U opširnom razgovoru za Sportske novosti hrvatski reprezentativac, član Barcelone Ivan Rakitić objasnio je svoju igračku i životnu situaciju, a najavio je i skorašnji moguć oproštaj od reprezentacjie
„Moguće je da Europsko prvenstvo dogodine bude moje zadnje veliko natjecanje. Budimo realni, to je sasvim jasno. Vidjet ćemo što i kako, prije svega kakve će ideje imati izbornik. S njim već neko vrijeme nisam razgovarao, nije me ni zvao, ni došao u posjet. Razmotrit ćemo što je najbolje, ne samo za mene nego i za cijelu reprezentaciju. Rekao sam da bih za mlade igrače dao sve što treba. Najvažnija je dobrobit Hrvatske, ostalo ćemo riješiti. Polako. Nije bitno što želim ja, nego što je najbolje za sve nas”, nesebično je istakao.
Svi pratimo njegovu situaciju u Barceloni, kao i njegova nastojanja da ostane u tom velikom klubu jer smatra da mu je tu mjesto…
„Najvažnije je pitanje mogu li igrati u Barceloni. Ako mogu, svima je jasno da je za mene najbolje mjesto u Barceloni. Vidjet ćemo kako će biti, ali ja se pripremam da i u sljedećem razdoblju moj doprinos bude što veći. Ovdje sam pet i pol godina, u Barceloni sam proživio svoje najznačajnije dane, a uvjeren sam da je najbolje, zapravo, tek preda mnom. Sad opet na svaki trening dolazim sretan, s osmijehom na licu. Željan sam igre više nego ikad. Najvažnije mi je što je taj osmijeh opet tu, što je želja prisutna. S te je strane sve odlično. Odlučan sam raditi što više da bih imao povjerenje kluba, trenera i suigrača te, dakako, navijača. Naravno da u nogometu uvijek moraš biti spreman na sve, ali moja je ideja biti u Barceloni. Jako sam sretan i ponosan što sam ovdje. Mnogo se toga dogodilo, to nitko ne može promijeniti, to je tako, ali kažem, cilj mi je igrati, i to u Barceloni. Te, naravno, ići po još nekoliko naslova. To je na prvom mjestu”.
Nije izbjegao ni pitanje zašto je odigrao samo polovicu kvalifikaicjskih utakmica u reprezentaciji:
„Neke situacije nisu dopustile da imam više nastupa, dogodile su se neočekivane ozljede. Mislim da svi poznaju moju želju i ljubav prema reprezentaciji. Na kraju cijele te priče glavno je da smo kao nacionalna momčad odradili sve kako treba, da smo se plasirali i još se jednom dokazali. Ja sam prije svega ponosan što sam, ne bih rekao izabrao Hrvatsku, nego što sam dobio priliku da mogu braniti naše boje u našem dresu. Najbitnije mi je uvijek bilo to što igram za svoju državu. Ako je nekome nešto smetalo s moje strane, ispričavam se. Nekad u životu dođeš u situaciju da ti nije lako. Meni su na prvom mjestu dobrobit reprezentacije, Hrvatske i HNS-a. Ništa drugo. Hrvatska je za mene broj jedan. Iz srca govorim – iznad svih Hrvatska. A ovo ostalo? Razumijem da se nisam rodio u Hrvatskoj, nisam odrastao u Hrvatskoj, isto tako ne mogu reći da prečesto dolazim u Hrvatsku, ali ja sam Hrvat, za mene je čast što se mogu boriti za naš narod. To je uvijek bilo tako. Nikad mi nije smetalo da igram ozlijeđen ili s temperaturom, ili bilo što. Ponekad mi doktori nisu dopuštali da istrčim na teren, a ja sam htio dati sve što mogu za reprezentaciju”.
A krasno je govorio i o Luki Modriću…
„Moje poštovanje i ljubav prema njemu uvijek su bili maksimalni. Mislim da i on, i cijela Hrvatska, i cijeli svijet znaju da ga volim kao brata. Jako puno toga proživljavamo skupa, jedan uz drugoga. Uvijek sam iznimno sretan zbog svakog njegovog uspjeha i svega što radi. Tako i kad igramo zajedno, volim ga paziti i biti uz njega, kao suigrača, ali jednako i kao prijatelja. To mi je najbitnije”.