TKO JE ZAPETLJAO GORDIJEV ČVOR?
Bivši izbornik hrvatske boksačke reprezentacije Leonardo Pijetraj, neosporno je vješt govornik velikog životnog i sportskog iskustva s kojim bi bilo ugodno razgovarati. Na sreću ili nesreću u posljednje je vrijeme u centru pažnje javnosti bio odnos na relaciji Hrvatskog boksačkog saveza i Hrvatskog olimpijskog odbora, odnosno ljudi na funkcijama u spomenutim organizacijama.
Što god glavni protagonisti najzanimljivije sportske sapunice u Hrvata mislili, osjećali i govorili jedan o drugome, prosječan promatrač morat će priznati da su zajednička i individualna ostvarenja ovih ljudi iznadprosječna, pa i impresivna.
S jedne smo strane gledali Pijetraja u ulozi izbornika hrvatske boksačke vrste koji radi ono što bi svaki štićenik želio da njegov mentor za njega čini. Nasuprot želji i interesu Leonarda Pijetraja i amaterskog boksača Marka Miluna stajao je profesionalni boksač Filip Hrgović koji je vidio sebe u cipelama Marka Miluna. Problem je što cipele odgovaraju jednom i drugom boksaču ali broj je samo jedan.
Uz HOO i Filipa Hrgovića stao je direktor HBS-a i bivši profesionalni boksač Željko Mavrović.
Problem je nastao kada su jedan i drugi boksač izrazili želju za sudjelovanjem na kvalifikacijskom turniru za plasman na Olimpijske igre dogodine u Tokiju. Budući da su Milun i Hrgović superteškaši a s reprezentacijom u Japan može ići samo jedan, valjalo je odrediti sretnika koji će poletjeti za Honshu.
Hrgović je temeljem osvojene brončane medalje na proteklim Olimpijskim igrama u Riju stekao status top kandidata HOO-a , što je i logično – ako si prije tri godine osvojio broncu, a danas si bolji boksač nego što si tada bio, želimo da ideš po novu medalju, po mogućnosti najvišega sjaja.
No zašto bi na kvalifikacijski turnir otišao Hrgović koji je iz amaterskog prešao u profesionalni boks, kada HBS ima mladog i perspektivnog Marka Miluna, koji je po riječima Leonarda Pijetraja najbolji amaterski superteškaš u Hrvatskoj? Pijetraj bi po olimpijsku normu poslao boksača koji je nota bene (!) dio Pijetrajeva boksačkog kluba, u čemu su mnogi vidjeli svojevrsni sukob interesa, no to nije sve. Woody Allenovsku crtu cijeloj priči daje činjenica da je Filip Hrgović također bio član BK „Leonardo” iz kojega je izašao zalupivši vratima, no to nije označilo definitivni raskid odnosa, on se naime zbog ugovornih obveza nastavio – na sudu.
Viđenje javnosti
Leonarda je šira javnost počela percipirati kao čovjeka koji gurajući Miluna u stvari gleda vlastiti interes, na što je Pijetraj solomonski doskočio: „Neka se bore”, međutim ni taj prijedlog ne predstavlja objektivno rješenje pošto Hrgović kao profesionalac sigurno ima drugačiji trenažni ciklus od Miluna kojemu je želja postati profesionalac, što znači da bi od meča s profi Filipom profitirao u svakom slučaju. Kao prvo za njegovo ime bi se čulo jer Hrgović u svijetu boksa jako dobro kotira. Pijetraj kao bivši Filipov trener zasigurno poznaje njegove slabe strane, pa bi dobrim savjetom povećao šanse svom sadašnjeg štićenika. Sve i kada Milun ne bi uspio pobijediti Hrgovića, meč za primat u kvalifikacijama bi bio jako dobar test Milunovih stvarnih sposobnosti. Hrgović od toga meča nema ništa, naročito zbog toga, kako smo već napisali, kao osvjača bronce ima poguranac HOO-a.
Ljudi smo
No da se ne bi uhvatili u zamku moraliziranja, pošto je netko savjestan već prepoznao da smo svi „krvavi ispod kože”, treba reći da se svi ti ljudi bave businessom, i da je zbog toga agresivnost kao crta ličnosti poželjna osobina, više dobra nego loša, jer ako si mlakonja tu nemaš što raditi, pojest ćete konkurencija. Još manje imamo pravo moralizirati ako znamo da je sve što rade legitimno, ali je žalosno da su naši ljudi u sukobu interesa, u ringu i van njega. No to je tako, i kada ne može drugačije kreće se na osobu, na kopanje po prošlosti, valorizaciju rezultata, diskreditiranje u javnosti i slično.
NETKO JE MORAO PRESJEĆI
Vrativši se iz Rusije sa svjetskog boksačkog prvenstva, Pijetraj je imao što vidjeti, svoje ime po svuda, na što je odgovorio u stilu, a sve ostalo je povijest.
Gostujući u emisiji Podcast Inkubator 25. 5. 2019., (najbolje što se dogodilo You Tube sceni u Hrvatskoj), Mirko Cro Cop Filipoviće je iznio svoje osobno iskustvo s Pijetrajem (o čemu smo pisali OVDJE) koje se u bitnome podudaralo sa stvorenim mišljenjem javnosti o treneru iz Dubrave. Filipović je u toj emisiji između ostaloga iznio slijedeće: „….Nakon toga sam ga pitao za ugovor koji mi je nudio prije odlaska u Japan, a ja nisam razmišljao i potpisao sam na 5 godina. Rekao mi je da zanemarim ugovor, da nije važno i razišli smo se u prijateljskim odnosima. Nakon 20 dana nazvali su me Japanci da se borim s Mikeom Bernardom kojeg sam kao autsajder nokautirao i ostalo je povijest. Onda mi se opet javio Leonardo. Naglasio mi je da imamo ugovor i da imam obaveze prema njemu”.
Bio je to Filipovićev odgovor na Pijetrajevo viđenje i javno obznanjivanje međusobnog razlaza u emisiji Podcasta 17. 10. 2017.: „Bio je čovjek koji je bio u pravo vrijeme na pravom mjestu i ostvario je karijeru koju bih svakome poželio. Trenirao sam ga tri godine i naš razlaz nije bio neko ugodno iskustvo. Dogodilo se slično kao i s drugima. Kad me trebaš sam najbolji na svijetu, kada me više ne trebaš, tko me šiša”.
Saniranje štete ili stvaranje nove? (o Filipoviću)
Sinoć je Pijetraj imao svoj treći razgovor u Podcast Incubatoru #322 s voditeljem Markom Petrakom, u kojemu je između mnoštva zanimljivih sportskih tema iznio i demant Filipovićeva demantija.
Nakon sat i pol vremena emisije počeo je Pijetraj: „Daj da riješimo tog Mirka više, ide mi na živce, da riješim te njegove gluposti što je tu pričao i neću više da ga spominjem. Prošli put me netko pitao za njega i ja blesav idem iskreno odgovarati, to je naivnost moja jer sam precijenio čovjeka jer sam mislio da je već odrastao i stasao da može poslušati realnost. Kakav je bio za boks? Nije bio za boks. Da sam znao da će ga to uvrijediti nikada to ne bi rekao. Nije bio za boks jer psihološki nije mogao podnijeti blisku borbu”, ponovio je Pijetraj ono što je rekao u listopadu 2017. godine.
„Ja bi vam najradije sada stavio sve snimke gdje on sparira na You Tube da vidite da nije za boks, s time da je čovjek imao predispozicije strašne ali nije bio za boks. Bio je za kick boks i MMA gdje je sasvim drugačija taktika, tehnika i pristup. Stvarno nisam imao nikakve zle namjere i stvarno mi je žao što sam to rekao, međutim onda je on iznio uvrede koje mu u opće nisu bile potrebne”, natuknuo je Leonardo da može potkrijepiti izrečeno mišljenje o Mirkovom boksu.
„Ja sam stvarno imao pet mečeva ali mene nitko nije iznio iz ringa van. Tko meni pokaže snimku ili dovede čovjeka koji je to vidio ja mu dam sve moje što imam, zar je to problem? Jesu li Mirka iznosili iz ringa van, zar se tome treba naslađivati? Jesam li ja zato loš trener? U opće nemam problema s time da budem loš trener. Zašto je došao kod mene? Odradili smo tri godine ugovora a bio je pet godina kod mene. Došao je sa zabijenom nogom u du…u od Cikatića kod mene jer ga je ovaj maltretirao. Kod mene su ga od srednje kategorije na dalje svi tukli. Čovjek je u dvije godine postao najbolji boksač a do tada su ga svi tukli. Ako me bude ljutit ja ću sve te snimke stavit na You Tube, a onda neka se pravda”, obrazlagao je Pijetraj svoju poziciju.
Tamna strana medalje
„To ne umanjuje njegovu karijeru i veličinu ali ti njega kad spominješ smiješ samo reći da je ‘kralj’, da je ‘bog’, da je ‘legenda’. Ako nešto ispod toga kažeš gotovo je, uvrijedio si ga”, završio je Pijetraj svoje viđenje o Mirku kao borcu, da bi se potom osvrnuo na Mirkove tvrdnje o navodnoj naknadnoj potražnji ugovorne obveze nakon Mirkove pobjede protiv Mikea Bernarda.
„Ja sam se rodio u Zagrebu koji je za svijet provincija ali dok je on slinav trčao po dvorištu i ganjao kokoši ja sam se borio po svijetu. Zašto je on došao kod mene nemam pojma ali kad je bio kod mene, jedini K-1 koji je u životu osvojio je onaj u Pragu. Bilo smo i u Japanu, neke mečeve je pobijedio , jedan je meč izgubio. Tada je rekao da se više neće boriti. Tu je Orsat svjedok i Zvonimir Lučić ‘Cuki’. ‘Trenirat ću bilo gdje, doći ću nekad i kod tebe’. Ja sam mu rekao da mi nije ništa dužan ali ako bude kombinacija za Japan onda smo opet u kombinaciji, Japan je nešto drugo, rekao je OK. Orsat mu sredi meč protiv Bernarda i čovjek ga pobijedi. Nazovem ga i pitam ‘Što je’ a on kaže ‘Neću više s tobom raditi’. Nisam ga nikad tužio ali mi je ostao dužan. Poslije je poslao ljude s pištoljima kod mene da skinu taj dug a ljudi su nakon par rečenica shvatili o čemu se radi, bilo im je neugodno i rekli su ‘Hvala i doviđenja’. S tim sam ljudima bio poslije dobar.
Gdje je lova nema „love”
„On drugima naplaćuje, moraju ga hvaliti, ako imaš takav ego OK, ja nemam. Ne nudim svima ugovor, u 10 godina 10 je ljudi sa mnom imalo ugovor. Zato što sam rekao da on nije za boks nisam stručnjak a radio sam 5 godina za Don Kinga, najboljeg promotora na svijetu, 3 godine u Kazahstanu gdje ljudi imaju svjetske medalje, u Francuskoj, Njemačkoj, u Americi sam najdulje bio, svugdje sam imao respekt nigdje mi nije nitko nešto ovako rekao”, nabrajao je činjenice o svom stvaralačkom putu trener iz Dubrave, pa je odmah nastavio pobliže objašnjavati odnose unutar uskok kruga ljudi.
„Potpisao je ugovor sa Cukijem, Zvonimirom Lučićem i Orsatom. Sa mnom je prvim imao ugovor. Rekao sam ‘Mirko to ti je previše, previše si postotaka dao, tebi na kraju neće ništa ostat, troje je ljudi uzelo. Rekoh otići ću sada kod njih, spustit ću svoje, da tebi ostane, pola tebi pola nama, ja ću prvi spustiti. Odem kod Orsata on kaže ‘Neću’, Cuki isto. Vratim se nazad i kažem mu to, on je to toliko cijenio, uzeo je moju ruku poljubio je i rekao ‘Ti si najpošteniji čovjek na svijetu’. Gdje je sada to? Kako to sada nisam najpošteniji na svijetu? Da sam htio uzeti novac ne bi bio ovdje, bio bi u Americi. Novac i slava mi nisu bitniji od djece”, u čudu se pitao kako to da isti čovjek zauzme dijametralno suprotan stav o istoj stvari.
„Mogao bi ga ocrniti koliko god hoćete ali čemu i do kuda to ide. Čovjek je borac. Da je bio u boksu zaradio bi 100 milijuna, ovako j zaradio 10 (milijuna). Ne daj Bože da je Filipović bio električar, Nikola Tesla bi bio papak koji je šarafio žarulju u New Yorku za njega. Nikada nisam čuo da je nekoga pohvalio. Sad možemo Mirko, ja i Mavrović sjesti, evo ruka i ‘ajmo sve zaboraviti. Nema u opće problema ali vidiš kako to zvuči kad netko priča o tebi ovakve stvari. Nepotrebno”, govorio je polupomirljivo polupovrijeđeno.
„Kao što ti misliš da on nije bio za boks tako on možda misli a ti nisi za trenera. Ne mislim da Mirko Filipović u jednom trenutku misli da ti nisi dobar boksački trener. On je jednostavno odgovarao na tvoje stvari. Moja ideja je da se priča o sportu, da se promovira sport. Ne želim da mi se emisija pretvori u obračun hrvatskih legendi. Obadva ste legende. Definitivno si naš najveći boksački stručnjak , on je naš najveći borac, čovjek zbog kojeg se bavim ovime. Molim vas da se nakon ovog priča više ne poteže”, zaključio je voditelj Petrak.
ZAKLJUČAK?
Nema ga, ili ukoliko vam to ne odgovara prosudite sami. Iskustvo nas uči da priča neće stati na ovome. Nikada ne stane dok je jedna strana uvrijeđena. Nakon Mavrovića, Miluna i Pijetraja ponovno je došao red da legendarni Mirko Filipović iznese svoju stranu priče, pošto su istini za volju, izrečene ni malo lijepe stvari o njemu. Na iznesene prozivke teško da osoba može ostati imuna. Osim što nam je žao da su nastale tenzije dovele do nemilosrdnog istresanja intimnog rublja posvađanih strana pred oči javnosti, drago nam je da se akteri u ovoj borbi barem ne služe šakama nego riječima, koje ironično, mogu biti poput fizičkih udaraca, ako ne i bolnije.
Emisiju s Petrakom i Pijetrajem pogledajte OVDJE. (2. DIO).