radio palo je na nevješta pleća novoga gradonačelnika Tomislava Tomaševića, koji uz to što nema osobnog iskustva, nema oko sebe nekoga tko bi mu mogao došapnuti kako pronaći balans i uravnotežiti politiku, jer niti je sve u Bandićevu mandatu bilo dobro, niti je sve što je pokojni gradonačelnik radio bilo loše.

Zapleten u ono što se kolokvijalno naziva kosturima iz ormara, donedavni miljenik domaćih medija Tomislav Tomašević našao se prošlog tjedna na udaru svojih suradnika, odnosno donedavnih šefova Holdinga Ante Samodola i Nikole Vukovića s kojima se osobno odlučio razići, i umjesto da ti iskusni menadžeri izađu na tržište rada i pokušaju pronaći novi posao, pomalo nesvakidašnje, oni se javno udružuju u blaćenju bivšeg poslodavca. I sve to u režiji Darija Juričana koji, kakve li ironije, ovaj put nije snimao film, nego je, ako je vjerovati medijskim napisima, osobno sudjelovao u kadroviranjima po Holdingu kao nekakav medijator. Baš kada se po javnom prostoru počeo propitivati smjer u kojem Tomašević vodi grad, on izlazi pred novinare i otkriva ono što se zapravo otprije znalo.



Zaštitarska tvrtka Bilić-Erić Security, čiji je suvlasnik Matija Jozić, na poslovima s Gradom Zagrebom zgrnula je milijune, ono što Tomašević problematizira jesu ugovori prema kojima je sporna tvrtka čuvala prazne gradske prostore i stanove, no poznato je da je Jozićeva tvrtka s Gradom Zagrebom i Zagrebačkim holdingom i bez toga posla ostvarivala pozamašne prihode. Poznato je i da je Jozić suprug nekadašnje Bandićeve pročelnice za gospodarstvo Mirke Jozić koja je iz Grada otišla čim se saznalo da Tomašević postaje gradonačelnik.

U sagi u koju se na Tomaševićevo inzistiranje upleo USKOK treba napomenuti kako je Bilić-Erić zaštitarska tvrtka sa sjedištem u Sesvetama, ima oko tisuću zaposlenika te je lani ostvarila 125 milijuna kuna prihoda. Uz gospodina Jozića, suvlasnici tvrtke su Robert Miljanović i Slavko Petričević, dok je Nikola Bilić-Erić direktor tvrtke bio davne 2007.

Sve su to podaci koji su široj javnosti ionako dostupni, no podatak o kojem se nikada nitko nije usudio javno progovarati jest onaj da je spomenutu tvrtku osnovao i godinama vodio Vinko Žuljević Klica, koji je prije nekoliko godina ubijen ispred svoje obiteljske kuće u Sesvetama, u trenutku kada se spremao za odlazak u crkvu. U medijima se Klicu rijetko spominjalo, no izvan medijskog prostora tvrdilo se da je Klica odlučio stati na loptu i posvetiti se poduzetništvu nakon niza neugodnosti i uhićenja kojima je svjedočio. Jednom je prilikom Klica uhićen s još desetak osoba u sklopu istrage o pokušaju ucjene i iznude zagrebačkog ugostitelja Nikole Bušljete. Inače je pokojni Klica bio časnik HVO-a i jedan od najbližih suradnika kralja poker-aparata Vjeke Sliška. Ovog Bosanca rodom iz okolice Bugojna javnost je mogla zapamtiti i zbog ubojstva “veselog Bugarina” Veselina Marinova.

U tom slučaju Klica je oslobođen optužbi za teško ubojstvo premda se pisalo da je u Marinova ispalio nekoliko hitaca u jednom zagrebačkom kafiću, no zaključeno je da se radilo o samoobrani. I dok će jedni reći da je Klica bio opasan tip, drugi će, kako to obično s takvim tipovima biva, reći kako nije sve onako kako se čini te da Klica, sve i da je bio predvodnik opasnih momaka, nije mogao djelovati sam. Govorilo se o Klici štošta, a to mu je osiguralo status kontroverznog pa ga se doista i za života povezivalo s pokojnim Bandićem, ali i s bivšim vojnicima HVO-a koji su nakon rata u susjednoj zemlji došli u Zagreb.

I Klica se sredinom devedesetih nastanio u glavnome hrvatskom gradu, a govorilo se da je stigao u jeku operativne operacije koju je nad njim provodila lokalna policija i tajna služba SNS-a. U ratu je Klica pripadao Tutinoj Kažnjeničkoj bojni kojoj se pridružio kao zapovjednik Garavih, specijalne postrojbe HVO-a, a nakon rata i sam je pokrenuo Ad Matricem, poduzeće za zaštitu objekata i osoba. Kad su ga u dijelu hercegovačkih tajnih službi osumnjičili za reket, tvrtku je registrirao u Zagrebu, gdje mu je potrebne dozvole pribavio Anto Baković, navodno uz pomoć Ivana Brzovića.

Sumnjičili su ga za reket bankara Ibrahima Dedića, politička ubojstva i krijumčarenje oružja, no oprezno, izdaleka, jer je ipak bio pukovnik, a imao je i brata u ratnoj vladi Herceg-Bosne. Klica se povukao iz javnosti nakon što je doživio tešku prometnu nesreću kada je na njegov Mercedes naletio vlak. U automobilu je bio i njegov otac Jozo, koji je nedugo nakon toga preminuo.

Nema danas više ni Klice ni Bandića, ali zato Zagreb ima gradonačelnika Tomislava Tomaševića koji će s vremenom morati odlučiti na koji način i u kojem smjeru želi voditi grad, jer ako nastavi kopati po Bandićevim ormarima, nije nemoguće da u njima nabasa na brojna zvučna imena iz zagrebačkog podzemlja, imena onih kojima je kroz prste progledalo hrvatsko pravosuđe i onih koji su u međuvremenu postali veliki poduzetnici s velikim prihodima, u koje se Bandić, i da je htio, nije usuđivao dirati.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI