Nije rijetko, a nije ni pravilo, da se hrabrost, pa i ludost isplati. Isto tako, nije često da se naši nogometaši već u svojim zrelim, najboljim igračkim godinama, vrate u svoje matične klubove. Poriv za zaradom zna biti veći nego od poriva za afirmacijom…
Marko Livaja nije bio neznan nogometaš u europskim relacijama, igrao je u mnogim europskim klubovima, kao tinejdžer otišao je iz Hajduka, više je lutao nego što je blistao. I vratio se tijekom lanjske sezone u Hajduk, u prijelaznom roku potpisao novi ugovor, a kao kruna njegovog rizika i napora došli su pozivi za reprezentaciju, evo i gol na Poljudu, na stadionu gdje je počeo, ispada to krasna priča.
Da, deset godina lutao je Marko Livaja po europskim klubovima s promjenjivim uspjehom, od milanskog Intera, Lugana, Cesene, Atalante, ruskog Rubina, Empolija, Las Palmasa, grčkog AEK-a. Novinari su više pisali o njegovom ponašanju, jer znao je biti incidentan, nego o partijama koje je pružao…
Dakako, u tom raskoraku između mogućnosti i temperamentnog ponašanja valjalo je nekako oživjeti karijeru, dobiti na samopouzdanju, možda i zaraditi manje, ali konačno igrati i proigrati. I Hajduk se pokazao kao dobar izbor. Oslabljen i nemoćan zadnjih godinama takvog igrača dočekao je kao vodu usred pustinje.
Hajduk je s Livajom duplo bolji nego bez njega. Istina, jedan igrač ne čini momčad, ali čini prevagu u nekim utakmicama, pa je Hajduk na krilima Livaje u prošloj sezoni i iznenađujuće dosegao plasman u Europu.
Koji je propao možda i zbog neigranja Livaje u uzvratnoj utakmici protiv kazahstanskog Tobola. Kada se porazom 1-4 uprskala 2-0 pobjeda u Splitu. Tada se vidjelo koliko Livaja znači splitskom klubu.
Uslijedio je i poziv za reprezentaciju. Mnogi su taj Dalićev potez smatrali pogrešnim, pretencioznim. Sve do ove utakmice protiv Slovenije u Splitu kada je s njim započeo utakmicu.
I nije bio loš od samog početka, udarac s 25 metara kojeg je najbolji golman svijeta Oblak majstorski obranio bio je jedan od najatraktivnijih detalja iz te vrhunske izvedbe Hrvata.
A gol kojeg j e postigao Livaja? Jest, izgleda slučajan, ma takav i je. Ali, valja ga shvatiti kao nagrada njemu za sve napore, za suspregnut temperament, za trud. Pašalić je nakon nabačaja Juranovića prvo glavom odlično tukao, ali se lopta ogrebala o vratnicu i odbila pravo Livaji na glavu. Samo je kimnuo i lopta se zakoprcala u mreži.
Da, hoće te nagraditi sudbina kada daš sve od sebe, kada ustraješ, kada se smiriš i posvetiš svom poslu. Jednostavno, to je neki nepisan životni zakon. Koji se upravo dogodio Marku Livaji.
A u cijeloj priči valja gledati i opće dobro. Napadačka konkurencija u reprezentaciji pojavom Livaje se zaoštrila, širi izbor igrača nudi brojne varijante. Pa, pogledajmo samo koliko je kombinirao i mijenjao momčad Zlatko Dalić u ove tri odigrane utakmice u samo sedam dana. Trudio se stalno imati svježu i odmornu momčad, a kao kruna došao je i taj vrhunski nastup protiv Slovenije u Splitu.
U takvim uvjetima brzopoteznog igranja širok izbor igranja pokazuje se kao kapitalni adut. Da su se sve tri utakmice igrale u približno jednom te istom sastavu budite uvjereni da protiv Slovenije to ne bi izgledalo tako svježe i lepršavo.
U ovoj utakmici osim tri boda dobili smo i Marka Livaju. I Pašalića, vratili Vlašića. Odlično!