ZLATKO DALIĆ: ’Nama trebaju Belgija, Njemačka ili Italija a ne neki Gibraltar’

hns

Uz Brozovića, Vlašića, Rakitića, Kovačića i Modrića, Pašalić i Badelj koji se u kvalifikacijama nisu pretjerano naigrali, upotpunjuju krvnu sliku veznog reda reprezentacije iz koje je evidentno da Hrvatska raspolaže jednom od najdominantnijih veznih linija na svijetu.

Udarna linija predvođena Petkovićem koji je hrabro uskočio u širok kaput Marija Mandžukića, uz pretpostavku da će s Kramarićem do prvenstva biti sve u redu, te Perišićem, Brekalom, Rebićem i Oršićem kao krilnim vedetama, predstavlja još jednu brigu svakom ozbiljnom strategu koji će suočen s Hrvatskom pokušati naći soluciju u obrani.

Last but not least hrvatske reprezentacije čini obrana, iako je linija pred golmanom prvi i osnovni uvjet bez kojega je  moderan nogomet nezamisliv, namjerno ju stavljam na kraj zbog po mišljenju mnogih, nešto slabijih performansi od navedena dva sektora terena.

Tu ćemo spomenuti Lovrena i Vidu koji igraju kao uigran stoperski par. Na desnoj strani čekamo Vrsaljka da se oporavi, a kao lijevi bek se dokazao Barišić. Uz Ćaletu – Cara, Jedvaja, Bartoleca i po svemu sudeći Perića, Dalić ima mogućnost kombinirati i onda kada mu nedostaju igrači.

Hrvatska je pokrivena na svim pozicijama, a ako ćemo tražiti dlaku u jajetu, uvjetno je problematična desna strana na kojoj igra Jedvaj umjesto Vrsaljka, dok je Jedvaju prirodna stoperska pozicija. To je ujedno mjesto u momčadi oko kojeg je javnost najkritičnija spram izbornika.



Još je nekoliko točaka u momčadi na koje svatko gura svoje. Livaković je na golu neprikosnovne, Lovren i Vida su vladari, Barišić je zaista sve bolji na lijevoj  strani, Luku i Brozovića nitko ne osporava, umjesto Perišića nema tko, a ni ne treba, jer realno čovjek je car na poziciji.

Iako sam ljubitelj Ivanova opusa, upitan je njegov doprinos kada nije u formi, a nije, jer u Barceloni mu ne cvjetaju ruže. Ako je suditi po izjavama sportskog direktora Blaugrane u Kataloniji ga ne čeka svijetla budućnost, a na poziciji u reprezentaciji konkurent mu je Nikola Vlašić koji sve češće pokazuje visoku razinu nogometnog umijeća, od predviđanja situacija do preuzimanja odgovornosti. Upravo je Nikola u nekoliko navrata bio jezičac na vagi koji je reprezentaciji omogućio da se raspojasa kada stvari nisu išle predviđenim tokom. Ako ostane na ovoj razini do prvenstva, a vjerojatno hoće, Dalić će morati dobro razmisliti kome dati prednost u veznom redu uz Modrića i Brozovića, pod uvjetom da Rakitić pronađe klub u kojemu će se barem približiti formi iz  Rusije. Senatori kod Dalića po njegovim riječima imaju kredita ali Vlašić je uz Petkovića najbrže rastući Hrvatski nogometaš. Što će izbornik učinit?

Krenimo sada iz srednje linije vertikalno prema napadu pa ćemo se raširiti na krila. U napadu se dakle nalazi famozni Bruno Petković. Ni o njemu zaista ne treba trošiti previše riječi jer se poput Vlašića u nekoliko situacija pokazao igračem odluke, u Dinamu i reprezentaciji. Savjesno obavlja najvažniju zadaću napadača – redovito postiže golove, ima skok igru, zna pronaći mjesto i trenutak u igri što spada u urođene rijetkosti među igračima kakvu je imao legendarni Filippo Inzaghi. Recimo da je Petković poput leteće tvrđave engleskoga tipa s talijanskim njuhom za gol. S Petkom je slična situacija kao s Vlašićem, možda čak malo jasnija. Na toj poziciji je odlično igrao Andrej Kramarić koji je prije ozljede redovito postizao pogotke, nešto manje je suigračima dodavao loptu što su mu zamjerili mnogi i tu bi Petković mogao biti u prednost, jer s loptom, pogotovo visokom koja leti prema njemu ima opciju više.  Kramarićev talent, osjećaj za prostor i vrijeme također su neosporni, no put je ispred njega, a Petković je tu.

U odnosu na Rusiju izgubili smo velikog ratnika Mandžukića ali smo dobili izuzetno dva kvalitetna vertikalna igrača koja su se uklopila u momčad već sada, te uz postojanost igre kao i njezinu visoku razinu, uz Brozovića i Modrića te  Ivana Perišića naprijed, Vidu i Lovrena iza, mogu činiti kralješnicu momčadi na Euru. Rebića sam namjerno izostavio jer unatoč izbornikovoj naklonosti i fantastičnoj igri u Rusiji, na svojoj poziciji ima Brekala i krilnog napadača Dinama Oršića. Iako na toj poziciji potencijalno imamo tri igrača ona je na neki način i problematična jer glavni pretedant na nju nije u formi niti igra u svome klubu a u Rusiji je pokazao da može. S druge strane Brekalo igra izvrsno, motoričan je i eksplozivan, traži igru i dokazivanje ali ni drugi nisu olako ulazili u prav postavu Vatrenih pa je za pretpostaviti da neće ni on, ali što ako se Rebić ne vrati u formu. Tada Brekalo na krilu postaje sve izglednija opcija na krilu, ali opet ću podsjetiti, izbornik nije bio toliko nezadovoljan igrom Rebića u Rijeci kao što javnost jest, zato nam preostaje nadati se da će Rebić podići razinu izvedbe prema naprijed i razbuditi se prema iza. Oršić će vjerojatno morati pričekati, osim ako u nekoj varijanti ne uleti kao ekstra iznenađenje, ali opet, Dalić se nije pokazao kao egzibicionist.

Izbornik će naprijed tražiti suradnju između Perišića, Petkovića i Ante Rebića po uzoru na Mandžukića, Perišića i Rebića u Rusiji. Krila su nam na svjetskom prvenstvu bila neprikosnovena. Ovdje bi volio iz ladice volio izvući doista vizionarski potez Dalića protiv Engleske u polufinalu ruskog Mundijala, kada je na teren poslao igrače u formaciji (1) – 4 -1- 4 -1 što je u igračkom smislu rezultiralo deklasiranjem Gordog Albiona u pravom smislu riječi. Najistureniji igrač u momčadi bio je Mario Mandžukić koji je osim napadačke obavljao funkciju prvog obrambenog igrača. Iza njega strašna linija, s lijeva na desno; Perišić, Rakitić, Modrić, Rebić a iza njih kao osigurač Marcelo Brozović. Fantazija. U toj smo utakmici ostvarili posjed lopte od 55% u kojih leži i veći broj točnih dodavanja od 590 naspram engleskih 497. Usporedbe radi, u prvoj utakmici protiv Engleza u Ligi nacija, Hrvatska je istrčala u formaciji koju igramo danas (1) – 4 -2 -3 -1 s Rebićem kao najisturenijim igračem a iza su bili Perišić,Modrić i Kramarić. Rakitić i Kovačič su bili ispred obrane ali tko se god sjeća utakmice zna da nismo izgledali dobro na terenu. Engleska je bila dominanta, stvarali su prilike i sa 58% posjeda lopte pravo je čudo da smo izvukli nulu.

Tog dana su hrabro napali Hrvatsku s (1) – 3 -5 – 2 sustavom za koji Vatreni nisu imali pravi odgovor, za razliku od ruskog (1) 3 -1 -4 -2 sustava kada smo s Mandžukićem imali odgovor na sve.

Uistinu moćna reprezentacija Garetha Southgata mijenja s poput amfibije pa su u Londonu ( 2 :1) istrčali u (1) – 4 -4 -1 -1 sustavu koji su suprotstavili istom načinu na koji je Dalić igrao u Hrvatskoj (0:0) ali s drugim igračima. Bez uspjeha jer su Englezi na svom terenu ostvarili posjed od nevjerojatnih 65%, Vatreni praktički nisu izlazili sa svoje polovice.

Čemu sve ovo? Hrvatska se u Rusiji igrom mogla suprotstaviti bilo kojoj reprezentacij na svijetu. Rezultat je to višegodišnje pripreme i nagomilanog iskustva, uključujući dva prvenstva Europe na kojima je Hrvatska ispala jednako kao što je mogla proći.  Moment motivacije U rusiji je također igrao značajnu ulogu. U Rusiji smo imali, možda vrijeme pokaže, uistinu unikatnog, i neki vole reći polivalentnog u Mariju Mandžukiću. Takvog igrača je teško nadomjestiti jer je igrao u svim smjerovima. Osobno sam dojma da bi odlično odigrao i stopera il ili beka. Petković je na najboljem putu da ga nadomjesti u napadačkom smislu ali forte koji je Mario imao u vidu kretanja na terenu, pritiska na protivničku liniju, rijetko tko može nadomjestiti. Tu ćemo na Euru biti nešto slabiji, osim ako Petković taj, uvjetno rečeno nedostatak, ne kompenzira zaista impresivnim golgeterskim sposobnostima. Gubitka Marija smo jednim dijelom nadoknadili Vlašićem koji iza prave špice pokriva veliki dio terena, pa bi u sinergiji s Petković tu trebali dobiti potpunu kompenzaciju na trkački dio koji smo izgubili Marijevim odlaskom. Nadam se.

Ako mislimo daleko dogurati na prvenstvu koje se slijedeće godine igra u 12 europskih gradova, sigurno ćemo se sretati s najjačim reprezentacijama, a po svemu sudeći, ovaj će Euro biti jedan od najjačih do sada, ako ne i najjači, pa je stoga i išla usporedba s Engleskom za vrijeme Rusije i poslije nje. Vatrene je dočekala smjena generacija a Englezi su poput Belgijanaca starili poput dobrog vina, protivnike u proteklom periodu su doslovno nemilice gazili. Odgovor na izrazito agresivnu igru s najvišom razinom tehničke kontrole kakvu danas ostvaruju Engleska i Belgija, mora doći iz mnogo trke, visoke koncentracije – malo pogreški i isto tako visoke razine agresivnsoti. Tu vidim Marcela BROZOVIĆA i Nikolu VLAŠIĆA kao ključ u energetskom smislu, tu Ivana PERIŠIĆA, i nadam se podiglom REBIĆU. U tehničkom smislu jasno je da Luka još jednom mora dati sve od sebe. Istraživanja su pokazala da ekipe u pojedinim segmentima igre trče manje od protivničke momčadi u utakmicama u kojima su pobijedile, a više na krilima. To je zato što krila bez lopte sudjeluju u igri stvarajući pritisak, a kada je lopta osvojena ona mora teći unutar momčadi, čime se prisiljava sredina protivničke ekipe da se kreće i traži loptu.

Vrlo važna će biti i komponenta obrane u kojoj Vida i Lovren djeluju staloženo. Po Lovrena se u Liverpoolu odigrala situacija koja se rijetko viđa, od zadnjeg izbora do standardnog prvotimca. Dobro je to za njegovo formu, dobro bi bilo da se dodatno motivira recimo osvajanjem Premiershipa, dobro je što je na edukaciji kod trenutno najvrućeg trenera svijeta, Nijemca Jurgena Kloppa. Sve to može pomoći reprezentaciji. Vida nikada i nije bio kiks igrač, odlika mu je što s njim uvijek znaš na čemu se, igra bez kalkulacije – stoperski, sigurno. Livaković je talentira, no hoće li do prvenstva biti na razini nezaboravnog Subašića? Plasman Dinama u Europu i razine visokog intenziteta mu mogu pomoći u tome.

Hrvatsku su kladioničari smjestili na deveto mjesto favorita za osvajanje Eura, nije to toliko ni nerealno kada se zna tko je ispred, a ni razlike unutar vodećih reprezentacija nisu prevelike. S ponosom možemo ustvrditi da je Hrvatska među njima.

Iako peta europska reprezentacija po FIFA-inom rejtingu, stručnjaci ispred Hrvatske vide prvu reprezentaciju svijeta Belgiju, kao i Italiju koja na Euro baš poput Belgije odlazi sa sto postotnim učinkom iz kvalifikacija i bit će jako gladni uspjeha.

Ispred su po prognozama i svjetski prvaci Francuzi te Englezi koji su nam u prošloti nanijeli dva teška poraza, bilo je 5 -1 u Engleskoj i 4 – 1 u Hrvatskoj, sjećamo se i poraza od 4 -2 na svjetskom prvenstvu za vrijeme Otta Barića. Lakše nam je čini se bilo igrati protiv Španjolaca koji većinu svojih protivnika uguraju u kazneni prostor pa igraju viktorije na jedan gol, nego protiv Portugala kojemu u svim dosadašnjim susretima do nedavno nismo uspjeli zabiti pogodak. Vračaju se i posrnuli Nijemci koji u utakmicama ostvaruju ogroman broj točnih dodavanja. U zadnjoj utakmici protiv Bjelorusije bilo ih je 806, u utakmici protiv Nizozemske koju su izgubili “tek” 530. Preporođeni Nizozemci imali su ih više –  njih 544 tj. 1% više točnosti od Nijemaca u toj utakmici. Imali su i posjed od 52%, utakmica je završila pobjedom Oranja 4 – 2. To je tih 8 reprezentacija koje oni vide ispred nas.

Posjed lopte odnosno točna dodavanja nisu ključ koji automatski garantira pobjedu, ali govori o tehničkoj superiornosti, sposobnosti kontrole lopte unutar svih linija i odgovoru na pressing protivničke momčadi. Zato nam osim trke i agresivnosti treba i kontrola koju Luka ima, smirenost koju donosi Brozović, treba nam Kovačić iz Chelsea preko kojeg lopta teće, Lovren iz Liverpoola koji diže zadnju liniju a zadnja srednju i napadačku. Treba nam suradnja između igrača jer ona je nevidljivi zid koji brani lopti prilaz do gola.

Hrvatska se najbolje snalazi kada je podcijenjena, tada kao iz inata daje sve od sebe. Italija, Njemačka, Nizozemska, Belgija, Španjolska…sve smo te reprezentacije već pobjeđivali.

Na pressici poslije završetka prijateljske utakmice s Gruzijom, izbornik reprezentacije Zlatko Dalić otvoreno je izrazio želju da u sljedećim prijateljskim (pripremnim op.a.) utakmicama igra protiv najjačih mogućih reprezentacija.

Trebaju nam jaki protivnici, a ne neki Gibraltar, Andora ili Malta. Nama trebaju Belgija, Njemačka ili Italija. Mi smo viceprvaci svijeta i na tim utakmicama trebamo zaraditi i novce a ne igrati za siću. Da bismo bili pravi na Euru moramo igrati četiri jake prijateljske utakmice da vidimo gdje smo, što smo i što nam nedostaje“.

Što nam donosi novo veliko natjecanje saznati ćemo već krajem studenog. Izvlačenje skupina Europskog prvenstva je 30. 11. u Bukureštu. Sretno Vatreni.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI