VRATILI SMO DINAMO I DOBILI MAMIĆA! Nakon pobjede u velikoj bitki, BBB-ovce je dočekao neočekivani rat koji traje i sada

Bilo je to baš na Valetninovo, eto nekako simbolično i romantično, baš na dan zaljubljenih navijačima se vratila najveća ljubav, to "sveto ime Dinamo".

Prošlo je već 17 godina otkako su navijači Dinama izborili svoju, do tada, najveću bitku. “Imamo Dinamo”, uzviknula je legenda kluba, Velimir Zajec, tamo još davne 2000. godine. Bilo je to baš na Valetninovo, eto nekako simbolično i romantično, baš na dan zaljubljenih navijačima se vratila najveća ljubav, to “sveto ime Dinamo”.

Dugo je ta borba za ime trajala. Dinamo je ime “Croatia” nosio od 1993. godine, a bio je to potez kojim se tadašnji hrvatski politički vrh, predvođen predsjednikom Franjom Tuđmanom, želio distancirati od komunističke prošlosti i naziva kluba. Tuđman je novim imenom želio promovirati Hrvatsku, ali je time donio i neviđenu represiju nad navijačima. Silna se stigma nadvila nad tim slovom “D”, navijačima su se oduzimali rekviziti sa simbolima Dinama, navijači su dobivali batine jer su podržavali klub, to jest, zabranjeno ime kluba, ali onoga trenutka kada je Zajec izašao sa sastanka s Upravom i kazao kako je ime vraćeno, uslijedila je erupcija emocija. Kordon podno zapadne tribine Maksimira je popustio, a pjesma BBB-a ponovo se zaorila.

Nažalost, veselje i radost navijača nakon odlaska Canjuge, nije trajalo dugo. Dinamo su preuzeli Barišić i Mamić, a potonji se potrudio od Dinama napraviti svjetski poznat biznis, donekle je i uspio, ali kako imamo prilike vidjeti vjerojatno nije baš sve činio prema pravilima. Dinamo se kroz godine sve više pretvarao u obiteljski posao, a navijače je to nerviralo. Godinama su BBB-ovci, kao i pojedini novinari, ukazivali na velike nepravilnosti u radu Dinamova vodstva, ali institucije nisu poduzimale baš ništa.

Konačno došao je i dan kada su se BBB-ovci odlučili na bojkot svih domaćih utakmica Dinama. Za navijače je to radikalan otpor, ali očito je bio jedini način. Bojkot bi trajao vjerojatno još godinama da se nova politička garnitura, odnosno vlast, pod pritiskom navijača, novinara, struke, nije odlučila pozabaviti Mamićevim “OPG-om” u Dinamu, pa i HNS-u. Institucije su naglo počele raditi svoj posao, Mamiću je na vrata pokucao USKOK, pa je malo ležao u zatvoru (i brzo izašao), a na koncu je odlučio formalno odstupiti sa svih funkcija u nogometu. Neformalno on je još itekako tu.



Ipak, BBB se odlučio vratiti na Maksimir nakon iscrpnih razgovora s “novom” Upravom Dinama, onom bez Mamića, odnosno s Mamićem kao “sivom eminencijom” kluba. Može se reći kako bitku jesu dobili, ali konačna borba još nije gotova i pitanje je kada će završiti.

Nažalost, atmosfera na stadionu nakon svega što se izdogađalo, nije ista. Dio navijača se vratio, dio ih i dalje bojkotira dokle god se ne raščisti situacija u Dinamu, HNS-u i dok se u potpunosti i prema pravilima ne počne provoditi Zakon o sportu. Dio navijača dolazi samo na derbije, dio ide samo na gostovanja, dio njih dolazi gledati Ligu prvaka, a pitanje je dolaze li zapravo gledati Dinamo ili moćne protivnike poput Juventusa. Atmosfera se vratila na stadion, ali nije to onaj huk koji ledi krv u žilama, nećemo se lagati.

Pitanje je ima li nakon svega, pendreka, represije, borbe za ime, borbe za poštenje i transparentan rad u klubu, borbe protiv Mamića i iskrivljenog sustava, još onog žara u BBB-ovcima? Možda su umorni, možda su digli ruke, možda ove nove generacije ni ne znaju kako to treba izgledati… Pitanja su to na koja ne možemo dati odgovor, ali znamo da će svakome istinskom navijaču Dinama sjećanje na ovaj dan, na Valentinovo 2000. godine kada je dobivena prva velika bitka, zapaliti malu vatru, a hoće li se ona ikada više pretvoriti u plamen, to ovisi o njima.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI