Na sastanku gdje se dogovarala „prodaja“ tvrtke Đuri Gavriloviću, u jednoj zagrebačkoj gornjogradskoj taverni, sudjelovala su četvorica sudionika: Đuro Gavrilović, sudac Privrednog suda Zdravko Tukša, stečajni upravitelj Slavko Boras i još jedna osoba
U jeku suđenja Đuri Gavriloviću na Županijskom sudu u Zagrebu, gdje se Gavrilović brani od optužbi Državnog odvjetništva za ratno profiterstvo, u posjedu smo dokumenata koji opisuju kako je ovaj tajkun, zapravo, kupio tvornicu Gavrilović, s kojom je imao veze samo po prezimenu.
Uz dokument koji datira iz 1991. godine dobili smo detaljni hodogram Đure Gavrilovića uz precizne podatke sastanaka i razgovora tim povodom, jer je Đuro planirao i uspio kupiti ovu tvrtku na hrvatski pretvorbeni način – bez novaca.
U preuzimanju tvrtke Đuro Gavrilović najviše treba zahvaliti sucu tadašnjeg Okružnog privrednog suda, današnjeg Trgovačkog suda u Zagrebu, Zdravku Tukši. Tukša je 2. prosinca 1991. godine Gavriloviću izdao potvrdu u kojoj je navedeno da je ovaj kupio pet poduzeća iz koncerna, kao dionička društva, i to: Gavrilović mesna industrija, Gavrilović trgovina, Gavrilović poljoprivredna proizvodnja, Gavrilović vanjska trgovina i Gavrilović transport.
Naš sugovornik tvrdi da je za tu uslugu sudac Zdravko Tukša, koji je izdao „potvrdu o kupnji“, od Đure Gavrilovića primio nagradu, odnosno, mito u iznosu od 500.000 tadašnjih njemačkih maraka!
Da bi ta informacija mogla biti točna potvrđuje i sam sadržaj „potvrde“ u kojoj ništa ne piše od koga je Đuro Gavrilović kupio ta poduzeća niti za koji iznos. Isto tako sudac Tukša je kroz potvrdu zaštitio Gavrilovićev brand, iako to nije uobičajeno u ovakvim transakcijama.
Tako se primjerice u „potvrdi“ navodi da „sva druga poduzeća koja bi se na tržištu u Hrvatskoj ili u inozemstvu pojavila pod imenom „Gavrilović“ nisu legalno osnovana, niti registrirana poduzeća, već se na tržištu pojavljuju ilegalno i nezakonito koriste ime „Gavrilović“.
Lobiranja za kupnju tvornice
Kupnja i predaja tvornice Đuri Gavriloviću odvijala se pod pokroviteljstvom i koordinacijom prvog predsjednika Sabora Žarka Domljana koji je Gavrilovićev šogor, naime prva supruga Žarka Domljana je sestra Đure Gavrilovića.
Na sastanku gdje se dogovarala „prodaja“ tvrtke Đuri Gavriloviću, u jednoj zagrebačkoj gornjogradskoj taverni, sudjelovala su četvorica sudionika: Đuro Gavrilović, sudac Privrednog suda Zdravko Tukša, stečajni upravitelj Slavko Boras i još jedna osoba. Tako su dogovarani svi detalji, provizije i uvjeti prodaje. Novac koji je trebao pripasti sucu Tukši, Gavrilović je nabavio prodajući stan u Tkalčićevoj ulici, a novac za kupnju tvornice, kako se navodi u optužnici, Gavrilović je dobio iz fonda za obranu Hrvatske. Najvjerojatnije s računa u Villachu. Inače, prvotno je tvornica Gavrilović bila procijenjena na 2 milijarde maraka, ali je uz vješte manipulacije i namještane procjene, u suradnji sa stečajnim upraviteljem, ta vrijednost smanjena na podcijenjeni iznos od 2 milijuna maraka.
Sadašnji Gavrilovićev odvjetnik, Rajko Čogurić je državni tužitelj iz socijalističkih vremena, obrađivao je Vanju Špiljaka iz poznate afere s INA-om. Pratio je financijske malverzacije u ovoj kompanije, a kada je obrada bila završena, dokumentacija se zagubila. U njegovoj obradi spominjali su se Mišo Broz, Jovica Palinović, Nina Maraković, Goran Štrok i drugi.