Napustio nas je jedan od najboljih košarkaša svih vremena Kobe Bryant u helikopterskoj nesreći. Cijeli sportski svijet izražava sućut obitelji.
Teško je pronaći riječi u ovom trenutku i napisati kakvi se osjećaju miješaju. Kobe je bio igrač kojeg ste morali voljeti. Ako niste navijali za njegove Lakerse, jednostavno ste obožavali gledati njega s kojom lakoćom igra košarku.
Riječ je o čovjeku i igraču, unatoč činjenici da je bio najbolji košarkaš u svoje vrijeme, koji je bio nevjerojatan radnik. Bio je istinska legenda, košarkaški genij. Zbog njega su mnogi na igralištima uzvikivali njegovo ime prilikom šuta na koš.
Nevjerojatni natjecateljski duh vodio ga je do osvajanja pet NBA titula. S O’Neilom osvojio je tri naslova za redom, stavljalo ga se u kontekst velikog Michael Jordana – i to s pravom.
Nemoguća misija je bila zaustaviti Kobea, pokušavali su mnoge ekipe i igrači, ali jednostavno nije išlo. Bio je preveliki igrač željan pobjeda i ta upornost ga je vodila do karijere kakvu je imao.
Pri kraju karijere pokazao je sve što je mogao u vrhuncu svoje karijere – zabio je u posljednjoj utakmici protiv Utah Jazz nestvarnih 60 poena i oprostio se u velikom stilu. Košarkaški svijet je prije te utakmice znao kakav igrač se oprašta, samo je u toj utakmici i dokazao. Ako nikom drugom onda barem sam sebi.
Prije koju noć, LeBRON James ga je prestigao na vječnoj listi najboljih strijelaca. Kobeu je bilo neizmjerno drago iako su tijekom godina imali veliko rivalstvo na terenu, ali van terena bili su prijatelji. Čestitao mu je Bryant od srca, što se i moglo očekivati od jedne sportske veličine kao što je on.
Riječ je o igraču koji je iz srednje škole ušao direktno u NBA, koji je rušio rekord za rekordom. Bio je sportski bahat i nevjerojatno dobar. Uzor je bio mnogim mladim igračima koji su dolazili iza njega, a između ostalog i samom LeBronu.
Same brojke govore za Bryanta govore – bio je pet puta NBA prvak, dva puta je bio MVP finala, jedanput MVP sezone, 18 puta je bio selektiran na All-Star utakmicu, 11 puta u NBA All-Team, dva puta najbolji strijelac lige. S Američkom košarkaškom reprezentacijom sudjelovao je na dvije Olimpijade – u Pekingu i Londonu – i oba puta je osvojio zlatno odličje.
Za njega nije postojao slobodan dan. Kada nije bila aktivna NBA sezona tijekom ljeta, radio bi na sebi svako to ljeto. Popravljao bi što bi on smatrao da treba popraviti, šutirao bi do iznemoglosti, radio bi stvari koji mnogi nisu željeli raditi. Zato su mnoge zvijezde NBA lige dolazili s njim trenirati i iz prve ruke vidjeli o kakvoj se veličini radi.
Njegov klub Los Angeles Lakersi kroz povijesti su imali legendarne igrače, mahom Hall of Fame igrači. Naravno da Kobe pripada toj košarkaškoj eliti, ali ipak ga nešto razlikuje od ostalih igrača iz povijesti Lakersa – jedini je igrač u povijesti tog kluba kojem su oba broja umirovljena – broj 8 i broj 24. Lakersi su njemu u čast unutar kluba proglasi ‘Kobe day’ koji se obilježava 24. kolovoza i to otkad se umirovio. O takvom igraču je riječ.
Bio je vjeran jednom klubu, jednom dresu 20 godina. Kada je objavio u svojoj posljednjoj sezoni da će se umiroviti, svi klubovi protiv kojih je igrao na gostovanjima, odavali su počast i respekt. Svi su ga obožavali i voljeli kao da je njihov. I bio je. Uvijek nasmijan i raspoložen, ali gladan pobjeda.
Nakon košarkaške karijere, okušao se i filmskoj industriji. I što se dogodilo? Osvojio je Oskara sa svojim kratkim dokumentarnim filmom ‘Dear Basketball’. Ispričao je svoju priču kako ga je košarka oblikovala u čovjeka koji je danas, kako je zajedno s košarkom odrastao i stasao u ono što je bio nakon karijere.
To je bio Kobe – talent koji se više ne rađa. Osoba koja je neponovljiva. Igrač koji se rađa jednom u sto godina. Košarkaški prvak s Oscarom – jedini u povijesti.
Imao je pregršt velikih trenutaka u svojoj karijeri – od 81 poena u utakmici protiv Toronta Raptorsa, do osvojenih naslova, rušenja rekorda, prestizanje svog idola Michael Jordana na vječnoj listi – ma možemo tako u nedogled.
Zato, opisati Kobea u jednoj riječi nije moguće, ali kada bismo pokušali onda bi uzeli američku frazu – The G.O.A.T (the Greatest of All Time – Najveći svih vremena).
POČIVAO U MIRU, LEGENDO!
Autor: Edwin Nicky Džemidžić