BAJIĆ SE HVALIO DA JE PRVI POSTUPAK PROTIV SANADERA POKRENUO BEZ IJEDNOG DOKAZA! Tako ga je spriječio da pobjegne u Ameriku, a to će porezne obveznike stajati nove desetke milijuna kuna

Foto: Damjan Tadic / CROPIX

U mom slučaju DORH, na čijem je čelu bio Mladen Bajić, i USKOK dijelom su neprofesionalno postupali – izjavio je nedavno pravomoćno oslobođeni Damir Polančec, bivši potpredsjednik Vlade na čijem je čelu bio premijer Ivo Sanader.

Kao što je poznato, Vrhovni sud krajem prosinca 2021. godine Polančeca je oslobodio krivnje u čuvenoj aferi Spice, a on se u međuvremenu počeo pojavljivati u medijskom prostoru u kontekstu odštete na kojoj inzistira zbog štete koja mu je nanesena kako privođenjem, tako i iscrpljujućim sudskim procesom koji je trajao godinama.

Postupak je pravomoćno okončan krajem prosinca prošle godine, nepravomoćna presuda donesena je 2016. godine, a slučaj je pokrenut u lipnju 2011. godine.

Bez dokaza

Od tada do danas promijenilo se podosta toga, Mladen Bajić doista više nije glavni državni odvjetnik, barem ne formalno. Umjesto njega, tu dužnost obnaša Zlata Hrvoj-Šipek, glavna državna odvjetnica bez iskustva u kaznenom pravu i žena koja se na korak do mirovine uhvatila tog velikog zadatka, noseći stigmu Bajićeve marionete, jer pod njezinom palicom najdugovječniji glavni državni odvjetnik u zemlji iz Odvjetništva nije otišao do danas, premda je odavno trebao biti u mirovini.

Mnogi su tvrdili kako ih Bajić progoni, a među njima je i bivši saborski zastupnik i zapovjednik obrane Osijeka, Branimir Glavaš. Kritizirali su ga, što javno, što ispod glasa, razni uhićenici povezujući Bajićevo djelovanje s politikom, no on se nikada nije dao pokolebati. Ta ista politika koja mu se spočitava pri uhićenjima, sve ove godine održava ga aktivnim, čak i onda kada Bajićeve optužnice poput ove u slučaju Polančec padaju na sudu.



U svojem pismu iz Remetinca bivšega glavnog državnog odvjetnika Bajića spominje i bivši premijer Sanader, koji je u jednom od svojih posljednjih intervjua prije odlaska u Remetinec tvrdio kako su za njegov politički progon zaslužni bivša premijerka Jadranka Kosor i Mladen Bajić, kojemu se Kosor priklonila i s kojim ga je izdala.

 

Ovih je dana Vrhovni sud prihvatio žalbu zaboravljenog Sanadera u aferi Hypo te ukinuo presudu zagrebačkog Županijskog suda odredivši da se postupak ponovi. Riječ je o aferi uz koju se vezalo ratno profiterstvo, ali i o optužnici koja je podizana pod Bajićevom palicom. Tih se godina Bajić čak i znancima hvalio kako je optužnicu protiv Sanadera u ovom slučaju podigao bez ijednog dokaza kako bi ga spriječio da pobjegne u Ameriku.

Deseci milijuna

Nije ovo prvi put da se u kontekstu Bajića spominju lažne optužbe, no ono što se rijetko spominje jest to da bi ovakav amaterizam Državnog odvjetništva mogao skupo stajati hrvatsku državu koja bi se uskoro mogla suočiti s velikim troškovima odšteta koje traže nekoć visokopozicionirani političari koji su ili oslobođeni nakon dugotrajnih sudskih postupaka ili smatraju da se postupci protiv njih nisu vodili na pravedan način.

Konkretan primjer je upravo Polančec, koji će s ostalim optuženima u aferi Spice od države tražiti odštetu od više desetaka milijuna kuna jer su mu najbolje profesionalne godine otišle u vjetar zbog posljedica suđenja za tu aferu. Nedavno je i Europski sud za ljudska prava objavio da je pokrenuo postupak protiv Republike Hrvatske zbog sumnje da bivšem premijeru Sanaderu u aferi Planinska nije pošteno suđeno. Upitno je je li u tom procesu smio sudjelovati sudac koji je svojedobno zastupao jednog od Sanaderovih suoptuženika.

Kada se govori o suspektnom postupanju Državnog odvjetništva, treba podsjetiti i na slučaj bivšeg ministra turizma Ivana Heraka koji je uhićen početkom 2000., njegova pravosudna bitka trajala je 11 godina, a Herak je u tom periodu, boreći se s Državnim odvjetništvom, 17 mjeseci proveo iza rešetaka, te je do Darka Horvata bio jedini hrvatski ministar koji je zatvoren.

Protiv njega je vođeno 12 sudskih procesa, a on je od svih optužbi pravomoćno oslobođen premda ga je DORH teretio za kaznena djela zloporabe položaja i ovlasti te pomaganja u toj zloporabi na štetu Ministarstva turizma.

“Na kraju sam odlučio da neću tužiti državu, nisam se želio vući po sudovima još godinama kako bih dobio milijun ili dva, za sve je bila kriva jedna uska grupa ljudi na županijskoj razini, radilo se o pravosudno-represivnom aparatu koji je preko mene pokušavao ostati na svojim pozicijama”, izjavio je jednom prilikom Herak nazvavši te ljude sramotom.

Poznati obrazac

Krivnje je nedavno oslobođen i Darko Marinac, bivši prvi čovjek Podravke, koji je također najavio tužbu protiv države, a ništa bolje nije prošao ni Ivan Gotovac, koji je četiri puta oslobađan u takozvanoj aferi Peka, u kontekstu koje se spominjao nekadašnji potpredsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju.

DORH je život uništio i nekadašnjem dalmatinskom poduzetniku Srđanu Mladiniću, osnivaču tvrtke SMS, koji danas jedva preživljava, a koji je također u svojim istupima spominjao Državno odvjetništvo koje je sinonim za Mladena Bajića jer je on formirao već poznati obrazac po kojem se odvijaju uhićenja koja zatim padaju na višim sudskim instancijama, čak i onda kada su uhićenici više od godinu dana proveli po pritvorima.

Dobrom dijelu tih ljudi uništeni su životi i propale su im karijere, i sve to u onim slučajevima u kojima policija u zoru kuca na vrata takozvanim političkim i poduzetničkim kapitalcima, koji potom na naslovnicama domaćih tiskovina bivaju sotonizirani.

Običnom puku servira se priča o funkcionalnom odvjetništvu koje se hvata ukoštac s lopovima, čija se skrivena imovina otkriva po raznim šupama i rupama, u maniri one daj narodu igara kada već nemaju kruha. Kako vrijeme obično čini svoje, tako se i u ovim velikim slučajevima više nitko ne sjeća zbog čega je uhićen Polančec, što je točno zgriješio Sanader i zašto je pao Marinac.

No svi uglavnom negdje iz medija znaju da su ti ljudi pali jer su lopovi, premda sudske presude pričaju posve drugačiju priču o Državnom odvjetništvu koje uhićuje i diže optužnice bez dokaza i bez pokrića, hvatajući se onda kada voda dođe do grla za famozno ratno profiterstvo, koje se redovito po sudovima odbacuje kao optužba bez pokrića.

To i takvo ratno profiterstvo u vodu je padalo u sudskim procesima protiv Gucića, Kutle i raznih drugih manje eksponiranih likova koji su se na taj način spašavali i dovodili u pitanje smisao hrvatskog pravosuđa koje s Bajićem na čelu posljednja dva desetljeća djeluje kao skup amatera kojima su ruke vezane, jer da nisu, onda ne bi u Hrvatskoj pune ruke posla imala europska tužiteljica po čijem je nalogu nedavno privedena HDZ-ova bivša ministrica Gabrijela Žalac, čiji se slučaj kiselio u USKOK-ovim ladicama.

Još je tada predsjednik Zoran Milanović detektirao da se povjerenje u hrvatsko pravosuđe razbilo kao kineska vaza koju je nemoguće slijepiti. Malo toga javnost ima od toga što predsjednik nešto detektira jer ni njegov sudac Vrhovnog suda Radovan Dobronić zasad nije napravio nikakav značajniji iskorak u pogledu reforme pravosuđa. Istini za volju, naivno je od jednog suca očekivati čistku sustava koji je godinama zapušten.

Ta se čistka očekuje od premijera Andreja Plenkovića, koji je donedavno gurao glavu u pijesak pretvarajući se da problemi u sustavu ne postoje, iako su svi relevantni pravni stručnjaci govorili da je najproblematičnija grana hrvatskog pravosuđa upravo Državno odvjetništvo.

Vlastite stražnjice

Plenković je odvažno odlučio ući u obračun nastojeći provesti reformu pravosuđa kakvu već dugo od njega očekuje civilizirana Europa. Zanimljivo je da je u toj čistki u pravosuđu Plenković neizravno dobio potporu od Zorana Milanovića. I baš kada se po medijima stidljivo počelo spominjati Bajićevo umirovljenje, Plenkovićev lojalni ministar Aladrović našao se u novom problemu.

Zna Plenković da mu probleme stvara bivši glavni državni odvjetnik, međutim, izgleda da ni sam predsjednik Vlade još nije do kraja definirao model po kojem bi se mogao riješiti Bajića. Model je svojedobno imao Ivo Sanader, no kada je shvatio tko mu radi o glavi i tko ga je izigrao, Sanader je već bio duboko zabrazdio u Remetincu, s morem optužnica i pravosudnom borbom zbog koje ga danas više nitko ne doživljava ozbiljno.

No baš je Sanader dokaz sve sramote DORH-a koji je iza rešetaka poslao samo jednog čovjeka u sustavu koji je imao stotine krakova, no ti krakovi postali su svjedoci pokajnici i oni koji ništa nisu znali, prodajući Sanadera, priklanjali su se Bajiću i spašavali vlastite stražnjice.

I baš zato Plenković mora biti oprezan jer oni koji su se odrekli Sanadera danas čvrsto stoje iza njega, glumeći jedan novi i drugačiji HDZ.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI