Otto Barić je poznato ime u hrvatskim nogometnim vodama. Veliki hrvatski trener je među brojnim postajama u bogatoj karijeri imao i Dinamo i hrvatsku reprezentaciju, ali sada je u nogometnom fokusu njegov istoimeni sin koji se etablirao kao uspješni arhitekt, a ima i druge ambicije.
Otto Barić mlađi planira se kandidirati za gradonačelnika Zagreba, a u toj utrci bi jedna od tema mogao biti i stadon u Maksimiru. Barić se o problemu stadiona koji sve više propada izjasnio u intervjuu za Sportske novosti, u kojem otkriva svoje viđenje mogućeg rješenja.
‘Imam jasnu ideju što napraviti. Kao arhitekt, mislim da je najsvrsishodnije srušiti stadion i napraviti novi. Dvije su opcije, da se ruši postupno, tribina po tribina, to traje dvije-tri godine i to je komplicirano, skuplje i dulje traje. S obzirom na to da u Maksimiru ima dovoljno mjesta, treba napraviti jedan ‘masterplan’ za cijelo to područje i po meni je idealan stadion od oko 30 tisuća mjesta, kao Rapidov u Beču ili onaj u Budimpešti. Nikakav nacionalni stadion, ali što uopće znači – nacionalni?’, zapitao se arhitekt s gradonačelničkim ambicijama.
Barić mlađi otkrio je i još jednu svoju ideju za projekt novog stadiona.
‘Možda je bolje izgraditi ga malo južnije, tamo gdje je sad onaj pomoćni teren. Ovaj srušiti i tamo prema sjeveru staviti terene za trening, prema šumi, neka to bude svojevrsni Dinamov Milanello’, veli sin hrvatske trenerske legende.
Barić mlađi vjeruje da Grad može prepustiti pitanje novog stadiona Dinamu dajući mu koncesiju, a klub bi se nakon financiranja izgradnje bavio i održavanjem potencijalnog budućeg Maksimira. Financije bi se mogle riješiti tako da se ime stadiona proda sponzoru, ali i na neke druge načine, za što je primjer stadion u Beču – u zemlji u kojoj je Otto Barić stariji dugo i uspješno radio.
‘Rapid ima VIP sektor u kojem moj otac ima stolac sa svojim imenom i kad god poželi može doći na utakmicu. No, Rapid zarađuje veliki novac od iznajmljivanja tih prostora, tako bi i ovaj trebao imati tu VIP razinu, bez atletske staze. Pa imate i ovu priču oko solarne energije, koja se može proizvoditi od panela na krovu. Hrvatska je bogomdana za to, više nego Njemačka ili Austrija, recimo’, nastavio je Barić mlađi.
‘Jasno, novac mora biti strogo namjenski, stadion mora biti samoodrživ, samofinancirajući, a to i može biti. A ne da se mi sad sa Srbima natječemo tko će izgraditi veći nacionalni stadion, to nema smisla’, smatra arhitekt s gradonačelničkim ambicijama.
‘Kad bih uspio u nakani da budem gradonačelnik, imam jasnih 10 stvari koje bih odmah ‘napao’. Za tri mjeseca tražio bih da sve bude čisto, da imam plan. Stadion se može napraviti tako, tako i tako. Grad mora napraviti to, Dinamo to, a netko treći to… Cijena bi bila maksimalno 50 milijuna eura, skupa s rušenjem. Svi materijali s današnjeg Maksimira mogu se reciklirati i koristiti. Sve bi trajalo najviše tri godine, godinu dana priprema, dvije godine sama gradnja. Lokacija je definitivno Maksimir! Ako se mene pita i ako ja odlučujem, onda Maksimir. Najbolja lokacija, prometna povezanost, a i neke se tradicije treba poštivati’, zaključio je arhitekt kojem je nogomet u krvi u razgovoru za SN.