Ukrajinka s hrvatskom putovnicom 18-godišnje, Oleksandra Olinjkova, silno se trudi izgraditi tenisku karijeru, ali nailazi na previše prepreka pa je zbog toga napala Hrvatski teniski savez i usporedila ga s talijanskom mafijom.
Oleksandra je u svom prvom Tweetu istaknula kako je izbačena iz svih programa HTS-a, premda ima najbolje rezultate među hrvatskim tenisačicama do 19 godina. Trenutno je 708. igračica svijeta, ali je među 30 najboljih tenisačica do 18 godina. Navela je kako joj se HTS osvećuje jer je njezin otac javno zatražio bolje uvjete za svoju kćer, odnosno više poziva na turnire i korištenje terena.
Na njezinu prvu objavu žestoko je reagirao izvršni direktor HTS-a Marin Galić koji je rekao da njezin otac nije korektan čovjek i da ne govori istinu.
Nakon reakcije HTS-a javila se ponovo Oleksandra i to s podužim Tweetom. Objavu prenosimo u cijelosti.
“Dragi prijatelji! Prvo, želim se svima zahvaliti na mnogo lijepih poruka. Zaista, zaista to cijenim. Kad sam pisala tu objavu, nisam mogla ni zamisliti da će imati takav učinak u Hrvatskoj. Pojavio se na mnogim portalima, čak i na televiziji! Valjda sam, nenamjerno, napisala nešto istinito za Hrvatsku, nešto što je istinito i izvan tenisa. O stvarima koji našu prekrasnu zemlju čine ne tako prekrasnom državom.
Posebno sa zahvaljujem Mikeu i Christini koji su mi osigurali zrakoplovnu kartu za Antalyju. Uskoro ću zaigrati na turnirima. Hvala vam, napravili ste za mene još jedno čudo.
Mnogi od vas poslali su mi poruke sa željom da doniraju neki izbos, manji ili veći, kako bi pomogli u mojim nadolazećim putovanjima Prvo, hvala svima milijun puta. Zaista sam jako pozitivno iznenađenja svim vašim ponudama.
Želim vas zamoliti samo još jednu stvar, možete li se sjetiti svojih ponuda za tri tjedna? Znam da to nije lako u 21. stoljeću, dok tone informacija prolaze našim mozgovima svake minute, ali možete li to učiniti za mene? Otići ću u Antalyju uz pomoć mojih prijatelja i obitelji i pokušat ću odigrati najbolji tenis što mogu. Neće to biti lako, jer još jučer navečer nisam bila sigurna hoću li uspjeti doći do turnira, ali dat ću sve od sebe.
Nadam se da će u roku od tri tjedna Međunarodni olimpijski odbor donijeti konačnu odluku i zadržati me u Programu potpore sportašima izbjeglicama, tako da se mogu koncentrirati samo na tenis. Ako se to ne dogodi, za tri tjedna, kad se vratim iz Antalyje, možda ću vas zamoliti da pomognete u mojoj ”posljednjoj” crowdfunding kampanji.
Već znam i što će to biti, nešto zanimljivo (obećajem), nešto što se može osjetiti, dodirnuti, čak i posjetiti. Nešto što će financirati moje teniske avanture godinama, a uz vrlo mali inicijalni iznos. I dalje se nadam da to neće biti potrebno, jer vrlo je iracionalno i nepravedno izbaciti me iz Programa olimpijske solidarnosti samo zato što sam u programu bila toliko dobra da mi je Hrvatska zbog ”posebnih interesa” dala državljanstvo… Samo me nemojte zaboraviti za tri tjedna, OK? Hvala.
O KOMENTARIMA GOSPODINA GALIĆA, IZVRŠNOG DIREKTORA HTS-a Moji prijatelji izvan Hrvatske mogu preskočiti ovaj dio poruke.
Kao što sam napisala, moj post imao je odjeka u hrvatskim online medijima, televiziji i društvenim mrežama, jer bio je osoban i emocionalan. Čitala sam mnoge komentare o sličnim stvarima koje su se događale u tenisu i drugim sportovima. Vjerujem da mnogi ljudi potiho misle o problemima koje sam opisala u postu, ali samo sam ja dovoljno glupa da to i javno kažem.
Kasno navečer web portal Index.hr objavio je ”službeni komentar” gospodina Galića, izvršnog direktora HTS-a.
Iskreno, radije bih izbjegla komentiranje, ali riječi gospodina Galića savršena su kombinacija laži imanipulacija. Kad bi u Zagrebu postojao Muzej lijepih laži, gospodin Galić mogao biti glavni umjetnik i izvršni direktor u isto vrijeme.
Stoga bih željela biti ”kristalno jasna” o nekim stvarima koje je gospodin Galić naveo u svom odgovoru Indexu: 1. Nikad nisam odbila igrati za hrvatsku reprezentaciju. Nadalje, čekala sam poziv da se priključim reprezentaciji i još čekam. Bit će to za mene velika čast. Jednom sam igrača za juniorsku reprezentaciju Hrvatske, na Europskom ljetnom kupu U12 prije više godina. Usput, ja sam bila jedina igračica u ekipi koja je igrala svaki dan, od prvog do zadnjeg.
Još jednom usput, moja suigračica iz te ekipe danas je u Top 20 ITF juniorske ljestvice. Navijači su znaju kao Lulu Sun, ali u to vrijeme zvala se Lucija Radovčić, Danas predstavlja Švicarsku, a ne više Hrvatsku. Otišla je iz Hrvatske, a sad iz zemlje pokušavate istisnuti i mene i još neke druge talentirane hrvatske djevojke (oboje znamo njihova imena). Tko će igrati za Hrvatsku na ženskom touru za pet godina? Vi? Ili gospođa Nikolina Babić?
Tijekom posljednjeg sastanka, moj otac&trener pitao Vas je jednu vrlo jednostavno stvar, ne zbog mene, nego zbog svih obećavajućih juniorskih igračica u Hrvatskoj, da organizirate okrugli stol s predsjednicom HTS-a, Vama i izbornicima s jedne strane, te igračicama, trenerima i roditeljima s druge strane.
Učinio je to zato što je bio inspiriran inauguracijskim intervjuom gospođe Babić, u kojem je obećala da će “hrvatski juniorski tenis učiniti ponovno velikim” i da ”će se čuti svačiji glas”. U hrvatskom tenisu ima puno stvari koje treba promijeniti ako želite naše djevojke ponovno vidjeti na juniorskim Grand Slamovima, ako želite da za nekoliko godina zaigramo na WTA Touru. Ali izgleda da je sve to bio standardni politički trash-talk. Gospođa Babić ispričala je lijepu priču, ali nije tako i mislila.
I umjesto promjena, dobili smo isti ”ugovor” koji igračicama i roditeljima daje samo obaveze, ali ne i prava. Nema jamstava iz našeg saveza za pozivnice, kao što imaju naše vršnjakinje u drugim zemljama. Ne možemo utjecati na raspored turnira, kojeg netko iz HTS-a piše za nas, ali bez da nas išta pita. I na kraju, naši teamovi ne mogu utjecati na selekciju nacionalnih reprezentacija, iako svi znamo da ima trenera koji neprofesionalni i nemotivirani. Ne radi se o ”dodatnom novcu”. Radi se o tome kako HTS radi s postojećim proračunom. Odbila sam potpisati takav ugovor, prije nego organizirate okrugli stol i naučite slušati igračice i njihove teamove.
Zato što IGRAČICE NISU VAŠE ROPKINJE ili ”servisno osoblje”. No, još jednom, nikad nisam odbila igrati za Hrvatsku. U svome intervjuu za Jutarnji list od 27. prosinca 2018., gospodin Galić je jasno rekao: ”Budući da je Olijnikova odlučila igrati seniorski tour umjesto juniorskog, NEMAMO PROGRAM DA BISMU JU PODRŽALI”. Ako to nisu Vaše riječi, gospodine Galiću, tužite Jutarnji list, ne mene.
Vi ste novi u tenisu, gospodine Galiću, pa ću Vam sada otkriti dvije velike tajne:
- a) Imam 18 godina, dakle i dalje sam juniorka, iako igram seniorski tour;
b) ITF, WTA ili ATP, a ne Tennis Europe, konačne su destinacije svih tenisača i tenisačica.
Dakle, ako je bilo koja hrvatska igračica a) i već se može natjecati na b), onda biste trebali udvostručiti potporu toj i gračici, jer to znači da je zaista dobra. Ima nekoliko djevojaka moje dobi na svijetu koje su već osvajale WTA naslove, kao juniorke, poput Srpkinje Danilović. Mislite li da njihovi nacionalni savezi i dalje inzistiraju da one igraju Tennis Europe ili ITF G2?
Ali Vi ne mislite na IGRAČICE, gospodine Galiću. Vi mislite samo na PROGRAME. Jer igračice dolaze i odlaze, ali PROGRAMI ostaju godinama, kao i ljudi okruženi tim programima. To je ta ”teniska mafija” o kojoj sam pisala u prvom postu.
Najveća laž koju sam ikad u životu čula vezana je uz ”ljubaznu pomoć” gospodina Galića kako bismo se vratile iz Grčke, gdje sam za Hrvatsku osvojila svoju prvu profesionalnu titulu. Željela bih podsjetiti gospodina Galića i sve čitatelje što se ZAPRAVO tada dogodilo. U prvoj polovici 2018. koristili smo moju stipendiju Olimpijske solidarnosti kao akontaciju. Dakle, dobili bismo novac unaprijed, potrošili ga na turnirima za putovanja, hotele i drugo, te onda predali račune HTS-u za potrebe računovodstva i izvještavanja.
Nakon što su gospođa Babić i gospodin Galić stupili na dužnost, odlučili su promijeniti tu praksu i zamijeniti je refundacijama. Najveći je problem što, kao i uvijek, nisu mislili na igračice, pa su to proveli točno tri dana prije moga putovanja u Grčku. Ni tko nas nije obavijestio unaprijed, nikoga nije bilo briga kako će moji roditelji pronaći 2000 do 3000 eura u tri dana!
Moji su roditelji pronašli 400 eura, kupili zrakoplovne karte, pa sam zajedno s majkom otišla u Grčku. A moj tata je nastavio svakog dana slati po 30 eura, koje je zaradio vozeći taksi. On bi uplatio 30 eura na maminu bankovnu karticu, a mi bismo platili hotel i kupili hranu. Svaki sljedeći dan procedura bi bila ista. Da se moj otac razbolio ili da se njegov auto pokvario, nas dvije ostale bismo bez novca za hranu i hotel. I to zato što su gospođa Babić i gospodin Galić odlučili da moraju promijeniti nešto u knjigovodstvu HTS-a, ali su zaboravili o tome obavijestiti IGRAČICE.
Kad se moj otac sastao s gospodinom Galićem oko Grčke, nije tražio nikakvu posebnu pomoć. Tražio je samo jednu stvar, da nam dopusti koristiti NAŠ novac (uplaćen za Oleksandru od Međunarodnog olimpijskog odbora) kako bismo kupili povratne karte. Da, gospodin Galić bio je tako ”ljubazan” da to dopusti. Je li nam za ista učinio veliku uslugu?
Provjerite svoje knjige, gospodine izvršni direktore. Iznos kojim ste platili naše karte za Grčku, kasnije ste vratili od moje stipendije. Niste potrošili niti centa novca HTS-a za to putovanje ili bilo koje drugo moje putovanje. Ponavljam, niste platili niti centa za moja putovanja, treninge ili oporavak, iako ste imali odovljno novca da biste slali ”programske timove”, naravno uključujući nekoliko trener, u Japan ili Finsku. APSOLUTNO BEZ VEZE. Jedina materijalna ”pomoć” koju sam od HTS dobila u 2018. godini bila je kutija teniskih loptica za najbolju hrvatsku juniorku na WTA/ITF Pro ljestvicama.
Cijela moja obitelj dobila je izbjeglički status 2012. godine nakon 14-mjesečne provjere od strane MUP-a i drugih hrvatskih institucija. MUP- ovi službenici znali su svaki trenutak i svaki detalj vezan za naš dolazak u Hrvatsku. Nikad ne bih poželjela gospodinu Galiću da prođe kroz taj postupak.
Moj otac je vozač taksija i teniski trener. U prošlosti je bio biznismen, ali nakon što je njegova tvrtka bankrotirala, odlučio se ostaviti biznisa. Moja majka je osoba s invaliditetom, iz medicinskih razloga ne može raditi. Moj brat ide u školu u Zagrebu i također igra tenis.
Jednu rečenicu u Vašem komentaru vrijedi posebno naglasiti:
”Pitajte za njenog oca. On je IZBJEGLICA u Hrvatskoj. Kako je došao ovdje, što je radio? On je sumnjiv”. Da, gospodine Galiću, cijela moja obitelj u slobodno vrijeme u garaži izrađuje bombe, a redovito režemo i glave našim susjedima. Ovo što ste gore izjavili zove se GOVOR MRŽNJE. U normalnom društvu odmah biste se morali povući sa svih pozicija da ste to izjavili medijima. Zar je u Hrvatskoj drukčije?
Gospodine Galiću, mogla bih napisati još mnogo toga o Vašem odgovoru, zato što je doslovno SVAKA RIJEČ Vašeg komentara čista laž. Umjesto toga, želim Vam sve najbolje u sudskom postupku protiv mene i moje obitelji, uz ekipu Vaših visoko profesionalnih i skupih odvjetnika. To je definitivno najbolji način da se troši novac HTS-a, jer svi ostali problemi našeg tenisa uspješno su riješeni pod mudrim vodstvom Vas i gospođe Babić. Sretno”.