‘ŠAMAR’ NA STARTU: Ovo je šok, ali i dobra škola!

Foto: Ante Cizmic / CROPIX

Hrvatska rukometna reprezentacija započela je svoj put na Svjetskom prvenstvu remijem protiv Japana (29:29).

Igra naše reprezentacije nije bila dobra, otkrila je mnoge mane u našoj igri gdje obrana, ali i napad nisu bili na visini zadatka.

Igrali smo dosta tromo prema naprijed i prema nazad, nije bilo ideje u našoj igri, a Japanci su to znali iskoristiti ponajprije detaljnom analizom naše reprezentacije. Naravno, svakome na ovom prvenstvu bit će itekako veliko da zaustave jednu od najuspješnijih reprezentacija, ali prije svega, sami smo si tome krivi.

Kao sportaši, naši rukometaši nisu u ovu utakmicu ušli s pretpostavkom ‘lako ćemo’. Rukomet postaje globalni sport u kojem tkz. ‘manje reprezentacije’ postaju sve jače i skidaju bodove i odnose pobjede velikima. Tako i ne treba iznenaditi što je Brazil iznenadio i uzeo bod velikoj Španjolskoj isto na startu prvenstva. Ipak, isti taj Brazil nas je pobijedio u jedno jako bitnoj utakmici na prvenstvu u Njemačkoj.

Japanci i njihov izbornik Dagur Sigurdsson slavili su ovaj bod kao da su osvojili Svjetsko prvenstvo. Kako i ne bi, kada je s druge strane bila Hrvatska koja je ipak aktualni viceprvak Europe. Izbornik Japana proslavljeni je reprezentativac Islanda koji je u svojoj trenerskoj karijeri vodio jaku reprezentaciju Njemačke, tako da se njemu ipak mora pridati jako puno zasluga za ovakav ishod. Poznaje našu reprezentaciju, igrače i izbornika te je uspio i tako posložiti momčad da parira našoj reprezentaciji.



S druge strane, u našem taboru raspoloženje je bilo daleko od idealnog. Remi protiv reprezentacije Japana nije donio potrebnu mirnoću na startu prvenstva, unio je svojedobni nemir i zadao jedan ozbiljan ‘šamar’ ozbiljnoj reprezentaciji.

Najbolji u našoj reprezentaciji bio je Marino Marić koji je postigao sedam pogodaka i bio je enigma za japansku obranu. Sam je istaknuo kako su zbunjeno ušli u ovu utakmicu i da nisu adekvatno mogli odgovoriti na igru Japana.

‘Kažu da je prva utakmica najbitnija na bilo kojem natjecanju, bez obzira protiv koga igrali. Ušli smo nesigurno, loše smo krenuli. Nismo dobro šutirali iz vana i oni su se uspjeli odlijepiti’, izjavio je Marić nakon utakmice.

Lijevo krivo naše reprezentacije, Manuel Štrlek, bio je ipak malo oštriji: ‘Ne bih želio psovati, ali ušli smo kao papci. Trebamo razmišljati o našoj slici, cijeli turnir je ispred nas’.

Izbornik reprezentacije, Lino Červar, također nije bio zadovoljan viđenim na terenu:

‘Ovo nije šok. Šok je bilo unaprijed govoriti da smo osvojili ovu skupinu te da smo pobijedili Japan, Angolu i Katar. Morao sam izmišljati ekipu i zapravo tražiti najbolje igrače koji će parirati Japanu. Ukupno nisam zadovoljan, ne smijemo podcjenjivati niti jednu ekipu, ali ova momčad je pokazala karakter kada smo se uspjeli vratiti iz minus šest.’

Svakako puno ne obećaje ovakva igra na samom startu prvenstva protiv jednog ovakvog protivnika. Bez obzira na činjenicu tko je bio na suprotnoj strani, da se radi o momčadi koja je izabrana od najboljih igrača svijeta ili tek skupljenih igrača koji jedva znaju rukomet, Hrvatska rukometna reprezentacija uvijek mora pucati na najviše – uvijek na pobjede i postavljanje ciljeva na osvajanja odličja.

Djeluje kako se ispred naših Kauboja stavlja previše tereta, ali to je cijena s kojom se mora nositi hrvatski dres. To je cijena prošlosti, gdje su nas prijašnji igrači naučili kako se igra rukomet i kako su drugima dijelili rukometne lekcije i ‘šamare’.

Ovo danas nije bilo na razini koju očekujemo od Hrvatske, ali bolje da se ovo dogodilo na samom početku nego u kasnijoj fazi natjecanja. Bitno je shvatiti da se svakoj utakmici treba posvetiti, kako treba ići na svaku loptu i osigurati svaki gol. Ništa nije izgubljeno, prvenstvo je tek počelo, sve je moguće pa i da smo izgubili od Japana, ne bi bio smak svijeta. Doduše, mediji (i mi među njima) bi ih dočekali ‘na nož’, ali to je samo iz razloga jer znamo koliko naši momci vrijede i koliko mogu napraviti.

Rukomet je timski sport u kojem se igrači međusobno moraju poznavati i disati kao jedno. Naši se poznaju i mogu disati kao jedno, ali i ovo prvenstvo je ipak drugačije od prijašnjih prvenstava.

Kao što i ističem, ovo nije smak svijeta – ozbiljan je šamar ozbiljnoj reprezentaciji, ali i velika lekcija kako treba u svakoj utakmici ići ‘na glavu’. Znamo vrijednost ove reprezentacije, ona će se podignuti kao što je i svaki put dosada te nas sigurno neće razočarati.

Sjetimo se samo Portugala 2003. godine. Osvojili smo zlatnu medalju nakon što smo na Europskom prvenstvu godinu ranije završili na neslavnom posljednjem mjestu, a na startu prvenstva smo izgubili od jedne Argentine.

Neka Japan bude svojevrsna Argentina iz 2003. godine, nećemo se žaliti. Neka se i provuku u sljedeću rundu, pa nakon toga neka nam počupaju sve živce do četvrtfinala, ma neka tako bude sve do finala i eventualne zlatne medalje.

Kada se vrate s najsjajnijim odličjem oko vrata, onda se mogu ispričavati do milje volje koliko smo mi kao navijači ‘izgubili živce’. 

Autor: Edwin Nicky Džemidžić

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI