Znate li koliko ste novca bacili na malograđanštinu i kreveljenje elite u VIP šatoru?

Photo: Luka Stanzl/PIXSELL

U bolesnoj potrebi da budemo najbolji gdje ne treba biti najbolji mi smo, eto, najbolji po ponudi u VIP prostorima

Treba li zamjerati onima koji su apriori protiv utrka Svjetskog skijaškog kupa na Sljemenu i danas, kao što su bili i prije?

Neslaganje s pretencioznim natjecanjem shvatljivo je iz, govoreći iz današnje perspektive, iz dva razloga – sportskog i financijskog.

Pojednostavljujući, dok su sestra i brat, Janica i Ivica Kostelić harali svjetskim skijanjem ovo natjecanje, koje je opet bilo preskupo, barem je imalo pokriće zbog činjenice da je domaća publika imala prigodu vidjeti te velike sportaše. Koji su nas svi činili sretnim i ponosnim.

Trošak organizacija tadašnjih utrka bio je nekih tridesetak milijuna kuna, prelazilo se preko te svote ležerno, u vip šatorima servirao se kavijar, pjenušac i jastozi, sponzori i političari su se „špinčili„ u jaknama skijaške reprezentacije, posebno krojenih zbog njih samih, a utrka je prije nalikovala na neki bal u Monte Carlu nego na zimski događaj koji se inače prakticira po selima Tirola, Alpi i zabačene Skandinavije.

Malograđanština je curila u potocima i bili smo u stanju preko svega preći samo zbog Janice i Ivice. Tako smo im vraćali dug za sreću i uspjehe kojima su nas obasipali. I ne treba nam biti žao. No, sve ima svoju mjeru.



Danas su i Janica i Ivica u sportskoj mirovini. Istina, Janica je državni sportski dužnosnik, ona sad ima prečih problema od skijaških utrka. No, zato gradonačelnik Bandić ne odustaje…

Snježna kraljica i dalje se održava, s hvastanjem da je proračun manji, sa smiješnim opravdanjima “kako više neće biti za publiku besplatnog graha i sendviča”, kako se smanji nagradni fond. Koji je, uzgred budi rečeno, donedavno bio najveći u svijetu Svjetskog kupa u skijanju„.

Direktor utrke Vedran Pavlek u razgovoru za Večernji ist pojašnjava:

Nagradni fond je sada 120 tisuća franaka što je slično svoti od 120 tisuća eura koliko je bilo prije. Sada smo se prilagodili standardima Svjetskog skijaškog saveza (FIS), a on je podignuo minimum na 120 tisuća franaka i jedino Kitzbühel ima veći nagradni fond”.

Jedino Kitzbühel. Sjajno!

Kad malo dublje promislimo, mogli su barem ostaviti – besplatan grah.

Koliko bilo da bilo, gradski novac i ovih novogodišnjih dana nestajati će zbog Sniježne kraljice, Janice i Ivice neće biti, u našoj skijaškoj reprezentaciji danas su iako vrijedni sportaši nedokučivi za ozbiljnije rezultate u jakoj konkurenciji. Prije su tu da tek popune broj.

Takvo je vrijeme da se i djeci po vrtićima, makar to patetično zvučalo, ali spomenuti ćemo, oduzima od obroka, a u VIP i platinium šatorima obijesna elita će se kreveljiti i smijati i uživajući u životu u svom svijetu. Ti isti koji će se bezobrazno kreveljiti, budite sigurni, neće ići na skijanje na Sljeme, ta oni su odavno rezervirali svoje termine po Francuskoj, Italiji i Austriji…

U bolesnoj potrebi da budemo najbolji gdje ne treba biti najbolji mi smo, eto, najbolji po ponudi u VIP prostorima.

Tone umjetnog snijega, milijuni litara vode, sve to enormno košta, ali nije bitno. Zagreb je jedini glavni europski grad u kojem se održava Svjetski kup u skijanju.

Zbirno rečeno, za sve ove godine manifestacija – Sniježna kraljica – je zagrebačko pučanstvo stajalo više od 500 milijuna kuna. Kao opravdanje slušamo floskule da se utrka gleda u 22 zemlje, da su milijuni ljudi prikovani uz televizore dok se skijaši bacaju niz sljemenske padine. Ta, tko će te hvaliti ako se nećeš sam?

Nešto si razmišljamo. Pa, barem da je od tih 500 i nešto milijuna kuna utrošenih za Sniježnu kraljicu napravljena ili renovirana sljemenska žičara. Zagrebačka gora je, eto, još po nečemu čuvena. Jedino je to skijalište u Europi – bez žičare!

Facebook Comments

Loading...
DIJELI