POVRATAK NA SPORTSKA BORILIŠTA NEĆE BITI LAGAN! Stručnjak za Dnevno upozorava: ‘Postoji velika opasnost od ozljede za sve sportaše’

Osim visoke razine kondicijske te tehničko taktičke pripremljenosti, za vrhunski sportski uspjeh nužna je i visoka razina mentalne spreme. Mentalna izdržljivost u okolnostima visoke razine stresa pokazala se kao bitna odlika naših nogometaša na proteklom prvenstvu svijeta koje se igralo u Rusiji, no što se događa sa psihom sportaša, i nas “običnih” ljudi u uvjetima koje također naprežu naš mentalni kapacitet poput izolacije?

O tome smo razgovarali sa stručnjakom za psihološku pripremu i čelnim čovjekom “Mentalnog treninga” Igorom Čerenšekom, bivšim plivačem i hrvatskim olimpijcem (Atena 2004.) koji se posvetio radu sa sportašima na području mentalnog plana.

Kriza zbog pandemije koronavirusa zahvatila je gotovo sve krajeve svijeta, a preventivne mjere izolacije, gotovo su svugdje iste. Reagira li psiha od sportaša do sportaša drukčije? Ponašaju li u ovim okolnostima svi sportaši jednako?

Istina, većina se nalazi u sličnim okolnostima, ali svatko reagira na svoj način. Tako je to i inače u stresnim situacijama sa sportašima. Neki reagiraju konstruktivno i bave se stvarima koje su unutar njihove kontrole, treniraju kod kuće, ulažu u mentalnu pripremu, čitaju, uče. Drugi reagiraju destruktivno, jedu nezdravo, piju više alkohola nego inače, ostaju budni dugo u noć, a treći misle da su pasivni jer ništa ne rade, a zapravo isto djeluju destruktivno na sebe dugoročno kroz smanjen angažman u ovoj situaciji.

Internetom kruže snimke treninga sportaša u njihovim domovima. Koliko je pored svog blagostanja psihički moguće podnositi situaciju izolacije? Kada dolazi do pucanja, odnosno kada bi se sportaši morali početi vraćati u uobičajenu rutinu?



“Pucanja” su već krenula kod mnogih, a neki su prvotnu krizu već prošli. Vrlo je individualno. Međutim, ako ovo potraje još mjesec ili dva, sigurno je da će kriza biti još, i moguće je da će ostaviti štetne posljedice na mentalno zdravlje sportaša. Iz tog razloga ne savjetujem maštanje o povratku na staro već definiranje novih dnevnih rutina, pa do kad ovo potraje. Nakon toga ćemo opet stvarati neke nove ali ipak najteže je živjeti u iščekivanju povratka jer takva neizvjesnost stvara veliki osjećaj anksioznosti kod mnogih.

Kakva bi preporuka ponašanja bila vrhunskom sportskom ekscentriku, kao što je npr. bio Dennis Rodman, pretpostavljam da bi njegove potrebe u karanteni kao i van nje bile nešto drugačije od potreba većine?

Smatram da svatko treba ostati dosljedan svojim vrijednostima i biti autentičan. To znači da na dnevnoj razini radimo stvari prilično slične onima koje smo radili i ranije, ali da ne pretjerujemo jer pretjerivanje od vrlina stvara mane. Na primjer, ako sam uporan i tu svoju vrlinu prenaglašavam postajem tvrdoglav, a to više nije vrlina nego mana. Pa bi tako i Rodmanu preporučio da bude kakav je ali da to drži unutar vlastite kontrole.

Što bi se dogodilo kada bi sportaš, ili bilo tko drugi, prešao prag svoje tolerancije?

Svi ga nekad pređemo, ali bitno je koliko se dugo tamo zadržimo. Moguće je svakako da se i prag tolerancije promijeni jer ljudi su vrlo adaptivni i navikavaju se na nove podražaje. Ipak, ako je stres snažniji od našeg načina suočavanja očekivane su posljedice anksioznost, depresija, te problemi ovisnosti. Akutni vrlo vjerojatno, ali moguće i kronično.

Koje stresne situacije u izolaciji su najuobičajenije, koji su okidači?

Najčešći izvor stresa iz mog iskustva trenutnog rada u izolaciji su odnosi s drugim ukućanima ili izostanak kvalitetnog društvenog života. Možemo reći da je kontinuiran stres taj izostanak ‘normalne’ socijalizacije, a akutni dnevni stres onaj koji proizlazi iz odnosa. U kombinaciji nam naravno štete, ali to nije nešto što će nas jako oštetiti dugoročno ako vježbamo nošenje i ne ponavljamo iste greške svakodnevno. Na kraju, ako isti okidač svakodnevno ‘okida’ stres, nije problem u okidaču nego u onome tko ga ne prepoznaje ili nije potražio način za suočavanjem.

Može li svatko od nas vježbati mentalnu otpornost i koje metode preporučate pod ovim okolnostima, a koje kao dio svakodnevne rutine neovisno o pandemijskoj krizi?

Uvijek preporučujem najjednostavnije i ono što se može brzo naučiti i daje relativno brzo rezultate. To su različiti oblici vježbi disanja, tjelesna aktivnost, čitanje i postavljanje dnevnih i tjednih ciljeva. U slučaju profesionalnih sportaša i mjesečni ciljevi su dobro došli.

Hoće li se izolacija u nastavku sportskih natjecanja reflektirati na izvedbu sportaša?

Sigurno, ali na neke više, a na neke manje. Oni koji nisu smanjili ulaganja u svoju sportsku izvedbu će se puno bolje snaći od onih koji su čekali kraj izolacije. Postoji velika opasnost od ozljede za sve sportaše, ali povećana anksioznost kod mnogih zbog duljeg izbivanja s terena. Metode mentalne simulacije kao i disanje mogu pomoći s tranzicijom na teren, ali samo ako se provode svakodnevno i pravilno.

Koliko će potrajati adaptacija prosječnog sportaša na normalne okolnosti kada do njih dođe?

Adaptacija će biti relativno brza, ali opet uvijek ima iznimaka. Ako prođe više od nekoliko tjedana, a sportaši se i dalje ne osjećaju ugodno sa sobom i dnevnim aktivnostima, odnosno dovoljno dobro, preporučio bi im da zatraže podršku i ne muče se sami s problemima nego da ih što prije riješe.

Opada li mentalna izdržljivost s godinama?

Ne. Izgledno je da kognitivne funkcije padaju s godinama, ali ako pričamo o mentalnoj izdržljivosti ona zavisi o ulaganjima, mentalnom treningu i izlaganjima izazovnim situacijama. Oni koji ulažu u sebe su mentalno izdržljiviji s vremenom.

Šteti li na koncu i pretjerana izloženost informacijama mentalnoj stabilnosti?

Apsolutno! Informiranje je super ako dolazi iz pravih izvora i ako je dozirano na jednom do dva puta dnevno. Sve više od toga samo može potaknuti brigu i anksioznost kod svih, a ne samo kod sportaša.

Kako vi provodite vrijeme pod ovim okolnostima?

Moj je svaki dan isplaniran od ustajanja oko 6 sati do spavanja oko 22 sata. Svakodnevno čitam, učim neke nove stvari, radim sa svojim klijentima, odradim manji trening, kuham, navečer pogledam neku seriju i obavezno odradim barem malo mentalnog treninga jer ipak nisam ni ja imun na stres koji može proizaći iz ove situacije.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI