Zanimljivo kako svi znaju zašto je bačen suzavac u Katran, iako gay klubovi u Zagrebu postoje od devedesetih i nitko ih nikad nije dirao. I iako Katran uopće nije gay klub, niti je 'Junkyard' ikada najavljivan kao gay tematska zabava
Još čudnije: Nigdje se na facebook najavi subotnjeg partyja u Katranu se ne spominje nikakva LGBT tematska večer. Samo 90′ trash party. “Trenerka party”, iz nekog razloga pogrešno napisano.
“Šuškava, lanena, pamučna, plišana. Crvena, zelena, šarena, s nitnama. Uska, široka, kratka, dugačka. Danju, noću, i kad god hoću. Trenerka party, nose je svi. Budi faca, obuci je i ti. Gornji dio oko struka, trenerka je stil. Malo je treš, ali smo i mi. Spremi molitvenik i piši si u rokovnik: TRENERKA PARTY, Super Super, subota u 23 sata! Vozdra!”, piše u najavi događaja na facebook stranici Junkyarda. U stvari, nigdje na njihovom facebooku se kod organizacije tih tuluma ne spominje ništa gay, lgbt, niti se iz najava da iščitati da se radi o nekim ekskluzivno gay događanjima, ili lgbt tematskim večerima, kako je to u svim medijima navedeno. “Ako postoji implicitna tema tih tuluma, to je povratak “glitter pukea” iz devedesetih, više kao fuzija nostalgičnih zvukova i pop kulture, bubblegum over the top extravaganza. Volimo šik sranja!”, kaže se u objašnjenju koja je tema tih partyja.
Junkyard, trenirke, nigdje ni slova u najavi o lgbt partyju?! Kako je onda “napadač” mogao, pobogu, znati da se radi o “lgbt tematskoj večeri”!? I kako su gosti mogli znati da idu na lgbt tematsku večer, kad se to nigdje, baš nigdje, nije spominjalo do NAKON suzvaca? U Katranu sam više puta bio na raznim Petrekovićevim tematskim partyjima, i iskreno ne sjećam se da je i jedan bio “lgbt tematski”. Da se radi o gay klubu, vjerujte mi, primijetio bih. Uostalom, kao tolerantan i sloboduman desničar, vidio sam i takva mjesta iznutra, i sigurno nisam bacao nikakav suzavac. Iako, jasno, u Katranu se skuplja urbana mlađa partijanerska ekipa koja sasvim sigurno uglavnom ima pozitivan stav o bilo čemu što ima veze s bilo kakvom “seksualnošću”, no to Katran nipošto ne čini lgbt klubom, sigurno ne tipa nekadašnjeg Mondiala i sličnih zagrebačkih izrazito gay klubova. Po čemu je onda onaj tko je bacio suzavac trebao znati da se radi o LGBT tematskoj večeri, kad to nigdje nije oglašeno niti rečeno – osim ako ne smatrate trenirke gay odjevnim predmetom, što se baš ne uklapa?
Još jedna stvar koja ne ide u prilog teoriji o napadu na LGBT zajednicu je to što je suzavac, koliko se može zaključiti, bacio netko od posjetioca kluba. Ubaciti ga izvana bi, naime, bilo prilično problematično. Prozori su visoko iznad zemlje, i armirani žicom. Zanimljivo je isto tako da su svi, baš svi, osudili homofobni napad – a baš nikom nije pala na pamet mogućnost da netko, primjerice, reketari vlasnika kluba. Što je u Hrvatskoj najčešći razlog problema u noćnim klubovima. Da je suzavac bačen u cajka klub, svi bi odmah pomislili na neraščišćene račune vlasnika, zar ne?
Kako je onda, na kraju krajeva, događaj postao LGBT? Po svemu sudeći, post festum, kad je SDP-ova aktivistica i zaposlenica njihove PR agencije Madison na facebooku to označila kao napad na LGBT zajednicu i odmah za to optužila, ni manje ni više, nego Andreja Plenkovića. Što god ja ili bilo tko mislio o Plenkoviću, on sasvim sigurno nije osoba koja bi na bilo koji način poticala napade na bilo koga, kamoli tzv. LGBT zajednicu. Ova vlada, iako nominalno HDZ-ova, nema veze s tradicionalizmom i čvrsto stoji na obrani “europskih vrijednosti”, koje god da one jesu.
Naravno, to sve zajedno ne znači da se ovdje ne radi o tome da je netko bacio suzavac na homoseksualce, no znači nešto drugo. Znači da se od svih, od Predsjednice na niže, traži da osude “napad na LGBT zajednicu” i “čin mržnje”, iako zapravo u ovom trenutku nitko pojma nema tko je i zašto u klubu bacio suzavac. Te se osuđuje sve koji u osudi napada nisu spomenuli da se radi o napadu na homoseksualce, makar je malo vjerojatno, iako moguće, da se o tome radi. I ne samo to, nego se u medijima sustavno ističe kako se radilo o LGBT klubu, iako Katran to sasvim sigurno nije, ma koliko bio gay friendly. Usto, svi mediji ističu, bez upitnika, kako se radi o “zločinu iz mržnje” i kako se radi o napadu na gay ljude, i to zato jer su gay. Liberali se inače vole boriti protiv predrasuda, osim vlastitih. Zacijelo bi prvi govorili o rasizmu kad bi tko za ubojstvo, bez da se zna o kome se radi, optužio crnce ili u hrvatskom slučaju za krađu Rome, ili kad bi se svaki teroristilčki napad pripisao Islamistima i prije nego što se sazna o čemu je riječ. Iako, istina, ljudi će terorističke napade automatski povezati s Islamom, jer ih u pravilu i čine islamisti. Treba li svaki napad na gay klub povezati s “homofobima”, po istoj logici? Imalo bi logike, da se uopće radi o gay klubu. I da živimo u zemlji gdje su napadi na homoseksualce pravilo. U Hrvatskoj, međutim, napadi na homoseksualce nikad nisu bili pravilo niti nešto što se uopće događa, makar ih mediji često traže svijećom, vrlo tendenciozno, kako bi liberali imali opravdanje za uvođenje raznih “mjera” protiv generalne populacije u vidu cenzure govora i sličnog. Budimo iskreni, dušebrižnicima homoseksualaca je do njih uglavnom stalo koliko i do lanjskog snijega, oni su u pravilu sredstvo preko kojeg se postižu drugi politički ciljevi.
Bacanje suzavca se, dakle, za sad ne može okarakterizirati kao čin mržnje, pa niti kao terorizam. Međutim, kao čin mržnje se svakako može okarakterizirati upiranje prstom, bez dokaza ili bar indicija, u sve one koji ne pripadaju eksplicitno lijevoj polovici političkog spektra i koji ne žele nešto “osuditi” bez da se zna što se uopće dogodilo. Jer, budimo realni, ne tvrdim da ovo nije napad na LGBT zajednicu. Ukoliko jest, zaslužuje osudu. No za sad se ne zna je li, i nema puno toga što govori u prilog toj u medijima općeprihvaćenoj teoriji.
No progon homofobnih vještica svakako zaslužuje osudu. Medijske hajke i progoni bez ikakvog pokrića u činjenicama su davno već postali pravilo, ne iznimka, kao i prateća moralna histerija, što je društveno puno opasija pojava od suzavca. Ovdje su mediji, praćeni ulicom, ujedno i tužitelj i sudac i porota. A ja se grozim ulice i ulične pravde. A upravo je to ono što se ovdje događa, iskorištavanje jednog događaja kojem se ne zna ishodište ni pozadina za pokretanje progona cijele jedne, poveće, društvene skupine. Nešto kao paljevina Reichstaga. A na sličan način je krenula i cijela gay revolucija, od jedne racije u jednom opskurnom gay baru u Greenwich Villageu, u vlasništvu mafije. Stonewall innu. U njega su često navraćali budže s Wall Streeta po maloljetne muške prostitutke, a racija je bila zbog nepostojeće dozvole za točenje alkohola i točenja alkohola maloljetnicima. Sve se pretvorilo u pijani i drogirani kaos, a policija uglavnom nije imala niti pojma da se radi o gay baru, no tek nakon nekoliko dana je Villageom krenula priča o “herojskom otporu gay zajednice maltretiranju od strane policije”, a naravno policija ih je u tom tumačenju maltretirala jer su homoseksualci. Iako povijest opovrgava takvo tumačenje. No jednom kad je krenula “Olimpijada opresije”, natjecanje u tome tko je društvu potlačeniji i veća žrtva “društva”, povratka više nije bilo. Naravno, gdje su “ugroženi” tu su i krivci, a pozivanjem na nečiju ugroženost se uvijek pravda agresija. Tako da sam uvijek jako skeptičan kad je netko jako glasno ugrožen. Stvarno ugroženi ionako uglavnom moraju šutjeti.
Okrivljavati sve političke neistomišljenike zbog nečeg što je napravio nepoznati počinitelj iz nepoznatih i za sad posve nejasnih motiva je usto izrazito neodgovorno, radi se o zloupotrebi događaja za sijanje mržnje i netrpeljivosti, u ime ljubavi i tolerancije. Krajnje licemjerno, kao što je neki dan i nalet nesretne 19-godišnje vozačice na raspelo koje stoji na križanju već 300 godina medijski zloupotrijebljen za borbu protiv raspela, ne protiv onih koji voze bez vozačke dozvole i prebrzo.
A ono što je problem sa samim Katranom, a o čemu se ne piše, je to što svatko tko je bio tamo zna da klub, iako ima odličnu atmosferu i jedno je od boljih mjesta za vikend zabavu – tim više što su cajka-free klubovi u Zagrebu rijetkost – ne zadovoljava minimum tehničkih i sanitarnih standarda, čime je zapravo život svakog posjetitelja u opasnosti ukoliko se dogodi nešto ovakvo – poput bacanja suzavca. Katran je na nekoliko etaža, najviši podij je prilično visoko, do dolje vode samo jedne vrlo strme i uske stepenice, i u slučaju panike u klubu uslijed požara, suzavca, bilo čega, mrtvi bi se lako mogli brojiti u stotinama.