Teško je ostati hladne glave, nitko nakon ovakvog poraza ne može ostati sabran. Nije prošlo ni dva mjeseca od slavlja u Rusiji a hrvatskoj nogometnoj vrsti dogodio se težak debakl na gostovanju u Španjolskoj, u prvoj utakmici skupine Lige nacija. Do vrha napunjena mreža vratara Kalinića natjerati će i nas i izbronika i djelatnike Saveza na razmišljanje.
Sad je više nego očito da se u utakmice protiv ovako snažnih suparnika ne može ići s pričuvnim igračima. Tko je ozlijeđen može imati opravdanje, ostali ni u kojem slučaju. Dalić će sigurno izvući pouke, no otkuda će izvući nove igrače, one koji će zamijeniti Mandžukića i ostale koji su se oprostili od reprezentacije. Pa i ozlijeđenog Lovrena koji je u obrani toliko nedostajao baš sada protiv Španjolaca…
Nije tajna, Hrvatska ima dobre nogometaše, sjajne, ali nema širinu. Čim netko nedostaje to se i te kako osjeti, napori ovih novih nisu dostatni za dobar rezultat.
Misli nam bježe na početak ove nesretne utakmice, kada je Hrvatska još parirala Španjolcima, pritom je promašila dvije velike prigode, slabo su se snašli Santini i Perišić. Je li mogla utakmica završiti drugačije da su Hrvati tada poentirali?
Čisto sumnjamo, Španjolska je bila vrhunski raspoložena, a Hrvatska prepuna rupa. Uostalom, nogomet se mora igrati ravnomjerno i u napadu i u obrani, a to kako je Dalićeva postava igrala otraga bilo je tužno.
Ponekad od teških poraza ima velike koristi, u smislu da se neke stvari moraju izokrenuti poput pješčanog sata, zaboraviti na dosadašnje ambicije i krenuti sa stvaranjem momčadi ispočetka.
Priču kojoj smo svjedočili prije dva mjeseca valja slaviti u intimi, zaboraviti na svu euforiju kojoj smo se predali i pričekati da se krene ispočetka. Morati ćemo se veseliti najprije pobjedama nad „malim„ suparnicima, pripremiti postavu za kud i kamo bitnije europske kvalifikacije.
Jest, teško je, ali je tako. Prizemljeni smo maljem, povijesnim debaklom od 6:0, no nekad je dobro naglo doseći dno. Da bi se odgurnulo prema vrhu.